Pojam eksplicitna memorija se odnosi na sjećanja kojih se svjesno sjećamo: primjerice, možemo se sjetiti tko je bio s nama na prvi dan osnovne škole i kako smo se tada osjećali.

Implicitna ili tjelesna memorija se tiče sjećanja kojih se ne možemo svjesno sjetiti, ali naše tjelesne i osjećajne reakcije i ponašanje jasno ukazuju da reagiramo iz nekog sjećanja koje je pohranjeno negdje dublje u nama.

Na primjer, odlazak našeg partnera/partnerice na put u nama izaziva iracionalni nemir, strah i frustraciju. Odrasli dio nas nam govori da odlazak partnera na višednevni put nije kraj svijeta i ne bismo trebali tako snažno reagirati. Međutim, u tim situacijama naše tijelo i emocije ne prate taj odrasli racionalni dio nas, nego se čini da su vođene nečim dječjim i iracionalnim.

Te iracionalne uznemiravajuće reakcije koje nas obuzimaju su u stvari implicitno, tjelesno sjećanje na neku sličnu povrjeđujuću situaciju koja nam se dogodila u prošlosti, najčešće u najranijim godinama života.

U tom periodu nam mozak još nije bio zreo za dugoročno pamćenje konkretnog događaja pa ga je zapamtio na način da slične situacije aktiviraju okidače tjelesne memorije i mi onda reagiramo iracionalnom uznemirenošću, pri tome nesvjesni stvarnog uzroka vlastite uznemirenosti.

Na predavanju će biti riječi i o praktičnom radu s tjelesnom memorijom.

Predavanje je besplatno, a ulaz je slobodan za sve koje ova tema zanima.