Ono čemu se smijete otkriva tko ste!

Nesuvislost i podudarnost

Iako se danas divimo šaljivcima, ponekad ne razumijemo motiv njihove duhovitosti i ne prepoznajemo njihovu pravu osobnost. Duhovitost nije nužno pokazatelj vedrine i optimizma, niti razvijenih društvenih vještina, upozorava prof. Rod Martin, psiholog sa Sveučilišta u Zapadnom Ontariju, a prenosi magazin Psychology Today.

Četiri osnovna stila humora i četiri tipa ličnosti

Dok humor radi zbližavanja olakšava međusobno povezivanje ljudi i ojačava homogenost zajednice, napasni humor potkopava tuđe samopoštovanje i isključuje iz grupe onoga tko je predmet šale. Također, postoji i humor usmjeren protiv samoga sebe, kojim pojedinac zabavlja druge poput klauna u nadi da će ga oni prihvatiti, pa makar zato da bi mu se smijali.

Ljudi se razlikuju po stilu humora u svakodnevnom životu, a svaki stil rezultira različitim posljedicama. Rod Martin i Patricia Doris odredili su 2003. godine četiri osnovna stila humora i utvrdili kakav je tip ličnosti kojemu od njih sklon.

1. Humor radi povezivanja

Ovaj je stil namijenjen stvaranju osjećaja zajedništva između dvoje ili više ljudi. Takav je humor uvijek blag i dobronamjeran, a cilj mu je ublažavanje napetosti i jačanje povezanosti između prisutnih. Tema šale obično je situacija u kojoj se sugovornici nalaze ili neki aktualni događaj s kojim su svi prisutni upoznati, a može se ticati i međusobnog odnosa sugovornika.  

Ljudi koji se služe humorom radi povezivanja slove kao srdačni, dobroćudni i vedri te su poželjni u društvu. Šarmiraju, pričaju viceve, puni su iskričavih dosjetki i podižu raspoloženje. Istraživanja pokazuju da je kod njih zabilježena najniža stopa depresije i tjeskobe, da su najuspješniji u sklapanju novih prijateljstava i u poticanju radišnosti na poslu. I poslodavcima se, dakle, isplati u svojim redovima imati takve osobe jer će tako porasti produktivnost.

2. Ismijavanje tuđih nedostataka

Postoje ljudi koji su skloni napasnom humoru. Oni se redovito okomljuju na člana skupine, najčešće na nekoga tko je prisutan. Napasni stil humora uključuje zadirkivanje, prigovaranje, ismijavanje i isticanje tuđih nedostataka.

Ponekad je taj stil zabavan, ali samo u malim dozama i ako ne zadire u bolne točke onoga tko mu je meta. No ako je povod za šalu nečiji nedostatak na koji žrtva ne može utjecati ili ako je cilj nekoga isključiti iz grupe, onda je takav humor društveno neprihvatljiv. Istraživanja pokazuju da tom stilu u većem postotku pribjegavaju iznadprosječno agresivne osobe te da je među napasno duhovitim ljudima veći broj muškaraca nego žena.

Za ljubitelje ovakvog humora svojstveno je da baš ne mare kako drugi doživljavaju njihovu „duhovitost“, a ako im netko prigovori da svojim riječima nekoga vrijeđaju, oni se obično opravdavaju time da se samo šale. Ipak, ni napasni humor nije uvijek nemoralan, ako je usmjeren protiv podloga političara ili zločestog šefa. Ljudi koji trpe nepodnošljivog rukovoditelja često sebi olakšavaju život tako da ga potajno ismijavaju.

3. Smijeh na vlastiti račun

Dok se neki „šaljivci“ okomljuju na druge da bi se sami osjetili bolje, postoje ljudi koji zbijaju šale sami sa sobom ili prihvaćaju da se drugi šale na njihov račun. Pobornici tog stila humora svjesni su nekog vlastitog nedostatka te se služe humorom kako bi ublažili oštricu tuđih kritika ili podsmijeha.

Cilj takva humora jest pokušaj zbližavanja s drugima i priključivanja grupi, makar u neravnopravnom položaju. Budući da u svakoj grupi ima ljubitelja ismijavanja na tuđi račun, ovakav im pojedinac dođe kao naručen. Ne izaziva im osjećaj krivnje jer im se sam ponudio i ne buni se, ali rijetko biva potpuno prihvaćen i ne slovi kao osobito simpatičan.

Prof. Nicholas Kuiper sa Sveučilišta u Zapadnom Ontariju ističe da često ismijavanje na vlastiti račun ili dobrovoljno izlaganje tuđem ponižavanju ruši ionako nisko samopoštovanje i potkopava duševno blagostanje. Studije su kod pojedinaca s ovim stilom humora zabilježili iznadprosječnu stopu depresije i anksioznosti te teškoće pri ostvarivanju intimnosti.

4. Život kroz ružičaste naočale

„Život ne treba shvaćati ozbiljno jer nitko se iz njega nije živ izvukao“, dosjetka je koja sažima smisao humora na račun života. Ovaj stil humora služi za bolje nošenje s izazovima, distanciranje od stresa i lakše podnošenje apsurda svakodnevice. Ovakav humor može biti usmjeren na bilo koju tešku životnu situaciju koja se pronalaskom smiješnog elementa može učiniti prihvatljivijom.

