U vječnoj potrazi za srećom: Zašto nam uvijek izmiče i kako je konačno pronaći?

Sreća - toliko često je tražimo, toliko često mislimo da je imamo ili da nam izmiče.

Prihvaćanje sebe kao prvi korak ka sreći

Jedan od najvećih mitova o sreći je da dolazi kada dostignemo savršenstvo – u poslu, odnosima, izgledu, financijama. No, sreća nije savršenstvo. Ona je prihvaćanje sebe u svakom trenutku, u svakom razdoblju života, s vrlinama i manama.

Sjetimo se trenutaka kada smo odgađali sreću govoreći sebi: "Bit ću sretna kada smršavim pet kilograma", "Bit ću sretna kada pronađem partnera" ili "Bit ću sretna kada dobijem bolji posao".

Ali što se događa kada dostignemo te ciljeve? Kratkotrajni nalet zadovoljstva, a zatim opet isti osjećaj praznine. Sreća ne dolazi iz vanjskih dostignuća, već iz unutarnje sposobnosti prihvaćanja sebe sada, u ovom trenutku, sa svim što jesmo i što nismo.

Primjer iz mog iskustva 

Koliko puta smo ostali u situacijama koje nas ne ispunjavaju jer smo se bojali promjene? Koliko smo puta rekli "da" kada smo trebali reći "ne"?

U korporativnom svijetu u kojem sam bila više od 25 godina, radila sam posao u kojem sam obožavala ljude i timove s kojima sam radila, ali nije mi se sviđao pristup prema zaposlenicima i način kako se gledalo na njih kao na brojeve koji donose nove brojeve. To me mučilo, dovodilo do iscrpljivanja i burnouta, ali sam ipak ostajala jer sam se uz četvero djece bojala egzistencijske nesigurnosti.

Svakog jutra budila sam se s grčem u želucu, nedjeljama popodne sam umirala od glavobolje ili stezanja u prsima, ali sam si govorila da bi bilo ludo napustiti stabilan posao. Kada sam nakon 11. burnouta ( u periodu od 10 godina) napokon donijela odluku i promijenila karijeru, osjetila sam oslobođenje i unutarnji mir kakav nisam ni znala da postoji.

Sreća je u donošenju odluka koje odražavaju naše istinske želje i potrebe. Reći "ne" nije sebično – to je izraz samopoštovanja. Kada znamo reći "ne" onome što nas ne ispunjava, otvaramo prostor za ono što će nas usrećiti.

Osobna odgovornost: Temelj sreće

Jedna od najvećih iluzija je da sreća dolazi izvana – iz uspjeha, partnerstva, priznanja drugih. No, sreća nije vanjski cilj, već unutarnje stanje. Kada preuzmemo potpunu odgovornost za vlastitu sreću, tada prestajemo ovisiti o okolnostima.

Odgovornost za vlastitu sreću znači prestati kriviti druge – roditelje, partnere, šefove, društvo. Kada prestanemo tražiti krivce izvan sebe i umjesto toga preuzmemo odgovornost za svoj život, otvaramo vrata istinskoj sreći. Sreća nije nešto što nam se događa – to je naša odluka.

Sreća kao svjestan izbor

Prošle godine u svibnju hodala sam svoj prvi Camino de Frances - 1000 km u 28 dana, samo ja, ruksak, par stvari za obući i vreća za spavanje. Minimalno za preživljavanje. I znate što? To su bili jedni od najsretnijih dana mog života!

Nisam imala puno, ali imala sam sve.

Od tada na sreću gledam drugačije – ona nije u stvarima, okolnostima ili nečem što dolazi izvana. Sreća je u načinu na koji gledamo život i fokusu koji biramo.

Zamislimo dvije žene koje dožive istu situaciju – otkaz na poslu. Prva žena se osjeća kao žrtva, prepušta se strahu i osjećaju nepravde. Druga žena vidi priliku za novi početak, upisuje edukaciju i pronalazi bolji posao. Okolnosti su iste, ali izbori su drugačiji – i sreća je drugačija.

Sreća nije apsolutno stanje neprekidne euforije, već sposobnost da u svakom danu i situaciji pronađemo razlog za zahvalnost i radost.

Zaključak: Sreća je u tebi

Na Dan sreće koji je iza nas postavila sam si pitanje: Jesam li stvarno sretna ili samo uvjeravam sebe da jesam?

Sreća nije u kompromisima koji nas guše, već u hrabrosti da živimo ono što jesmo. Svaki dan donosi prilike za sreću – u malim trenucima, zahvalnosti i svjesnom biranju radosti umjesto nezadovoljstva. Fokusiranje na ono što nas ispunjava i veseli omogućuje nam da sreću pronađemo u svakodnevnim situacijama, umjesto da je neprestano tražimo negdje drugdje.

Sreća nije nešto što trebamo neprestano juriti – ona je u nama, u svakom trenutku, u našim odlukama, mislima i djelima. Kada prihvatimo sebe, postavimo zdrave granice, preuzmemo odgovornost za vlastiti život i svjesno biramo sreću, tada shvaćamo da ne moramo čekati da ona dođe – ona je već tu.

Na kraju, pitanje nije jesmo li sretni u apsolutnom smislu, već kako možemo pronaći sreću u onome što već imamo. Jer sreća nije destinacija – ona je način na koji putujemo kroz život.

Zato ti danas šaljem iskrenu želju – da pronađeš sreću tamo gdje jesi, u sebi, i da je živiš u punom sjaju.