Korak naprijed

Lako je u ove dane s malo sunca zapasti u stanje bezvoljnosti. Jer, nakon šarenila koje je obasjavalo ulice i domove, ostala je ona stara svakodnevica. Nakon druženja s prijateljima i obitelji, mnogi su se povukli u svoje domove i sada kao da čekaju dane kad će ponovo biti bolje. Uspavani s prirodom, uljuljani u jednoličnost zime, s osjećajem da smo s vremena na vrijeme korak natrag, umjesto naprijed. Većina nas se tako osjeća, barem ponekad.

I nema u tome ništa čudno. Mi i jesmo priroda, imamo svoje cikluse, svoje uspone i padove. Jedino što nam katkada nedostaje povjerenja u naše mogućnosti, našu snagu. Priroda u ovo doba nikad ne sumnja u svoj uspjeh, ona čeka, koristeći maksimalno ono što joj zima pruža, znajući kako će je proljeće osnažiti da se ponovo pokaže u najljepšem svjetlu.

Tako i mi imamo svoja proljeća i zime, jeseni i ljeta, i važno je sjetiti se da nikad, baš nikad nećemo živjeti samo jedno svoje doba. Ona će se izmjenjivati, tjerati nas da razmišljamo o svojim koracima, ponašanjima, načinima kako ćemo se iscijeliti, popraviti i ponovo zasjati.

Iz tuge se rađa sreća, iz bezvoljnosti nada, iz zime proljeće... I novi mi, svakoga jutra kad se probudimo, ovisni o svojoj snazi. Kako bi ona bila u svome naponu, potrebni su joj blaga riječ, podržavajuće misli i okruženje... Tu su i cjelovita prehrana i tjelovježba koje na nježan način podižu energiju i čine nas zadovoljnijima svojim hramom – tijelom.

Dane koje više provodite doma iskoristite da prepoznate ono što vas tišti, što vas spušta, prihvatite to i prisjetite se snažne osobe kakva ste u svoje proljeće. I znajte da iza svakog pada dolazi uspon. A mi ćemo i dalje svakoga mjeseca biti tu da bismo zajedno rasli na našemu putu. Želim vam sretnu 2018. godinu!