Vodič u elektroničkim napravama
Silicij je sveprisutan mineral. Poznatiji kao kremen ili kvarc, najrasprostranjeniji je element na Zemlji nakon kisika. Procjenjuje se da Zemljina kora sadrži oko 26 posto silicija koji je sastavni dio gotovo svih stijena, pijeska i gline te dragog kamenja poput smaragda, akvamarina, turmalina, topaza, nefrita... Pronađen je i u svemirskim prostranstvima, u meteoritima i zvjezdanoj prašini.
Suvremenu industriju pokreće silicij, a najistaknutija njegova primjena je uloga vodiča u elektroničkim napravama. Proizvodnja mikročipova, a time i mobitela i računala, nezamisliva je bez silicija.
Prijenosnik informacija koji regulira sve procese u stanicama
Tehnološke inačice silicija toliko nam prožimaju svakidašnjicu da se premalo govori o prirodnom siliciju bez kojega nema života. „Tehnologija je samo približna kopija načina na koje silicij pokreće naš organizam“, kaže dr. sc. Mirsad Sadiković koji se više od četrdeset godina bavi utjecajem sastojaka hrane na zdravlje, a posljednjih dvadesetak godina intenzivno proučava djelovanje silicija na ljude, životinje i biljke.
„Posebno me zanimaju elementi u tragovima ili mikroelementi. To su, primjerice, kalij, natrij, magnezij, željezo, bakar, fosfor, selen, cink... Među njima je i silicij koji ima istaknutu ulogu. Naime, mikroelementi se otapaju u tjelesnim tekućinama pretvarajući se u elektrolite s električnim nabojem i ključni su za sve procese u tjelesnim stanicama, a te procese regulira silicij. On je prijenosnik informacija koji daje signale i određuje kako će se elektroliti ponašati u stanicama“, objašnjava dr. sc. Sadiković, ističući sličnost funkcioniranja silicija u tehnologijama i živim organizmima.
Traga za štetnim tvarima u organizmu
„Čovjek je električno biće puno senzora preko kojih prima osjete, a za to je potreban neometan protok signala. Poput razgovora mobitelom kojim smo povezani unatoč udaljenosti, tako i među tjelesnim stanicama mora postojati 'zatvoreni krug' i frekvencija na kojoj mogu komunicirati. Silicij omogućuje tu povezanost, sprečavajući kvarove i prekide veze.
Poput antivirusnog programa u računalu, silicij je u organizmu tragač za štetnim tvarima te pomaže njihovu uklanjanju iz stanica, na taj način sprečavajući poremećaje i bolesti. No, često sâm organizam nema dovoljno silicija za pročišćavanje jer je suvremena prehrana toliko puna industrijski prerađenih namirnica i kemikalija da nastaje preopterećenje“, upozorava dr. sc. Mirsad Sadiković.
Aktivni silicij iz zeolita
Kad bismo, kako kaže Sadiković, u potpunosti mogli jesti prirodne namirnice, prehranom bismo dobili dovoljno silicija i svih ostalih mikroelemenata. No, teško je izbjeći brojne kemikalije koje se koriste u poljodjelstvu i stočarstvu, a koje i nakon tehnoloških procesa prerade hrane ostaju u njoj kao takozvane rezidue pa ih tako unosimo u tijelo. Dr. sc. Sadiković tvrdi da je našao način kako iz hrane ukloniti većinu štetnih tvari prije nego što završe na našem tanjuru. Osmislio je preparate za tretiranje bilja i dodatke prehrani za životinje na bazi prirodnih minerala dobivenih iz zeolita, a uskoro će pokrenuti i proizvodnju dodataka prehrani za ljude.
„Zeoliti su vulkanske stijene čije je povoljno djelovanje na zdravlje poznato od davnina. Postoji više od 270 vrsti zeolita, a iznimna ljekovita svojstva ima zeolit klinoptilotit koji sadrži kompleks prirodnih minerala u omjerima idealnim za organizam. Dugo sam istraživao kako iz zeolita dobiti aktivni silicij koji će ući izravno u tjelesne stanice, a ne samo u međustanični prostor, kao što je to dosad bilo uobičajeno u proizvodima na bazi zeolita.
U tome sam i uspio dobivši izuzetno sitne, mikronizirane čestice silicija koje brzo ulaze u stanice biljaka i životinja te ih čiste od štetnih tvari poput teških metala, pesticida, antibiotika, sintetskih hormona...“, navodi dr. sc. Sadiković te dodaje da su proizvodi dobiveni na ovaj način testirani u suradnji sa zagrebačkim Veterinarskim i Poljoprivrednim fakultetom te na ovlaštenim svjetskim i domaćim institutima, od Instituta Ruđer Bošković do Instituta za vino u Montpellieru, a iskušali su ih i neki proizvođači hrane.
