Što Remi kaže o pisanju 'Masarykove'...
Zbirka „Masarykova“ moja je prva pjesnička zbirka. Satkana je od pjesama koje sam pisala tijekom godine i pol. Njome želim sebi pružiti priliku da ispoljim drugu nijansu svog stvaralaštva, u kojoj riječi nemaju muzičku podlogu nego se čitaju u tišini.
Zbirka se zove „Masarykova“ jer mi taj toponimijski pojam predstavlja sigurnu zonu i zonu ugode. To je ulica koja je uvijek u itineraru mojih lutanja. Otkako je dobila ime, svaka ju je vlast htjela promjeniti, ali ona se održala. Taj izdržljivi duh prepoznajem kao svoj. Masarykova postoji u Zagrebu i Beogradu, gradovima u kojima trenutno boravim i radim.
... a što su o zbrici pjesama rekli...
Tko bi pomislio da se toliko toga može doživjeti na potezu od Trga maršala Tita do početka Tesline! Čak ni u mitskim vremenima Novog vala, a kamoli danas.
Remi je hrabro zakoračila u taj prostor, probuđenih čula, osjećaja i misli. Ova je zbirka pjesama iskrenje u trenjima između unutarnjih i vanjskih skučenosti, opsesivnosti, banalnosti, uskogrudnosti i – doživljaja čudesnosti postojanja.
Masarykova se preporučuje djevojkama i ženama koje su „sanjale da su sretne“ i trebaju podršku da se „bore za san“. I njihovim muškim suborcima.
Darko Rundek
Pjesnički prvijenac Mirele Priselac spaja već nam poznati Remin autorski potpis i prepoznatljiv flow; urbani imaginarij vrućine gradskog asfalta po kojem suvereno kroči snažna, emancipirana žena, s mnogo ranjivijim, ispovjednim glasom
dosad nam nepoznate lirske protagonistice, koju pratimo kroz melankolijom, egzistencijalnim nemirom i intimnim, emocionalno nabijenim situacijama popločenu svakodnevicu. Njezin stih mahom je kratak i izravan, slika živa i ritmična, a stav i angažman nedvosmisleni. Čitatelju ne preostaje drugo nego da se, s rukama u džepovima i slušalicama u ušima, pridruži ovoj (ne)svakidašnjoj šetnji.
Marko Pogačar