Što bolje razumijemo vodu, to je teže zanijekati božje postojanje
Najljepše imenice u našem jeziku ženskog su roda: ljubav, vjera, snaga, sreća, nada... Jedna je od njih i voda. U cijelom svijetu nema ništa nježnije i podatnije od vode, a istodobno, ništa s tako golemom unutarnjom snagom. Veoma nježna i veoma snažna, nije čudno što je voda „žena“.
Svi moji sugovornici i izvori kojima sam se služila proučavajući temu o utjecaju vode na nas imali su jedan vrlo snažan zajednički nazivnik: govorili su o vodi s mnogo poštovanja i ljubavi. Umirovljena doktorica znanosti s Instituta Ruđer Bošković, kemičarka Đurđica Dragčević, za svojim mi je kuhinjskim stolom vješto crtala molekule vode, vodikove veze i objašnjavala kemijska svojstva, no kad bi počela govoriti o prirodnim fenomenima, izvoru rijeke Gacke, vrelu u zagrebačkim Gračanima ili sljemenskim izvorima, voda je u njenim riječima, očima i izrazu lica oživljavala i pretvarala se u "biće" koje iznad svega cijeni.
Riječi slovenskog istraživača Francea Kočara, koji se bavi programiranjem vode i izradom naprava za poboljšanje vode, djelovale su kao da je riječ o mističnoj, očaravajućoj ženi: „Njeno ponašanje izlazi iz znanstvenih okvira i zalazi u područje mistike, pa su moji odgovori na vaša pitanja moje osobne spoznaje o svojstvima vode, koju jako poštujem i volim.“
Japanac Masaru Emoto, istraživač pionir koji je otkrio da molekule vode imaju strukturu što se mijenja kad vodu povrgnemo različitim utjecajima, rekao je da vodi danas nije potrebno pročišćenje, nego poštovanje. I ne samo to: „Što bolje razumijete vodu, to će vam teže biti zanijekati božje postojanje“, naglasio je Emoto.
Kako voda pamti i prenosi informacije?
Prije se smatralo da je za vodu najvažniji kemijski sastav. Prema novijim istraživanjima, koja govore da voda ima moć bilježenja i prenošenja informacija, molekularna struktura vode mnogo je važnija od njena kemijskog sastava. Ona označava način na koji su se molekule vode objedinile, grupirale u skupinu. Te se skupine nazivaju klasterima i znanstvenici smatraju da su upravo one nositelji informacija koje voda upija. Kad se voda smrzne i pod mikroskopom pogleda struktura njenih molekula, one mogu imati oblik pravilnih kristala sličnih pahuljama snijega, mogu izgledati kao mrlja bez ikakva oblika ili imati iskrivljene oblike, ovisno o podrijetlu vode i njenim „doživljajima“.
Kemijski sastav pritom je isti, voda ostaje H2O, ali način na koji su se molekule H2O međusobno povezale odredila je „informacija“ koju voda u sebi nosi. Dobra je vijest što se ta struktura i loši utjecaji mogu promijeniti, voda se može „programirati“.
„Znanost se ograničava jer sve želi izmjeriti. To što u ovom trenutku nemamo jedinicu za memorijski efekt vode i ne možemo ga izmjeriti, ne znači da on ne postoji. Sila teže oduvijek je djelovala, i kad nismo znali da se tako zove“, prokomentirala je Đurđica Dragčević.
Nitko ne voli naredbe pa ni ona
Možda ih još ne možemo izmjeriti, ali ih možemo vidjeti, rekao bi japanski istraživač Masaru Emoto, autor knjiga Poruke skrivene u vodi i Istinska moć vode, koji već 20 godina snima smrznute kristale vode. On je primijetio da prirodna voda – bila iz rijeke, izvora, jezera – formira pravilne kristale koji pod mikroskopom izgledaju kao snježne pahuljice. Za razliku od nje, voda iz slavine nije oblikovala kristale. To ga je zaintrigiralo pa je proširio istraživanje – vodi je počeo puštati glazbu, lijepio je na nju riječi ili ih izgovarao, pokazivao joj fotografije i proučavao što se događa. Rezultati su bili zapanjujući. Voda je na pozitivne utjecaje reagirala tako što bi formirala kristale, a na grube ili agresivne, struktura bi bila razjedinjena.
Klasična glazba stvarala je pravilne kristale, a heavy metal ili hard rock rastrojene molekule. Lijepe riječi poput „hvala ti“ također su imale pravilnu strukturu, a na ružne poput „budalo“ voda je stvarala oblike slične onima nakon heavy metala. Zanimljivo je i to da su riječi „učinimo to“ oblikovale lijepe kristale, a „učini to“ gotovo i nisu imale formu. Voda ne voli agresiju, naređivanje, a riječi „ljutnja“ i „smrt“ formirale su oblik nalik zlostavljanom djetetu.
