Virusi. Zbog korone im se reputacija čini lošijom nego ikada prije. No jesu li oni doista toliko loši? Ili su nam zapravo potrebni? Sjajan stručni tekst o virusima u ovom broju, u tipičnom stilu National Geographica, predstavlja nam viruse u drugačijem svjetlu – zaslužni su za evolucijski razvoj, čine velik dio našeg DNK, bez njih ne bi bilo života kakav danas poznajemo. Virusi su mnogo manji od ostalih mikroba. u prosjeku između 25 i 200 nanometara. Također su najčešći biološki entitet na našem planetu. Primjerice, kap morske vode sadrži ih više od 10 milijuna.

Broj različitih vrsta virusa na planetu još nije poznat, a procjenjuje se da ih je više od 100 milijuna. Virus je proteinsko pakiranje koje sadrži malu količinu genetskog materijala. Ta jednostavna struktura znači da virus sam po sebi ne može puno učiniti. Virusi se ne kreću, ne jedu i ne mogu se samostalno razmnožavati. Budući da im nedostaju sva ta svojstva, mnogi ih znanstvenici ne smatraju živim organizmima. Za razliku od svih ostalih mikroba, virusi nisu uključeni u univerzalno drvo života. Unatoč tome, oni igraju presudnu ulogu na planetu, čak i u našim tijelima. De facto živimo u simbiozi s njima. No kao što su na neki način izvor života, dakle dobri, mogli bi biti i oruđe kataklizme, dakle zli.

Naime, kao što govori Sir David Attenborough, rast broja ljudi najveći je problem za Zemlju i čovječanstvo. A rješenje toga problema tumači Rusty James: „Kad je previše jelena u šumi ili previše mačaka u sjeniku, priroda nastoji vratiti ravnotežu uvođenjem zarazne bolesti ili virusa.“