Provjerite koje se izjave u nastavku mogu odnositi na vas. Do kraja ovog poglavlja bit ćete u stanju pozitivnim se mislima suprotstaviti negativnima.

No svi mi moramo poraditi na opraštanju. Svaka osoba koja ne uspijeva voljeti sebe blokirana je baš na tom planu. Opraštanje otvara naša srca za ljubav. Mnogi ljudi godinama nekome nešto zamjeraju. Zamišljamo kako smo mi u pravu zbog onoga što su nam oni učinili. Ja to nazivam zatvorom pravedničkoga gnjeva. Opterećeni smo time da budemo u pravu. No nikad ne budemo sretni.

Već vas čujem kako govorite: „Ali vi ne znate što su mi oni učinili, to je neoprostivo.“ Nespremnošću za oprost, sami sebi nanosite zlo. Kad ste ogorčeni, to je kao da svaki dan progutate žlicu otrova. On se nakuplja i šteti vam. Nije moguće biti zdrav i sretan ako ste opterećeni prošlošću. Događaj se odigrao davno i završio. Da, istina je, oni se nisu ponijeli lijepo. No sve je iza vas. Imate li možda osjećaj kako biste opraštanjem potvrdili da je to što su vam učinili bilo opravdano?

Jedna od najvećih duhovnih lekcija jest kad shvatimo da svatko postupa najbolje što u određenom trenutku umije. Ljudi mogu postupiti samo s onoliko razumijevanja, svijesti i znanja kakvim raspolažu. Bez iznimke, osoba koja nekog zlostavlja i sama je bila zlostavljana kao dijete. Što je bila podvrgnuta većem nasilju, utoliko je veća njezina duševna bol i u većoj se mjeri može okomiti na druge. Ne znači to da je ponašanje takve osobe prihvatljivo ili opravdano. Međutim, radi vlastitoga duhovnog razvoja mi moramo biti svjesni njezine boli. Događaj se već odigrao. Možda jako davno.

Osigurajte si slobodu. Izađite iz zatvora i prošećite sunčanom stranom ulice. Ako se neki događaj i dalje odvija, tada se zapitajte zašto tako malo cijenite sebe da to i dalje trpite. Zašto ostajete u takvoj situaciji? Ne gubite vrijeme pokušavajući vratiti milo za drago. Nema koristi od toga. Jer, uvijek nam se vrati ono što odašiljemo. Stoga zaboravite na prošlost i poradite na tome da sebe volite sada. Tek tada vam slijedi prekrasna budućnost.

Osoba koja najteže oprašta ona je od koje možete najviše naučiti. Kad sebe volite dovoljno da biste se uzdigli iznad starih situacija, tada će vam lako doći razumijevanje i opraštanje. I bit ćete slobodni. Plaši li vas sloboda? Osjećate li se sigurnijima dok ste zaglavljeni u starim ograničenjima i obuzeti gorčinom?

Zrcaljenje

Stanite pred zrcalo. Pogledajte se u oči i osjećajno recite: „Voljan/voljna sam oprostiti.“ Ponovite to nekoliko puta. Što osjećate? Jeste li tvrdoglavi i blokirani ili otvoreni i spremni za oprost? Samo obratite pozornost na vlastite osjećaje. Nemojte ih procjenjivati. Udahnite duboko nekoliko puta i ponovite postupak. Osjećate li se sada drukčije?

VJEŽBA:

Obiteljsko nasljeđe

• Je li vaša majka umjela opraštati?

• Je li vaš otac?

• Je li ogorčenje bio način na koji se u vašoj obitelji izlazilo na kraj u teškim situacijama?

• Kako se osvećivala vaša majka?

• A kako vaš otac?

• Kako se vi osvećujete?

• Osjećate li se dobro kad se osvetite?

• Zašto se tako osjećate?

Zanimljivo je da onda kad čovjek sam poradi na opraštanju, i drugi često slično reagiraju. Nije potrebno konkretnoj osobi reći da joj opraštate. Ponekad ćete poželjeti tako postupiti, no ne morate. Glavni posao opraštanja odvija se u vašem srcu.