Rimljani su poznavali cijevi, ali vodu su dovodili kanalima
No što narušava prirodnu strukturu vode u vodovodu, zašto ona nema pravilne kristale? Da bi dospjela u naše domove, voda prolazi dug i težak put. Dovodi se kilometrima cijevi pomoću visokog tlaka. U prirodi rijeke i potoci teku meko, prilagođavajući se terenu. U cijevima voda juri pod pritiskom, udara u prave kutove cijevi, nasilno se usmjerava, što narušava njenu prirodnu strukturu. Pritom se i onečišćuje pa onda filtrira, klorira, pročišćava. Dok dođe u naš dom, već je potpuno „izmučena“. Kemijski je čista, nema teških metala, ali nema ni energije.
Voda traži slobodno kretanje i ne voli pokoravanje. Stari su Rimljani poznavali cijevi, ali su ipak vodu dovodili kanalima jer su manje nasilni od cijevi. Zbog toga osnovnog svojstva (pitke) vode, da želi slobodno teći, svi moji sugovornici rekli su da bismo industrijsku flaširanu vodu trebali zamijeniti prirodnom tekućom vodom, pa makar iz vodovoda. Ona je bolja i lakše joj je vratiti energiju i život nego flaširanoj vodi. Voda koja se ne kreće nego stoji, posebno u velikim bocama za aparate, postaje stajaća voda, ustajala, a ustajala voda umire.
Živa voda i hrvatski izvori ljekovite vode
Čovjek neće osjetiti razliku između čiste prirodne i industrijski pročišćene vode, ali životinja ne može pogriješiti. Napravite mali eksperiment i psu u dvije zdjelice ponudite izvorsku i vodu iz vodovoda. Ne morate dvaput pogađati u koju će zaroniti njuškicu. „Živa voda povoljno djeluje na biljke, životinje i ljude“, kaže France Kočar, koji se već 15-ak godina bavi proučavanjem vode, a zadnjih 10 i metodama njena poboljšanja i programiranja.
„Kad smo na jednoj farmi ugradili napravu za poboljšanje vode, te su životinje bile manje agresivne i manje su ugibale. Na zemljištu koje se zalijeva poboljšanom vodom skraćuje se vrijeme sazrijevanja voća i povrća, biljke su veće i snažnije. Na ljudima nije moguće napraviti sličan eksperiment. Jednom sam zatvoru besplatno nudio napravu za poboljšanje vode, ali bez uspjeha.“
U prirodi ima puno „žive“ vode, sva je izvorska voda „živa“, ali neki su izvori poznati po posebnim, iscjeljujućim svojstvima, primjerice oni na svetim mjestima – u Lourdesu, Međugorju, Fatimi, Efesu... Hrvatska je voda dobra, kaže gospođa Dragčević, a svatko od nas poznaje barem nekoliko izvora u svom kraju. U cijeloj zemlji poznat je izvor rijeke Gacke, koji čitavu godinu ima stabilnu temperaturu od 10-ak stupnjeva Celzija (kao i rijeka), nikad ne poplavi i nikad ne presuši. France Kočar dodao je da je pio vodu s izvora na odmorištu Staro Petrovo Selo kod Slavonskog Broda i da se taj dan unatoč velikoj vrućini, naporu i malo sna osjećao svježe i odmorno. Poslije je čuo da mještani tu vodu smatraju ljekovitom, a zovu je i „muška voda“ jer jača mušku spolnu moć.
Ljudi su vodena bića. Dok smo fetus, tijelo nam se sastoji 99 posto od vode, kad se rodimo, imamo 90 posto vode, u odrasloj dobi više od 70 posto. Voda je životna sila. Izgubimo li više od 50 posto vode iz tijela, ne možemo se održati na životu. Voda koju sadržavaju krv i tjelesne tekućine sredstvo je kojim se našim tijelom prenose hranjive tvari. Zato voda i u tijelu mora neprestano kružiti.
Na energetskoj razini voda u ljudskom organizmu simbolizira osjećaje. Ona daje dubinu, moć, fleksibilnost i smirenost. Energetski centar koji upravlja vodom jest druga čakra, smještena malo ispod pupka. Ako centar nije u blokadi i energija kroza nj slobodno teče, naš je reproduktivni sustav zdrav, a nadbubrežne žlijezde i organi za izlučivanje – mjehur, slezena i bubrezi – rade normalno. Osjećamo se spremni na kretanje, usmjereni prema cilju, meki smo, ali imamo snažnu volju, kreativni smo, u stanju osjetiti sebe i veseliti se životu. Prihvaćamo svoju seksualnost i seksualna nam je energija uravnotežena.
