Samo uz igru imamo priliku iskoračiti iz svega što nas ograničava i vidjeti stvari iz druge perspektive. Kad se prepustimo igri, možemo staviti na stranu svoju društvenu ulogu, očekivanja i pravila ponašanja jer igra otvara sve granice: smijemo biti djetinjasti, ispasti smiješni, smijemo pogriješiti i izgubiti.

Stare su civilizacije prepoznale važnost i moć igre pa su stoga i nastale karnevalske svečanosti u kojima bi se barem jednom godišnje svi mogli prepustiti spontanom valu neozbiljne, djetinjaste, kreativne i osvježavajuće energije.

Igra nas otvara prema iznenađenjima, a svako je iznenađenje kao pogodak mekane loptice pune žarke boje koja će se rasprsnuti na našem strogom i ozbiljnom egu. U igri se razotkrivaju mnoge naše osobine; naše pravo biće može zasjati.

Da bismo se igrali, nisu nam potrebne igračke - priliku da se igramo pronaći ćemo u svakom trenutku u kojemu smo otvoreni, prisutni, opušteni, spremni sudjelovati. Igra je lepršava lakoća trenutka u kojemu ništa ne moramo biti, nego jednostavno jesmo!

Važno je čuvati zaigrani dio duše - bit ćemo spretniji u svakoj životnoj situaciji. Zaigrani ljudi mogu preokrenuti svaku situaciju tako da bude zabavnija i manje stresna, razvijajući uz to vještinu improvizacije i humora. Igra može iznjedriti neobična i nova rješenja za složene situacije. Uz to potiče maštu i kreativnost, čini nas aktivnim i zdravim.

Igra je poput velikog šarenog slatkiša - ako ga nemamo i vidimo samo ozbilju i tešku stranu života, postajemo ogorčeni.  Uz igru smijemo biti dijete i možemo zasjati, a život praćen slatkim trenucima igre je život koji vrijedi živjeti.