Postoje trenuci u životu kada sve što si gradila počne pucati. Posao, odnosi, planovi. I dok gledaš kako se svijet koji poznaješ urušava, sve što osjećaš je – gubitak. Praznina. Slom.
Ako si ikada izgubila posao, partnera, sigurnost, prijatelje, kontakt s vlastitom djecom, tijelom ili samom sobom – znaš o čemu govorim. Gubitak zna boljeti do kosti. Ušutkati dah. I ostaviti nas same sa sobom – bez mapa.
I ja sam to prošla, ne jednom, već više puta. Izgubila posao, bankrotirala, oporavila se, rasla, izgubila prijatelje, bilo je svega.
Jedan od najvećih gubitaka, jer je bio vezan na egzistenciju, a k tome još iniciran od mene same, bio je odlazak iz korporacija nakon više od 20 godina. Vodeći timove ljudi kroz pet država, gurajući do maksimuma... pukla sam. Jedan burnout. Pa drugi. Pa treći. I još nekoliko njih, vidljivih ili prikrivenih, koje sam nazivala “umorom”. Tijelo je šaptalo, pa vrištalo.
Nisam više mogla.
I ono što sam tada doživjela kao najveći gubitak – titule, pozicije, sigurnosti – danas vidim kao najveći dobitak svog života. Jer da nisam izašla iz tog sustava, ne bih bila ovdje. Ne bih radila humanitarne projekte za ciljeve i ispunjenje srećom drugih ljudi oko mene, a to je ono ono što mi hrani dušu, srce, um. Ne bih stvarala društveno-odgovorne inicijative. Ne bih imala vremena disati, osjećati, osluškivati sebe – i druge.
Danas radim s ljudima. Ne iz menadžerskog plana, već iz srca. Danas biram svoje vrijeme, projekte i ritam, ali taj dar došao je umotan u papir bola. Zato danas vjerujem: svaki gubitak nosi priliku
Koliko žena danas sjedi u svojim 40-ima, 50-ima, na pragu 60-ih, i osjeća da su izgubile smisao, svrhu ili razlog zbog kojeg postoje? Možda si ti među njima. Možda si izgubila posao nakon 20 godina, a nitko ne pita kako si? Možda je dijete odraslo i više ne traži tvoj savjet? Možda si prošla razvod ili si još uvijek u braku koji ne prepoznaje tvoju dušu? Možda si u mirovini, a nikada nisi imala više pitanja o tome tko si i što sad? Ali – možda je baš taj trenutak tvoje najveće slobode.
Žene često misle da je nešto pogrešno kada se sve raspadne. Ali što ako se raspadanje događa da bi mogla ponovno složiti sebe – onako kako ti želiš?
Jer… kada nešto ode, prostor se otvori.
Kada netko izađe iz tvog života, dođe vrijeme da netko novi uđe. Kada se izgubi stara slika sebe – stvaraš novu. Autentičniju. Snažniju. Iskreniju. Znala sam danima plakati zbog prijateljstava koja su nestajala. Zbog ljudi koji više nisu mogli “podnijeti” moju promjenu. Zbog partnera koji nisu razumjeli moje JA, ono što jesam, a ne ono što bi oni željeli da budem. Ali s odmakom – vidiš jasno: oni koji nisu mogli pratiti tvoj rast, nisu trebali ostati. Jer rast mijenja. I prirodno odbacuje ono što više nije u skladu.
Učenje u svakom gubitku nije da se ne vežemo – nego da se ne lomimo kada nešto ode. Da vjerujemo – da je to prostor za novo. Jer kad život nešto zatvori – otvara nešto drugo.
Možda si izgubila karijeru, ali si pronašla mir. Možda si izgubila partnera, ali si napokon pronašla sebe. Možda si ostala bez stabilnosti, ali si dobila slobodu kakvu nisi znala da postoji. Možda si izgubila ljude – da bi konačno upoznala svoju istinu.
Zato danas ne žalim za onim što je otišlo. Danas slavim – odlaske. Zato što znam da više nisam ista. I zato što vjerujem da je život uvijek za nas – samo što to često shvatimo tek kasnije.
Ako danas stojiš pred nekim svojim “gubitkom”, zadrži ga u ruci kao sjeme. Možda ne znaš još što će izrasti iz njega, ali znaj – nije kraj. To je početak. Njeguj sjeme, nešto će izrasti, baš za tebe. Vjeruj, jer svaka stvar koja odlazi – ostavlja prostor za nešto bliže tebi. Nešto što raste na tvojoj novoj frekvenciji.
Zato – slavi odlaske. Prihvati prazninu. I vjeruj u ono što dolazi. Jer…gubitak je često samo prerušeni – dobitak.