Mnogi ljudi u današnje vrijeme imaju problema upravo s tim energetskim centrom. Smetnje u njegovu radu pokazuju se putem suhe kože, bolesti mjehura, bubrega, slabih mišića i hladnih udova, problema s reproduktivnim organima, spolnom disfunkcijom. Ovisno o tome nedostaje li energije u centru ili je ima previše, osjećamo se bespomoćno, odvojeno od svijeta, strahujemo od manjka i gubitka ili smo, pak, u potrazi za moći i vlasti, natječemo se i postajemo opsjednuti seksualnošću. Vježbanje, meditiranje ili molitva i psihološko-energetski rad mogu nam pomoći da uravnotežimo vodu u sebi i dobijemo snagu, stabilnost i fleksibilnost.
Zašto je voda dio važnih obreda u svim religijama
Budući da upija i prenosi informacije, važno je kakvu vodu unosimo u organizam, no još je važnije čistiti vlastitu vodu, koje imamo u tolikom postotku. Na duhovnom planu negativnim mislima, ravnodušnošću, gnjevom i ružnim riječima loše djelujemo u prvom redu na sebe, a onda i na druge. Onečišćujemo vlastitu vodu, lijepimo na sebe etikete „budalo“, „ljutnja“, „mržnja“, „zamjeranje“ te naša unutarnja voda postaje rastrojena kao u Emotovim eksperimentima. Svi znamo da misli i riječi imaju snažan utjecaj na nas, a sad to možemo doslovce i vidjeti. Bez obzira na to koliko je prirodna ili čista voda koju pijemo, okus joj neće biti dobar ako nam duša nije čista, kaže Masaru Emoto.
U svim religijama voda ima važnu ulogu: kršćani se krste vodom, blagoslivlju hranu i domove, križaju se posvećenom vodom na ulasku i izlasku iz crkve; židovi se kupaju u ritualnim kupalištima; muslimani se smiju moliti tek nakon umivanja, hinduisti se 19. siječnja kupaju u svetoj rijeci Ganges. Voda se u svim vjerama javlja kao posrednik koji povezuje čovjeka s tvorcem. Odakle im taj zajednički nazivnik? Znanstvenici su dokazali da voda reagira na riječi religioznog sadržaja. Sve molitve na svim jezicima formiraju prelijepe kristale, što znači da se koncepcija naše prirode slaže sa svakom religijom.
Voda nas povezuje
U više dijelova svijeta znanstvenici su proveli zanimljiv eksperiment. Vodu iz iste posude razlili su u dvije. Jednoj su posudi s vodom pokazivali fotografije. Druga, iako nije vidjela fotografije, pod mikroskopom je formirala istu strukturu kao prva. Voda ima fotografsko pamćenje koje djeluje čak i na udaljenosti od 10.000 kilometara. Znači li to da i među ljudima, koji su po strukturi vodena bića, postoji daljinska veza? Da sve ono što bilo tko od nas radi „vidimo“, osjećamo svi?
Isti princip poznat je i u kvantnoj fizici kao hologram svemira, po kojem svaki djelić svemira ima informaciju o svim drugima i svemiru u cjelini. Jer smo prije velikog praska svi bili jedno.
Čovjek ima jedna usta i dva uha ili Ljubav i zahvalnost
Brojni Emotovi eksperimenti u potrazi za riječju koja formira najljepši kristal te najbolje i najjače čisti vodu pokazali su da to nije jedna riječ, nego kombinacija dviju riječi: ljubav i zahvalnost. Kad je taj kristal usporedio s kristalima koje tvore te riječi pojedinačno, otkrio je da je kristal „ljubav i zahvalnost“ sličniji kristalu „zahvalnost“ nego kristalu „ljubav“.
To govori da je vibracija zahvalnosti moćnija i da je odnos ljubavi i zahvalnosti sličan molekuli vode H2O. Trebali bismo težiti ravnoteži u kojoj je zahvalnost dvostruko veća u odnosu na ljubav. „Kad sam na jednom seminaru spomenuo tu ideju, prišle su mi dvije mlade žene i rekle: ‚Vaše je predavanje na nas ostavilo snažan dojam. Kao da ste rekli da čovjek ima jedna usta i dva uha.‘ ‚Tako je!‘ uzviknuo sam. Svijetu je sada potrebna zahvalnost. Napokon moramo naučiti što znači imati dovoljno“, kaže u svojoj knjizi Emoto.
Svi smo mi „iz iste posude“, dio smo kolektivne vode i zato su svačiji postupci važni. Ono što radimo, mislimo, stvaramo, djeluje na nas, na druge i na cijeli planet. Povezani smo informacijskim tokom, a u mehanizmu razmjene informacija ključnu ulogu na našem planetu ima voda. U svakom od nas krije se kap vode praoceana, svaka je naša riječ kao kap vode, nositelj misli i izvor informacija. I zato univerzumu trebamo vratiti ljubavlju i zahvalnošću.
.png)
.png)