Opraštanje je rijetko namijenjeno „njima“. Ono je za nas. Osoba kojoj trebate oprostiti može čak biti mrtva.

Od mnogih ljudi koji su nekome istinski oprostili čula sam kako su mjesec-dva poslije toga primili telefonski poziv ili pismo od te osobe u kojem ih ona moli da joj oproste. Čini se da je to osobito učinkovito kad se vježba opraštanja obavi pred zrcalom. Stoga, dok vježbate, obratite pozornost na dubinu vlastitih osjećaja.

Rad sa zrcalom

Zrcaljenje je često neugodan postupak, takav koji biste rado izbjegli. Ako, obavljajući posao opraštanja, u kupaonici stojite, najvjerojatnije ćete poželjeti pobjeći van. Uvjerena sam da je najkorisnije sjediti pred zrcalom. Ja se volim poslužiti zrcalom na vratima spavaće osobe, s kutijom maramica pri ruci.
Odvojite više vremena za tu vježbu ili je više puta ponavljajte. Najvjerojatnije imate mnogo ljudi kojima biste trebali oprostiti.

Sjednite ispred zrcala. Zažmirite i udahnite duboko nekoliko puta. Razmislite o svim onim ljudima koji su vas u životu povrijedili. Neka vam samo ovlaš prolete mislima. Potom otvorite oči i započnite razgovor s jednim od njih.

Recite nešto poput: „Jako si me povrijedio/povrijedila. Ne želim da me i dalje blokira prošlost. Spreman/spremna sam oprostiti ti.“ Predahnite i potom recite: „Opraštam ti i oslobađam te.“ Ponovo udahnite i recite: „Ti si slobodan/ slobodna i ja sam slobodan/slobodna.“

Obratite pozornost na to kako se osjećate. Možda osjećate otpor, a možda vam se u glavi razbistrilo. Ako osjećate otpor, jednostavno dišite i recite: „Spreman/spremna sam otpustiti sav otpor.“

U jednom danu mogli biste oprostiti nekolicini ljudi. Ili biste mogli oprostiti samo jednoj osobi. Nije važno. Bez obzira na to kako odradili ovu vježbu, ona je savršena upravo takva kakva jest. Opraštati možete tako kao da gulite slojeve luka. Ako je slojeva previše, odgodite posao za drugi dan. Uvijek mu se možete vratiti i nastaviti guliti sljedeći sloj. Odajte si priznanje što ste uopće odlučili otpočeti s ovom vježbom.

Nastavljajući je, danas ili koji drugi dan, proširite popis osoba kojima opraštate. Ne zaboravite članove obitelji, članove crkvene zajednice,  učitelje ili svećenike, klince iz škole, zdravstvene djelatnike, ljubavnike/ljubavnice, Boga,  prijatelje, druge očinske figure, suradnike, sebe, državne agencije ili njihove predstavnike.
Ponajprije, oprostite sebi. Nemojte više biti tako strogi prema sebi. Samokažnjavanje nije potrebno. Postupali ste najbolje što ste umjeli.

Sjednite ponovno pred zrcalo sa svojim popisom. Svakoj osobi s popisa recite: „Opraštam ti za ____________.“ Mirno dišite. „Opraštam ti i oslobađam te.“
Nastavite tako redom, po popisu. Kad osjetite da više ne osjećate ljutnju ili ogorčenje prema nekoj osobi, prekrižite njezino ime. Ako se ljutnje niste oslobodili, odložite taj zadatak i poslu opraštanja vratite se poslije.

Dok budete nastavljali s vježbom, osjetit ćete kako vam ogroman teret pada s leđa. Možda ćete se iznenaditi kolika vas je količina stare prtljage opterećivala. Budite nježni prema sebi dok budete odrađivali postupak čišćenja.