Ljudi koji ovako reagiraju ostavljaju dojam ležernosti i otpornosti na teške životne situacije. To su oni za koje kažemo da vide svijet kroz ružičaste naočale. Istraživanja su utvrdila da su to u pravilu optimistični i otvoreni ljudi koji nisu skloni depresiji i anksioznosti.

Iako je ovaj stil sadržajno različit od humora radi povezivanja, i on jača spone između članova skupine. Ljudi s takvim shvaćanjem života popularni su u društvu jer svojim pristupom podižu moral te su rijetko potišteni ili uzrujani. Kad im se dogodi nešto neobično ili uznemirujuće, njihova im osebujna perspektiva omogućuje da ublaže stres i ubrzo ponovno stanu na noge.PageBreak

Kod djece smisao za humor ukazuje na normalan umni razvoj. Djeca pokazuju prve naznake smisla za humor u prvih pet tjedana života, kad se počinju smješkati na golicanje i beljenje rodbine. Stručnjaci su utvrdili da postoje različiti tipovi smiješka za različite podražaje – golicanje izaziva jedan tip osmijeha, a pravljenje grimasa drugi.

Smijeh se javlja u petome mjesecu života, što je za roditelje, djedove i bake pokazatelj djetetova blagostanja. Smiješak i smijeh još nisu dokaz smisla za humor, ali su elementi budućeg izražavanja humora. Kako djeca rastu, sve se češće smiju ili smješkaju, reagirajući na tipično smiješne situacije. Između 19. i 24. mjeseca počinju razlikovati namjerne od nehotičnih pogrešaka, nelogičnosti ili nesuvislosti, što je idući korak u razvoju smisla za humor.

Moderni su psiholozi većinom suglasni da je nesuvislost ono što čini smiješnom situaciju ili šalu koja je opisuje. „Nešto je smiješno onda kad se događaj ne poklapa s očekivanjem onoga što bi se trebalo događati“, kaže dr. Barney Beins, psiholog s američkog Sveučilišta Ithaka.

Da bi nesuvislost izazvala humoristični doživljaj, potrebno ju je prepoznati kao namjernu. Nije jednako ako netko namjerno „piše“ gumicom ili pije iz prazne čaše i ako netko to radi nesvjesno. Obje situacije sadrže element nesuvislosti, ali će dijete već od drugog rođendana shvatiti da nehotična nelogičnost nije smiješna.

Odsutnost humora kao dijagnoza

Smetnje u razvoju smisla za humor ukazuju na mentalne poremećaje. Jedno je istraživanje pokazalo da oboljeli od shizofrenije slabije shvaćaju šale u usporedbi sa zdravim ispitanicima. „Shizofrenija često onemogućuje povezivanje točkica i razumijevanje asocijacija. A humor ima puno veze s asocijacijama“, poručuje autor istraživanja dr. Joseph Polimeni s kanadskog Sveučilišta u Manitobi.

S druge strane, ljudi s bipolarnim poremećajem, poznatim i kao manična depresija, imaju normalan smisao za humor. „Postoji velika razlika u sposobnostima razumijevanja humora između ljudi sa shizofrenijom i onih s bipolarnim poremećajem“, napomenuo je dr. Polimeni u razgovoru za American Psychological Association. „Budući da su ova dva poremećaja po simptomima slična i često izazivaju zbrku, test razumijevanja humora mogao bi biti alat za postavljanje točnih dijagnoza.

Ako je smisao za humor netaknut, prije će biti riječ o bipolarnom poremećaju nego o shizofreniji.“ Ljudi s poremećajem iz spektra autizma imaju vrlo osebujan odnos prema humoru: razumiju kako on funkcionira, ali ga ne doživljavaju emocionalno, nego intelektualno. Mnogi od onih koji imaju navedene poremećaje posjeduju vrhunske matematičke i logičke sposobnosti. One omogućuju raspoznavanje humora, ali bez emocionalne reakcije koja uobičajeno prati doživljaj humora.

Smijehom do blagostanja

Kad nam je nešto smiješno, čini nam se da su svi problemi i brige, barem u tom trenutku, daleko od nas. Upravo je to navelo istraživače na pretpostavku da nešto tako ugodno kao što je iskustvo humora mora donijeti blagodati cijelom organizmu.
Doista, pokazalo se da često doživljavanje humorističnog iskustva odagnava depresiju i anksioznost te jača imunitet, što štiti od raznih bolesti, uključujući srčane i zloćudne bolesti te osteoporozu. I smijeh, koji često prati humor, ima blagotvorne učinke na zdravlje.

Smijeh potiče proizvodnju endorfina, skupine kemijskih tvari koje donose mentalnu i tjelesnu ugodu te istodobno ublažavaju bol. Također, smijeh pomaže u reguliranju rada srca i snižavanju krvnog tlaka. Kad je smijeh popraćen kašljem, pročišćava pluća. Ako vas trenutačne okolnosti ne nadahnjuju na smijeh, obogatite ih komičnim elementima i uživajte u humorističnim sadržajima u obliku filmova, tiskovina i internetskih šala.

Što više budete upijali humor, to ćete lakše pronalaziti smiješne pojedinosti u vlastitoj stvarnosti i više se smijati. A već i dvadesetak sekundi iskrenog smijeha pomaže zdravlju koliko i tri minute na spravi za vježbanje.