
Proljeće i ljeto za mnoge predstavljaju najljepše razdoblje godine - vrijeme boravka u prirodi, godišnjih odmora i dugih toplih dana. No za sve veći broj ljudi upravo su ta godišnja doba sinonim za kihanje, curenje nosa, suzne oči, svrbež kože i osjećaj umora koji može trajati tjednima.
U Hrvatskoj su tijekom ljeta najčešći uzročnici alergijskih tegoba pelud trava i korova, a posebno se ističe ambrozija, čija sezona počinje upravo u kolovozu i mnogima zadaje najviše problema.
Osim sezonskih peludnih alergija, ljeto donosi i češće alergijske reakcije na ubode pčela, osa i drugih kukaca, dok se kod nekih osoba pojavljuju i reakcije na sunce, poznate kao fotodermatoze ili 'sunčane alergije'.
Većina će posegnuti za antihistaminikom kako bi ublažila simptome. I to je sasvim razumljivo – kada ne možete disati kroz nos ili vas oči neprestano peku, olakšanje je itekako dobrodošlo.
No posljednjih godina sve češće postavljamo jedno drugo pitanje.
Zašto su alergije postale toliko česte?
Zašto danas gotovo svaka obitelj ima barem jednog člana koji pati od sezonskih alergija? Zašto neka djeca razvijaju alergije već u najranijoj dobi, a odrasli koji nikada nisu imali problema odjednom, u četrdesetima ili pedesetima, počinju reagirati na pelud ili određenu hranu?

Ako se prisjetimo školskih dana prije dvadesetak ili tridesetak godina, u prosječnom razredu možda je jedno ili dvoje djece imalo neku alergiju. Danas gotovo da nema razreda u kojem polovica djece nije alergična na pelud, grinje, određenu hranu ili neku drugu tvar iz okoliša. Naši se geni u tako kratkom razdoblju nisu mogli promijeniti. Promijenio se svijet u kojem živimo - prehrana, okoliš, mikrobiom, razina stresa, onečišćenje zraka i brojni drugi čimbenici koji svakodnevno oblikuju način na koji naš imunološki sustav reagira.
Odgovor nije jednostavan. Ali ono što danas znamo jest da alergije nisu samo priča o peludi. One su priča o našem imunološkom sustavu.
Možemo li razviti alergiju ako je nikada prije nismo imali?
Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam glasi:
'Kako je moguće da cijeli život nisam imao alergije, a sada odjednom jesam?'
Odgovor je – apsolutno je moguće.
Mnogi vjeruju da se alergije razvijaju isključivo u djetinjstvu, no stvarnost je drugačija. Alergijske bolesti mogu se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi.
Naša genetika može povećati sklonost razvoju alergija, ali ona nije jedini čimbenik koji određuje hoće li se one doista razviti. Da jest, broj alergijskih bolesti ne bi se posljednjih nekoliko desetljeća toliko povećao, jer se naši geni nisu promijenili gotovo nimalo.
Promijenio se naš način života. Promijenila se prehrana. Promijenio se okoliš. Promijenio se crijevni mikrobiom. Promijenio se način na koji naš imunološki sustav svakodnevno komunicira sa svijetom oko sebe.
Alergija ne znači slab imunitet
Jedna od najvećih zabluda jest da osobe s alergijama imaju 'slab imunitet'. To nije točno.