Pametne životinje
„Dosadašnja ispitivanja pokazala su da se prskanjem biljaka i obogaćivanjem tla prirodnim preparatima na bazi zeolita postiže obilniji i zdraviji urod bez potrebe za dodavanjem 'kemije'. U mesu i jajima životinja koje su uzimale pripravke na bazi zeolita bilo je 60 - 70 posto manje kemijskih rezidua. Zanimljivo je da divlje životinje u prirodi instinktivno uzimaju silicij tako što piju vodu koju su prvo zamutile i na taj način u nju umiješale mulj iz tla u kojemu se nalazi silicij“, objašnjava dr. sc. Sadiković.
Za nekoliko mjeseci trebali bi biti predstavljeni rezultati njegova istraživanja koje je u suradnji sa zagrebačkim Veterinarskim fakultetom provedeno u Meksiku, gdje se na gotovo tisuću krava pratilo kako uzimanje pripravka sa zeolitom utječe na zdravlje životinja i kvalitetu mlijeka.
Ekopoljoprivreda
Iscjeljujuća moć silicija iz zemlje ključna je i u biodinamičkoj poljoprivredi koju je utemeljio austrijski znanstvenik i mislilac dr. Rudolf Steiner, a koja je danas aktualnija nego ikad jer podrazumijeva organski uzgoj biljaka bez pesticida, umjetnih gnojiva i drugih štetnih tvari. Među najvažnijim biodinamičkim „aktivatorima“ tla i vitalnosti biljaka je pripravak od silicija.
„Silicij, kremen ili kvarc, u biodinamici predstavlja sunčani, odnosno toplinski aspekt jer privlači na sebe vrlo veliku količinu Sunčeve energije. Silicij je medij za provođenje svjetlosti kojim podižemo temperaturu unutar biljke kako bi ona u određenim razdobljima upila više vode iz tla te imala sočnije i zdravije plodove. Pripravak od silicija poznat je kao kremen iz roga. Kremen se tuče u mužaru i potom melje u izuzetno fini prah koji se miješa s vodom.
Tom mješavinom pune se kravlji rogovi koji se, nakon što se silicij istaloži, zatvaraju čepom od gline i ukapaju u zemlju kako bi u njoj dozrijevali. Rogovi napunjeni kremenom ukapaju se u proljeće, oko Uskrsa, te ostaju u zemlji sve do Miholja, u rujnu, tako da prikupe toplinsku energiju u vrijeme kad zemlja akumulira najviše Sunčeve topline, a potom se iskapaju“, objašnjava Amalka Vukelić, diplomirani inženjer agronomije i stručna suradnica u Centru dr. Rudolfa Steinera u Donjem Kraljevcu koji okuplja biodinamičke poljoprivrednike.
Kremen iz roga svojevrsno je prirodno konzerviranje Sunčeve energije koje se provodi tako da se preparat, nakon što odleži u zemlji od proljeća do rane jeseni, koristi sljedeće godine u proljeće, u točno određene dane, prema sjetvenom priručniku za biodinamički uzgoj.
Svjetlosni pripravak u poljskoj preslici
Od kremena iz roga dobiva se pripravak za prskanje biljaka. Stavlja se prstohvat kremena iz roga na 40 litara vode, a to je količina dovoljna za jedan hektar, dakle za čak 10.000 četvornih metara! Ovaj moćni svjetlosni pripravak za voćnjake, vinograde, vrtove i ostale nasade može se čuvati godinama ako se drži u prozirnoj staklenoj posudi na suncu.
Sposobnost silicija, odnosno kremena, da skuplja toplinu Sunca i izvlači vlagu, koristi se i u pripravku od poljske preslice, biljke koja je bogata silicijem. Od poljske preslice priprema se čaj kojim se prskaju voćnjaci i vinogradi u doba visoke vlažnosti, kako bi se smanjilo širenje gljivica koje bi mogle nepovoljno djelovati na biljke. „I ovaj je pripravak u malim količinama dovoljan za velike površine. Samo 10 dekagrama suhe preslice potrebno je za pripremu 10 litara čaja, što je dovoljno za površinu od 1000 četvornih metara“, kaže Amalka Vukelić.
.png)
.png)