PageBreak

Načinite popis

Uključite neku laganu muziku koja će vas ispuniti mirom i lakoćom. Sada uzmite blok i olovku te dopustite svom umu da slobodno luta. Vratite se malo u prošlost i prisjetite se svih stvari zbog kojih si nešto zamjerate. Popišite ih. Sve ih popišite. Možda otkrijete da si nikad niste oprostili poniženje što ste se u prvom razredu popiškili u hlače. Koliko vas dugo muči taj teret?

Ponekad je lakše oprostiti drugima nego sebi. Za sve svoje pogreške teško kažnjavamo sami sebe. Vrijeme je da prevladamo tu staru naviku.
Učimo na pogreškama. Da ste savršeni, ne biste imali što naučiti. Ne bi uopće bilo potrebe da ste na ovom planetu. „Savršenošću“ nećete osigurati ljubav i odobravanje roditelja, od toga ćete se samo osjećati „loše“ ili ćete smatrati da niste dovoljno dobri. Živnite i prestanite se tako ponašati prema sebi.
Oprostite si. Otpustite! Dajte si prostora za spontanost i slobodu. Nema razloga za stid ili osjećaj krivnje.

Izađite van, na plažu, u park ili čak na prazno parkiralište i potrčite. Nemojte džogirati. Trčite razuzdano. Slobodno napravite i kolut naprijed ili nazad, na ulici – i smijte se dok to radite! Trčite zajedno sa svojim unutarnjim djetetom i zabavite se. Pa što ako vas netko vidi? Cilj svega toga jest – vaš osjećaj slobode.

Izjave s popisa na početku teksta ponavljaju se u nastavku, zajedno s afirmacijama primjerenima svakom uvjerenju. Neka te afirmacije postanu sastavnim dijelom vaše svakodnevice. Izgovarajte ih često, u automobilu, na poslu, pred zrcalom, odnosno uvijek kad osjetite kako naviru negativni osjećaji.

Nikad im neću oprostiti.
Ovo je novi trenutak. Slobodno opraštam.

Neoprostivo je to što su mi učinili.
Spreman/spremna sam nadvladati vlastita ograničenja.

Uništili su mi život.
Preuzimam odgovornost za vlastiti život. Slobodan/slobodna sam.

Učinili su to namjerno.
Postupili su najbolje što su mogli sa znanjem, razumijevanjem i osviještenošću kakvima su tada raspolagali.

Bio sam tako malen / Bila sam tako malena, a tako su me jako povrijedili.
Sada sam odrasla osoba i s ljubavlju pazim na dijete u sebi.

Moraju mi se najprije ispričati.
Moj duhovni razvoj nije ovisan o drugima.

Ogorčenost me štiti od novih povreda.
Oslobađam se iz zatvora. Siguran/sigurna sam i slobodan/slobodna.

Opraštaju samo slabići.
Moćno je oprostiti i otpustiti.

Ja sam u pravu, a ne oni.
Ne postoji pravo i krivo. Neću više osuđivati.

Za sve su krivi moji roditelji.
Roditelji su se prema meni ponašali onako kako su se prema njima ponašali njihovi roditelji. Opraštam njima – a i njihovim roditeljima.

Nisam dužna nikome ništa oprostiti.
Odbijam ograničavati samu sebe. Uvijek sam spremna poduzeti novi korak. „Sebi dajem dopuštenje da oprostim.”

Afirmacija za opraštanje

Jedno sam sa Životom i sve u Životu me voli i podržava. Stoga polažem pravo na otvoreno srce ispunjeno ljubavlju. Svi mi postupamo najbolje što možemo u određenom trenutku, pa se to odnosi i na mene. Prošlost je ostala iza mene i ne može se promijeniti. Ja nisam moji roditelji niti imam njihova ograničenja. Jedinstvena sam osobnost i odabirem otvoriti vlastito srce te omogućiti ljubavi, suosjećanju i razumijevanju da ispere sve uspomene na povrede iz prošlosti. Slobodna sam biti sve što mogu biti. To je istina mog bića i kao takvu je prihvaćam. Sve je dobro u mom životu.