Emocije nadjačavaju razum
Mnogi će reći da nemaju dovoljno snage, energije i volje krenuti na put promjene, no svi u sebi imamo potrebne resurse iako ih često nismo svjesni. Naime, svi smo doživjeli sretne, uspješne i radosne situacije, no one su pohranjene na nesvjesnoj razini i u svakodnevnom životu ih ne znamo prizvati u svijest te oživjeti vještine kojima smo ih postigli. Ipak, te situacije možemo prizvati u sjećanje, a s njima dolaze i pozitivni osjećaji koji nas snaže i motiviraju.
No najveća prepreka u tom procesu je upravo naš um koji ima sklonost k negativnostima. Često smo zaokupljeni mislima o onome što nas opterećuje i na taj način ulazimo u negativna emotivna stanja koja nas blokiraju. Iako znamo što i kako bismo trebali učiniti te imamo i vještine i iskustvo, ne koristimo ih. Naša racionalna saznanja ne korespondiraju s našim emotivnim stanjima pa emocije često nadjačaju zdrav razum. Možda nam je sasvim jasno da smo u pogrešnoj vezi, znamo da ona nema budućnosti, ali nas naše emocije, poput straha, tuge ili srama, nadglasavaju i održavaju status quo.
Možda poznajete ljude koji se uvijek vežu za slične, problematične partnere i uvijek nanovo pokušavaju riješiti isti problem – s istim nepovoljnim rezultatom. Mijenjaju partnera, ali svoje probleme nose u svaku sljedeću vezu jer problem nije u odnosu, nego u njima samima.
Navike koje nas sprečavaju na putu do željenog
Ako uvijek iznova radimo ono što zapravo ne želimo, ne upravljamo svojim životom, nego on upravlja nama. Tada funkcioniramo po automatizmu koji nam ne pomaže da aktivno živimo onakav život kakav želimo. Osjećamo se izloženo vanjskim utjecajima i često bespomoćno. Tom destruktivnom, samoporažavajućem ponašanju često su uzrok navike, obrasci iz prošlosti i nezadovoljene potrebe.
Ako uvijek padate u slične zamke, pogledajte dublje u svoje navike. Razmislite koje vas navike sprečavaju na vašem putu da postignete ono što u dubini duše želite. Često zaboravljamo osvijestiti i osjetiti ono što nas stvarno zadovoljava.
Jeste li nezadovoljni, primjerice, što vam se navečer ne izlazi, iako znate da je to loše za vaš društveni život, ali vam je ugodnije ostati kod kuće i pogledati seriju na TV-u? To je samo navika, a loše je navike teško promijeniti zato što signal za spontano ponašanje dolazi iz područja mozga kojemu nemamo svjestan pristup. Sva naša iskustva pohranjena su na nesvjesnoj razini i služe nam kao orijentacija. Što smo više sličnih iskustava imali, to smo ih skloniji ponavljati.
Poznato je bezopasno?
Dakle, činimo ono što nam je poznato i kao takvo nam se čini bezopasnim. To je naša zona komfora koju nerado napuštamo. Stoga je važno znati da svako ponašanje ima pozitivnu namjeru i da se u svakom trenutku ponašamo onako kako nam se u tom trenutku čini najpovoljnije iako je ta odluka posve nesvjesna. To nije racionalna odluka, nego intuitivno ponašanje. Ako je dobit na nesvjesnoj razini veća (tzv. sekundarna dobit) – a dobit može značiti da je lakše, ugodnije, bezopasnije, sigurnije ništa ne mijenjati nego se izložiti nesigurnosti koja prijeti pri promjeni – ustrajat ćemo u staroj navici.
Evo primjera: neka žena silno želi s prijateljicom otići na putovanje koje već dugo planiraju. Njezinom suprugu to nije drago, ali ona smatra da je odrasla i emancipirana žena i svoje planove želi provesti u djelo. Dan prije polaska razboli se i ne može ići na put. Što je dobro u tome? „Pobijedio“ je onaj dio žene koji želi da ona bude dobra i poslušna supruga koja neće razočarati i razljutiti muža! Iako ona svjesno zasigurno ne želi biti bolesna, ta joj situacija omogućava da se ne izlaže neugodnosti. To je sekundarna dobit.
Iako je ne možemo uočiti na prvi pogled, moguće ju je otkriti. Kod sebe je često ne možemo prepoznati, ali ako svoju situaciju ili problem „prebacimo“ na nekoga drugoga pa pogledamo koju bi dobit on mogao imati, lakše ćemo je osvijestiti kod sebe.