Kod alergija problem nije u tome što imunološki sustav radi premalo, nego što reagira previše i na pogrešnu metu. Pelud breze, trave ili ambrozije nije virus niti bakterija. Za većinu ljudi ona je potpuno bezopasna. No kod osoba s alergijama imunološki sustav gubi sposobnost razlikovanja stvarne prijetnje od bezopasnih tvari iz okoliša. Taj proces nazivamo gubitkom imunološke tolerancije. Umjesto da kaže: 'Ovo nije opasno', imunološki sustav pokreće obrambenu reakciju kao da se radi o ozbiljnoj infekciji. Posljedica je otpuštanje histamina i drugih upalnih medijatora koji uzrokuju poznate simptome - kihanje, curenje nosa, svrbež, suzenje očiju ili otežano disanje. Antihistaminici mogu uspješno ublažiti te simptome, ali oni ne odgovaraju na pitanje zbog čega je imunološki sustav izgubio toleranciju. Upravo tu počinje priča o funkcionalnom pristupu.
Genetika puni pištolj, ali okoliš povlači okidač
Ova poznata izreka možda najbolje opisuje razvoj alergija. Ako postoji genetska predispozicija, veća je vjerojatnost da će se alergija razviti. No hoće li se to doista dogoditi ovisi o brojnim čimbenicima kojima smo izloženi tijekom života. Danas živimo u izrazito drugačijem okruženju nego prije samo nekoliko generacija. Jedemo više ultra-prerađene hrane. Manje se krećemo. Više vremena provodimo u zatvorenim prostorima.
Izloženi smo kroničnom stresu. Spavamo manje. Češće uzimamo antibiotike i tablete protiv bolova koje itekako utječu na crijevni mikrobiom (nisu samo antibiotici ti koji će negativno utjecati na mikroorganizme u našim crijevima). Sve manje dolazimo u kontakt s prirodom. I sve to ostavlja trag na našem imunološkom sustavu.
Jesmo li postali previše sterilni?
Godinama se govorilo o tzv. higijenskoj hipotezi – ideji da djeca odrastaju u previše čistom okruženju pa njihov imunološki sustav nema dovoljno prilike 'vježbati'.

Danas znanstvenici govore o nečemu još zanimljivijem - hipotezi biološke raznolikosti (Biodiversity Hypothesis).
Nije problem u tome što peremo ruke. Problem je što smo izgubili kontakt s prirodom. Naši su preci svakodnevno bili okruženi tlom, biljkama, životinjama i tisućama različitih mikroorganizama. Upravo su ti mikrobi tijekom evolucije pomagali imunološkom sustavu da nauči razlikovati prijatelja od neprijatelja.
Prema brojnim istraživanjima - djeca koja odrastaju uz više zelenih površina, u kontaktu sa životinjama i prirodom, koja se 'zaprljaju' kopajući po zemlji i pijesku - imaju manji rizik od razvoja alergijskih bolesti od djece koja odrastaju isključivo u urbanim sredinama.
Naš imunološki sustav nije evoluirao u sterilnom svijetu.
Crijeva – mjesto gdje imunološki sustav uči toleranciju
Posljednjih desetak godina gotovo da nema područja medicine u kojem se ne spominje crijevni mikrobiom. I s dobrim razlogom. Najveći dio imunoloških stanica organizma nalazi se uz crijevnu sluznicu, gdje svakodnevno dolaze u kontakt s milijardama bakterija koje nastanjuju naš probavni sustav.
Te bakterije nisu samo 'stanari'. One proizvode vitamine, sudjeluju u probavi, stvaraju kratkolančane masne kiseline poput butirata te neprestano komuniciraju s imunološkim sustavom. Jedna od njihovih najvažnijih uloga jest razvoj imunološke tolerancije.
Kada je mikrobiom raznolik i uravnotežen, imunološki sustav lakše prepoznaje što treba napasti, a što ostaviti na miru.
Kada je narušen - zbog prehrane siromašne vlaknima, čestih antibiotika, kroničnog stresa ili nedostatka sna - ta komunikacija može postati manje učinkovita.
To ne znači da će svaka osoba s disbiozom razviti alergiju, ali sve je više dokaza da zdravlje crijeva ima važnu ulogu u regulaciji imunološkog odgovora.
Postoji li veza između crijeva i pluća?
Možda zvuči neobično, ali znanstvenici danas govore o tzv. osi crijeva i pluća (gut–lung axis).

