Savasana je jedan od prvih položaja s kojima se susrećemo na satu joge. Jedan je i od omiljenih! Naizgled vrlo jednostavan, ipak zahtijeva pomnost prema onome što se događa u našoj nutrini i povjerenje potrebno da bismo se prepustili. Savasana će nam donijeti slatki dar dubokog opuštanja i svjesnosti; položaj je bez kojeg ne možemo zamisliti prakticiranje joge.
Savasana je položaj kojim uvijek završava sat joge, a u stilovima poput Sivananda hatha joge, sat i započinje tim položajem. Doslovni prijevod naziva ove asane je položaj mrtvaca, što ima duboko simboličko značenje. Da bismo bolje razumjeli simboliku tog naziva, treba se prvo dobro upoznati sa svim što se događa u Savasani.
Savasana se izvodi tako da legnemo na leđa i razmaknemo noge. Stopala je najbolje raširiti do ruba prostirke te ih opustiti, a ona će se pritom blago okrenuti na vanjsku stranu. Ruke raširimo za otprilike 45 stupnjeva od tijela i otvorimo dlanove prema gore. Dopustimo da se prsti na rukama prirodno saviju u neutralan položaj. Opustimo mišiće cijelog tijela, osjetimo da je tijelo u ugodnom položaju. Zatvorimo oči. Postupno produbljujemo disanje i osjećamo kako dah lagano klizi kroz tijelo.
Zvuči vrlo jednostavno! I jest jednostavno, ali pod jednim važnim uvjetom: da se prepustimo s povjerenjem. To možda i nije svakome lako, pa ima nekoliko stvari na koje treba obratiti pozornost. Početnici u jogi često će ispružene noge zadržati čvrsto spojene, jednu uz drugu. Često se javlja i potreba da ruke ostanu što bliže tijelu, a dlanovi budu okrenuti prema dolje. Mnogi će vježbači glavu nagnuti na stranu. No, takav položaj neće pomoći u opuštanju mišića. Za dobru Savasanu važno je pronaći neutralan, ugodan položaj tijela. Korisno je na trenutak osjetiti i sve dijelove tijela kojim dodirujemo pod. Kada osvijestimo čvrst oslonac ispod sebe, podršku same zemlje, osjetit ćemo da smo na sigurnome i kako se možemo prepustiti. Tek tada se usmjeravamo prema svojoj nutrini.
Savasana kao osvješćivanje tijela
Kada sat joge započinjemo u Savasani, neko će nam vrijeme na unutarnjem zaslonu uma misli juriti i baviti se svim onim što smo do tog trenutka radili. Polako ćemo svoju pozornost usmjeravati na tijelo i disanje, pa će misli postajati sve tiše i sve udaljenije, te ćemo sve bolje i bolje osjećati svoje tijelo. Tek u mirnoći Savasane postajemo svjesni onih dijelova tijela u kojima se nakupila napetost. Otkrivamo gdje su mišići zgrčeni u obrani od svakodnevnog stresa. Ako živimo dinamičnim svakodnevnim ritmom, malo je vjerojatno da ćemo izbjeći nakupljanje napetosti u tijelu. Dok je um zauzet svakodnevnim brigama, nećemo ih uopće biti svjesni. Netko će nakupljeni stres i brige osjećati kao pritisak u području srca, kao da ne može disati punim plućima, uz vrlo plitak dah. Netko pak osjeća grč u želucu, a netko napetost u zdjelici, kao da je spreman u svakom trenutku skočiti, pojuriti, pobjeći. U Savasani će netko osvijestiti da čvrsto stišće šake, a netko čeljust. Kada osvijestimo napetosti i lociramo ih u svom tijelu, možemo ih sa svakim izdahom otpuštati. Razne jogijske tehnike disanja koje možemo prakticirati u Savasani i nastaviti tijekom sata dodatno smiruju um i detoksiciraju tijelo, pa se tijekom sata nastavlja otpuštanje napetosti iz tijela i uma. Savasana je tako odlična priprema za sat joge i pomaže vježbačima da se bolje povežu s vlastitim tijelom.
Hrabrost da se prepustimo
Tijekom godina podučavanja joge, Savasana mi je postala najbolji saveznik u prepoznavanju trenutačnog stanja svakog vježbača. Ponekad su napetosti koje sa sobom donesemo na sat joge toliko jake, a um zaposlen velikim brigama, da ne dopuštaju čak ni najjednostavnije mirno ležanje na leđima. Prsti na nogama meškolje se poput travki na vjetru. Palac i kažiprst ruke traže se u utješnom ili napetom trljanju. Očita je napetost tijela koja se teško suspreže u nepomičnom položaju. Sve su to pokazatelji hiperaktivnog uma koji nastavlja djelovati u svom ubrzanom ritmu, uznemirujući pritom tijelo koje bi se željelo opustiti. Ležeći na leđima, ostavljamo izloženu prednju stranu tijela, sve one mekane, osjetljive dijelove poput trbuha, srca ili grla. U nama još nije izumro drevni urođeni instinkt kojim štitimo svoje najranjivije dijelove. Stoga ne čudi da kod nekih vježbača upravo Savasana stvara osjećaj ranjivosti, koji se pojačava što dulje traje položaj.