Naša su iskustva ostavila duboke tragove koji nam služe kao orijentacija u životu. Primjerice, ako je neka žena kao dijete odrastala uz neodgovornoga oca i to je njezino prvo iskustvo s odraslim muškarcima, u životu će polaziti od tog iskustva koje će nesvjesno generalizirati. Vrlo senzibilno će reagirati na svaku neodgovornost, lakše će je primijetiti nego netko tko nije stekao to iskustvo, a sve zato da bi se zaštitila od bolnih osjećaja. Stoga je dobro stjecati nova, pozitivnija iskustva. Korisno je svjesno pronaći i u život ugraditi nove navike, koje će potisnuti one stare i loše. Nove će tada postati one koje nas na nesvjesnoj razini vode i upravljaju našim spontanim ponašanjem.
Pri tome je važno da one budu male i pregledne. Zapitajte se koja bi vam navika pomogla da postignete ono što želite! Koji bi prvi mali korak bio potreban? Ako uvijek radite onako kako ste naviknuli i ništa ne mijenjate u svojim navikama, vaše se zadovoljstvo životom neće povećati.
Primjećujete li obrasce?
Navike obuhvaćaju sve ono što činimo redovito i automatski, a da o tome nismo donijeli svjesnu odluku. To su i svi rituali poput pranja zuba, jutarnje kave i gledanja tjedne serije. No često se slično ponašamo i u situacijama koje su neredovite ili čak rijetke, primjerice, kad upoznajemo nove ljude, mijenjamo posao ili tražimo partnera.
Ako pogledamo kako postupamo, primijetit ćemo obrasce.
Primjerice, netko je otvoren i direktan pri upoznavanju ljudi, a netko je pasivniji i čeka da mu se onaj drugi obrati. Pri tome ne slijedimo navike, nego reagiramo na signale koje dobivamo od drugih, npr. osmijeh, držanje, riječi itd. No ti naši postupci temelje se na naučenim obrascima iz prošlosti. Odluka da, primjerice, ostanemo distancirani ili pak proaktivno tražimo dublji kontakt ovisi o našem dotadašnjem iskustvu. Ako nam iskustvo govori da je najbolje distancirati se i ne žuriti, automatski ćemo preuzeti taj obrazac i pri upoznavanju ljudi.
Nepoznato i neugodno
Poznato iskustvo daje nam osjećaj sigurnosti. Čak i ako iskustva nisu ugodna, privlači nas ono što prepoznajemo i što nam je poznato. To je razlog zašto mnogi ljudi žive u odnosima koji im ne čine dobro ili rade poslove koji ih ne ispunjavaju. Iako se ne osjećaju sretno, na paradoksalan način se osjećaju sigurno. Ako pokušamo učiniti nešto što nam je nepoznato, možemo osjetiti nesigurnost koja stvara nelagodu.
Nismo li svjesni da je ta nelagoda prolazna, napustit ćemo novo i vratiti se poznatom, starom ponašanju, koje će nam donositi ista, stara iskustva zbog kojih smo nezadovoljni. No paradoksalno je da i ta iskustva mogu biti jednako bolna i opterećujuća kao i nova, ali nas pritom i skreću s puta ka životu kakav bismo doista htjeli.
Osjećaj sigurnosti
Ako je netko, primjerice, od najranijeg djetinjstva naviknuo da će dobiti nježnost, pohvalu i potvrdu samo ako bude neupadljiv ili drugima na usluzi, njemu će biti teško shvatiti i prihvatiti da može biti voljen i onda kad ne ispunjava tuđe želje te ako zastupa sebe i svoje potrebe. Ljubaznost i prijateljsko ponašanje bez očekivanja njega će iritirati i činiti nesigurnim. Takva će osoba očekivati da bude kažnjena za vlastito ponašanje. To će joj dati osjećaj sigurnosti.
No ako želi promijeniti svoj put i dati si više slobode, morat će prevladati emocionalnu prepreku i izdržati nesigurnost novog teritorija. Tek će tada moći shvatiti da može biti voljena, a da to ne mora zaslužiti. Slično je i s ljudima koji su naviknuli trudom postizati dobre rezultate. Oni često smatraju da se od njih to uvijek očekuje. Teško im je opustiti se, tj. izdržati nesigurnost koja dolazi uz opuštanje. Kada bi to izdržali, otkrili bi da je u redu imati i pokazati slabosti.