Bakterije u crijevima proizvode spojeve koji putem krvotoka putuju cijelim organizmom i utječu na rad imunoloških stanica, uključujući one u dišnim putevima. Drugim riječima, ono što se događa u crijevima može utjecati i na način na koji naša pluća reagiraju na alergene iz zraka.
Ovo područje istraživanja posljednjih godina ubrzano napreduje i otvara potpuno novo razumijevanje alergijskih bolesti.
Pelud nije jedini krivac
Klimatske promjene dodatno mijenjaju priču.
Više temperature i povećana koncentracija ugljikova dioksida produžuju sezonu cvjetanja mnogih biljaka, uključujući ambroziju. Istodobno, istraživanja pokazuju da onečišćenje zraka može povećati alergenost peludi i olakšati njezin ulazak u dišne putove.
Drugim riječima, danas ne samo da imamo više peludi nego prije, nego je ona u nekim sredinama i agresivniji alergen.
Još jedan često zanemareni okidač - plijesan u domu
Kada govorimo o alergijama, najčešće razmišljamo o onome što se događa vani - peludi, travama ili ambroziji. No ponekad odgovor leži upravo u prostoru u kojem provodimo najveći dio dana.
Tijekom jeseni i zime mnogi ljudi borave u zatvorenim, slabije prozračenim prostorima u kojima se zbog vlage razvija plijesan. Crne mrlje na zidovima često se doživljavaju kao estetski problem, no one mogu biti i znak povećane prisutnosti spora plijesni u zraku.
Kod osjetljivih osoba upravo te spore mogu potaknuti ili pogoršati alergijske simptome te dodatno opteretiti dišne putove i imunološki sustav. Neke vrste plijesni proizvode i mikotoksine koji, pri dugotrajnoj izloženosti i u određenim okolnostima, mogu predstavljati dodatno opterećenje za organizam.

Osobe koje imaju alergiju na kućnu prašinu često reagiraju prvenstveno na grinje, no u vlažnim prostorima kućna prašina može sadržavati i veće količine spora plijesni. Zato je kod dugotrajnih ili izrazito jakih alergijskih tegoba uvijek važno razmišljati i o kvaliteti zraka u vlastitom domu, a ne samo o peludi izvan njega.
Ako organizam mjesecima živi pod opterećenjem kronične izloženosti alergenima iz zatvorenog prostora, nije teško razumjeti zašto dolaskom proljeća i dodatnim izlaganjem peludi simptomi mogu postati znatno izraženiji.
Prehrana - puno više od izbjegavanja alergena
Kada govorimo o prehrani i alergijama, većina ljudi pomisli na izbacivanje određene namirnice. No prehrana ima mnogo širu ulogu. Način na koji jedemo svakodnevno oblikuje naš mikrobiom, utječe na integritet crijevne barijere i regulira upalne procese u organizmu.
Prehrana bogata povrćem, voćem, mahunarkama, orašastim plodovima, kvalitetnim masnoćama i fermentiranim namirnicama osigurava vlakna i bioaktivne spojeve koji hrane korisne bakterije. S druge strane, prehrana bogata ultra-prerađenim proizvodima, rafiniranim šećerima i siromašna vlaknima povezuje se sa smanjenom raznolikošću mikrobioma.
Ne postoji čudesna namirnica koja liječi alergije. Ali postoji način prehrane koji dugoročno podržava zdraviji imunološki odgovor.
Vitamin D - dirigent imunološkog sustava
Vitamin D danas više ne promatramo samo kao vitamin važan za zdravlje kostiju.
Njegovi receptori nalaze se na brojnim imunološkim stanicama, gdje sudjeluje u regulaciji njihove aktivnosti. Brojna istraživanja pokazuju povezanost niskih razina vitamina D s većom učestalošću alergijskih i autoimunih bolesti. Iako suplementacija nije lijek za alergije, održavanje optimalnih vrijednosti vitamina D predstavlja važan dio brige o zdravlju imunološkog sustava.
Uz to, vitamin D ne dirigira samo našim imunitetom već i kontrolira ekspresiju naših gena.
Zašto su neke godine simptomi mnogo gori?
Možda ste primijetili da jedne godine gotovo i nemate tegobe, dok vas druge pelud potpuno iscrpi. Jedan od načina na koji to možemo objasniti jest koncept 'alergijske kante'.