Kada su unutarnje napetosti veoma velike, nije lako čak ni zatvoriti oči. Oči ostaju otvorene da bi pronašle neku točku oslonca u izvanjskom svijetu. Nekim vježbačima treba puno vremena kako bi sebi dopustili da zatvore oči. Um izmoren brigama želi zadržati kontrolu jer, ako zatvorimo oči, možda bi se sve prijetnje svijeta mogle obrušiti na nas. Napetost, oprez, nepovjerenje – razni su razlozi mogući zbog kojih ćete se držati vizualnog kontakta sa svijetom oko sebe, poput utopljenika koji se drži za poslovičnu slamku spasa. Ponekad, kada zaklopimo oči, imamo osjećaj da su nas naše misli, naši uznemireni ili bolni osjećaji obuzeli žestinom koju teško možemo izdržati. Otvarajući oči, bježimo od njih.
Učitelj nikad neće kuditi svoje vježbače zbog otvorenih očiju ili nemira u Savasani. Blago i uporno će ponavljati upute kako pravilno izvesti Savasanu, dajući svima vremena da ih dobro čuju, da dopru do svijesti i da vježbači postanu spremni usvojiti ih. Učitelj suosjećajno prepoznaje vašu napetost i daje vam vremena koliko god je potrebno da naučite lekciju prepuštanja. Učitelj zna da ste, samim time što ste došli na sat joge, već napravili veliki korak prema smirivanju.
Duboko obnavljanje
Za duboki doživljaj svih blagodati koje pruža vježbanje joge, Savasana na kraju sata neizostavan je i izuzetno važan položaj. Po završetku vježbanja joge u nju je lakše uroniti jer smo izvođenjem asana i pomnim disanjem iz sebe izbacili mnoge napetosti, pa ćemo se lakše prepustiti. Oči ćemo zatvoriti, a tijelu dopustiti da utone u pod, da ga sila teže povuče u svoj nježni zagrljaj. Kada zaklopimo oči, dočekat će nas ritam našeg bića – otkucaji srca i zvuk disanja povest će nas prema unutarnjem miru. Završna Savasana je slatka jer ćemo u tijelu osjetiti novu energiju, osjetit ćemo kako svaka stanica tijela pulsira zdravljem i snagom, obnovljena i ojačana. Fizičko i energetsko tijelo te naš um imaju priliku upiti u sebe sve aktivnosti, upute i osjete doživljene na satu. U završnoj Savasani bilo bi dobro ostati barem pet minuta, a ako je moguće i 10 minuta, pa i više od toga.
Nažalost, mnogi vježbači uskraćuju si moćno iskustvo završne Savasane. Već su u mislima na novim zadacima, žele pojuriti natrag u svijet, ponekad će naći izlike da odu ranije sa sata, a ponekad nemirom zamjetnim u tijelu pokazati da jedva čekaju da završno opuštanje završi. S druge strane, neki će vježbači u Savasani utonuti u san. Savasana nije zamišljena da bude kratko drijemanje između dviju aktivnosti. Upravo je unutarnja budnost, prisutnost u trenutku, jedna od najvećih blagodati ovog položaja. Savasana nam daje priliku da doživimo iskustvo slobode; beskrajni osjećaj mira i opuštenosti kada olabavimo svoje čvrste veze s izvanjskim svijetom. Postajemo svjesni da mnoge od naših briga nisu od životne važnosti, kako je njihov rok ograničen, a naš ih ego ponekad preuveličava. Upravo tada na simboličkoj razini postajemo „mrtvaci“ za žurbu i bijes izvanjskog života. Tada nastaje i simbolični preporod. Savasana donosi svijest o nepresušnom tijeku životne energije koja nas održava na životu. To je trenutak Savasane u kojem osjećamo povjerenje prema životu, povjerenje u sebe. U takvim trenucima možemo se približiti osjećaju cjelovitosti, osjećaju duboke povezanosti s beskonačnim tkanjem života. Postojimo u tom trenutku kao čista svjetlost, kao ljubav!
Integrirajući u Savasani cjelokupno iskustvo sata joge, sa sobom ćemo pri povratku u svakodnevni ritam ponijeti mir, pojačanu svjesnost i unutarnju snagu. A kada ponovo otvorimo oči, moći ćemo jasnije i mirnije prosuditi s čime se susrećemo u izvanjskom svijetu. Razviti povjerenje u sebe znači imati više povjerenja u život i ljude, a tada se pred nama otvara cijeli svijet novih mogućnosti.