Tijekom života „posvajamo“ tuđa očekivanja iz prošlosti, najčešće iz najranijeg djetinjstva. U odrasloj dobi ona postaju naša očekivanja prema nama samima. To su naši pokretači, naši motivatori, naše strategije za preživljavanje. Tako ćemo, primjerice, sami od sebe početi očekivati da budemo uspješni, brzi, uslužni, vrijedni, jaki – sve ono što su naši roditelji, verbalno ili neverbalno, zahtijevali od nas. Samo ako budemo takvi, uvjereni smo, bit ćemo vrijedni pažnje i ljubavi. Na emotivnoj razini pohranili smo i osjećaje drugih vezane uz nas. Ako su to pozitivne emocije, oni postaju naši resursi, a ako su negativne, postaju naše kočnice.
Tako će netko tko je osjetio da ga roditelji ne doživljavaju vrijednim i važnim, uvijek imati osjećaj pomanjkanja vlastite vrijednosti, osjećaj da ne zaslužuje sreću i ljubav. To će mu otežati odnose s ljudima, da prihvati kako je vrijedan neovisno o onome što drugi misle o njemu, da prihvati podršku i ljubav. Stoga može biti jako korisno, nekad i od životne važnosti, napustiti stare obrasce ponašanja. Pri tome je važno prepoznati da smo „zapeli“ u obrascu koji nam ne čini dobro. To nije jednostavno jer, naime, često smo nezadovoljni vlastitim iskustvom, ali ne analiziramo zašto je do njega došlo.
Kako se ponašam u ovoj situaciji?
Želite li osvijestiti svoje obrasce, na trenutak se prisjetite nekih teških ili mučnih situacija koje ste uvijek doživljavali na sličan način (primjerice u vezi, poslovnoj situaciji, prijateljstvu ili zdravlju). Možete se zapitati: Prepoznajem li neki obrazac ponašanja? Kako se ponašam u ovoj situaciji? Imam li, možda, uvijek isti obrazac?
Potom razmislite o tome kako bi bilo korisnije ponašati se u toj situaciji. Možete se pitati i kako bi se netko drugi, koga cijenite, ponio u toj situaciji.
Opet se zapitajte: Kako se mogu drukčije ponašati pa da postignem bolji rezultat? Što želim od sudionika u toj situaciji? Osvještavanje je prvi korak ka promjeni. Ako samo mislimo na bolji rezultat koji može nastati promjenom ponašanja, već smo na putu k cilju.
Životne potrebe
Jedan od razloga zašto se ponašamo onako kako zapravo ne želimo ima veze s našim specifičnim potrebama. Osnovne i egzistencijalne potrebe svih ljudi su potreba za hranom i za priznanjem. Bez zadovoljenja ovih potreba ne možemo opstati. Pored njih, postoje specifične potrebe, npr. netko ima potrebu stvoriti obitelj ili želi djecu. Kada se ta potreba zadovolji, moguće je da to onemogući zadovoljenje drugih potreba kao, primjerice, potrebu za slobodom. Nezadovoljene potrebe mogu se vrlo intenzivno, uvijek nanovo, pojavljivati u obliku nezadovoljstva. Zadovoljene potrebe, međutim, više ne osjećamo.
Dobar primjer je osoba sklona da se kreće između potrebe za bliskošću i potrebe za slobodom pa ide iz jedne veze u drugu. U partnerstvu joj je zadovoljena potreba za bliskošću, ali onda pati zbog potrebe za slobodom. Ta osoba tada može napustiti partnera da bi zadobila slobodu, no nakon nekog vremena i ta potreba postaje zadovoljena, ali potreba za bliskošću postaje snažna i nastavlja se začarani krug promjene partnera.
Često imamo konkurirajuće potrebe. Kada ih osvijestimo, lakše nam je naći pravi put da ih zadovoljimo bez drastičnih poteza. Možete se pitati: Koje su moje potrebe vezane uz određenu situaciju (partnerstvo, posao, zdravlje)? Koje su zadovoljene, koje još nisu? Postoji li mogućnost da ih bolje zadovoljim i mogu li zadovoljiti nekoliko njih istodobno? Moramo prihvatiti da smo sami svoj režiser i da smo sami odgovorni za ono što činimo i ono što ne činimo. O nama ovisi naš uspjeh i naše zadovoljstvo. Imamo sve što nam je potrebno za život – sposobni smo iz vlastite snage osigurati sredstva za život, a krenuti u promjenu ako nam je važna te izaći iz zone ugode da bismo postigli viši cilj.
.png)
.png)