Zamislite da vaš organizam tijekom dana puni kantu različitim opterećenjima. Pelud. Kronični stres. Loš san. Onečišćenje zraka. Virusna infekcija. Antibiotici. Plijesan u prostoru u kojem boravimo. Konstantno konzumiranje namirnica na koje je naše tijelo intolerantno ili osjetljivo. Alkohol. Pušenje. Kemikalije u prostoru poput mirisnih svijeća i sredstava za čišćenje prostora. Neuravnotežena prehrana.
Sami za sebe možda neće izazvati snažnu reakciju. No kada se nagomilaju i 'kanta' se prelije, simptomi postaju mnogo izraženiji.
Upravo zato prehrana i životni stil možda neće ukloniti alergiju, ali mogu utjecati na to koliko će naš organizam biti otporan kada se susretne s alergenom.
Iskustvo iz prakse
Nedavno sam radila s klijentom koji mi se javio zbog dugotrajne stafilokokne infekcije koja se uporno vraćala. Uz to je godinama patio od izraženih sezonskih alergija tijekom proljeća i ljeta.
Naš cilj nije bio liječiti alergije. Fokusirali smo se na ono što je u tom trenutku bilo najvažnije - podržati njegov imunološki sustav kroz prehranu, obnovu zdravlja crijeva, kvalitetniji san, smanjenje kroničnog stresa i druge životne navike koje utječu na imunološku ravnotežu.
Na jednom od kontrolnih susreta rekao mi je nešto što nije očekivao.
'Ove godine gotovo da nisam imao alergiju.'
Naravno, jedno iskustvo ne predstavlja znanstveni dokaz i ne možemo očekivati isti ishod kod svake osobe. No ovakva klinička opažanja sve se češće podudaraju s rezultatima istraživanja koja pokazuju koliko su mikrobiom, prehrana, okoliš i regulacija imunološkog sustava međusobno povezani.
Ponekad, kada podržimo organizam u cjelini, poboljšanja primijetimo i ondje gdje ih nismo ni planirali tražiti.
Što možemo učiniti?
Iako ne možemo promijeniti svoje gene niti ukloniti pelud iz zraka, možemo svakodnevno donositi odluke koje podupiru uravnoteženiji rad imunološkog sustava.
To uključuje prehranu bogatu cjelovitim namirnicama, vlaknima, vitaminima i mineralima koji su posebno zaduženi za regulaciju imuniteta poput cinka, selena, željeza, uz to dovoljan unos proteina je esencijalan kao i unos omega-3 masnih kiselina. Zatim treba uključiti u rutinu redovitu tjelesnu aktivnost, kvalitetan san, upravljanje stresom, boravak u prirodi kad god je to moguće, izbjegavanje pušenja te provjeru i, prema potrebi, korekciju nutritivnih nedostataka poput vitamina D u suradnji sa zdravstvenim stručnjakom.
Možda je najvažnije promijeniti način na koji razmišljamo o alergijama. One nisu samo priča o peludi i ostalim trigerima. One nisu samo priča o histaminu. Trebamo misliti o našem 'terenu' i organizmu koji se treba 'izboriti' i izaći na kraj s alergijama.
One su priča o imunološkom sustavu koji pokušava zaštititi organizam, ali je pritom izgubio dio svoje sposobnosti razlikovanja prijatelja od neprijatelja.

Misli za kraj
Promjena perspektive vezana za priču o alergijama je nužna. Umjesto da se pitamo samo 'Kako zaustaviti simptome?', trebali bi se zapitati: 'Što mi moj imunološki sustav pokušava poručiti?'
Naše tijelo svakodnevno razgovara s nama – kroz energiju koju imamo, način na koji probavljamo hranu, kvalitetu sna, otpornost na stres, ali i kroz reakcije poput alergija. Simptomi nisu neprijatelj kojeg treba ušutkati, nego poziv da obratimo pozornost na ravnotežu koju smo putem izgubili i što mi moje tijelo govori putem simptoma.
Zato budućnost liječenja alergijskih bolesti vjerojatno nije usmjerena samo na ublažavanje simptoma, nego na razumijevanje kako ponovno uspostaviti imunološku ravnotežu.
A upravo tu prehrana, mikrobiom, san, kretanje i svakodnevne životne navike mogu imati mnogo važniju ulogu nego što smo donedavno vjerovali.
Autor: Katarina Lijović, Nutricionistica/ Certificirani Savjetnik za Funkcionalni Nutricionizam
Katarina Lijović se u svom radu fokusira na rješavanje uzroka nutritivne neravnoteže i zdravstvenih problema, a ne samo na upravljanje simptomima. Koristeći holistički, personalizirani pristup, Katarina radi na optimizaciji zdravlja pojedinca kroz prilagođene planove prehrane i promjene načina života. Njezina je misija voditi pojedince prema dugoročnim, održivim rješenjima. S fokusom na prevenciju i ravnotežu, Katarina osnažuje pojedince da donose informirane odluke koje podržavaju njihovo cjelokupno zdravlje i dobrobit.