Samodisciplina: supermoć za uspjeh i sreću

Znanje ne vrijedi ništa ako nema primjene

Razlike među nama

Mnogi bi dodali da samodisciplina nije jedina predispozicija za uspjeh. Istina, sreća i talent odlični su preduvjeti, ali bez samodiscipline neće nas odvesti daleko. Ta je supermoć, ističu brojni stručnjaci, poput Ive Belé, zagrebačke trenerice načela uspjeha, osobina broj jedan, potrebna za ostvarenje snova, zdravijeg života i, konačno, za postizanje sreće. „Talent bez discipline donosi kratkoročne rezultate i u današnjoj ponudi svega nije dovoljan da bismo uspjeli“, ističe coach Belé.

Kako možemo ovladati vještinom samodiscipline? Što je to što jednoj osobi omogućuje da drži sve konce u rukama i ima potpunu kontrolu nad svojim ponašanjem i postupcima, dok drugi zapinju i u tomu ne uspijevaju? Kako jedna osoba može biti toliko svjesna svega što radi svakoga dana, dok druga svoju koncentraciju i pažnju baca u vjetar?

Neraskidiva veza sa samokontrolom

Odgovor na sva ova pitanja skriva se, dakako, u disciplini, koja je neraskidivo povezana sa sposobnošću samokontrole - kontrole svojih misli, emocija, ponašanja, navika i rutine. Drugim riječima, umijeće samodiscipline leži u stvaranju temeljnih navika koje će nam pomoći da bez obzira na distrakcije modernog doba ostanemo fokusirani na svoj cilj.

Referirajući se na našu sposobnost da uspijemo u svakom pothvatu, Aristotel je rekao: „Dobre navike formirane u mladosti ono su što nas razlikuje od drugih.“ Da su dobre, promišljene navike, koje su vezane uz ono što radimo i kako se ponašamo, put do trajne promjene potvrđuju i suvremeni ­stručnjaci.

Formula za kreiranje važne životne promjene

Američki autor, govornik i konzultant Darren Hardy u svojoj knjizi The Compound Effect tvrdi da upravo male radnje čine veliku razliku. Njegova formula za kreiranje važne životne promjene glasi ovako: mali, pametni odabiri + predanost + vrijeme = radikalna promjena. „Mali, pametni odabiri“ odnose se na svakodnevnu disciplinu, na primjer, ranije buđenje, pisanje, trčanje, što god želite.

Hardy ističe da i naoko male, čak i naporne ili monotone aktivnosti sudjeluju u izgradnji šire slike - života kakvom se nadamo jer se naše dnevne odluke i navike zbrajaju stvarajući kumulativni efekt. Primjerice, često smo prije odlaska na more na nekoj brzoj, rigoroznoj dijeti, a već se za nekoliko dana poslije prejedamo konzumirajući nezdravu hranu, umjesto da sporijim pristupom promijenimo dijetni režim i na dulji period postignemo bolje i trajnije rezultate.

Drugim riječima, jedan zdravi obrok u tjednu neće biti dovoljan da učini razliku, ali odabirom jednog uravnoteženog dnevnog obroka na dulje vrijeme uvelike ćemo utjecati na svoje zdravlje i figuru. U tom slučaju povremeni užitci u čokoladi ili komadu pizze neće negativno utjecati na kilažu.

Jedna lasta ne čini proljeće

Vrijednost discipline jest mogućnost njene primjene na bilo koje životno područje. Jedan odlazak u joga studio, nekoliko ispisanih stranica dnevnika zahvalnosti ili nekoliko mjeseci učenja stranog jezika neće donijeti velike promjene jer - kako kaže izreka - jedna lasta ne čini proljeće. Ono što na početku može biti naporno, pa čak i dosadno moguće je transformirati u svrhovito i korisno iskustvo.

Jednom kad stvorimo naviku učenja, zdravog objedovanja ili vježbanja, lakše ćemo se pridržavati te zacrtane putanje jer ona postaje dio nas, dio našeg karaktera. I, s vremenom, namjera postaje svrha koja nas navodi k realizaciji cilja. Suprotno tomu, kad stalno nešto iznova počinjemo i prekidamo, to u nama budi osjećaj malodušnosti i frustracije.

5 koraka do samodiscipline

Primjeri koji inspiriraju

Svaki pothvat, bilo to svladavanje stranog jezika ili polumaratona, zahtijeva određen i definiran pristup. Osim toga, postoji i cijeli niz popratnih odluka koje pridonose postizanju cilja. Primjerice, ako je riječ o pripremama za trku, u košaru u trgovini nećemo stavljati nezdravu hranu bogatu šećerima jer su aktivnijim mišićima potrebnije bjelančevine pa, kad zavirimo u hladnjak, nećemo ni doći u iskušenje i sabotirati svoj plan.

Takve male kolateralne odluke uvelike nas približavaju ili udaljavaju od cilja. Dodatni „prijatelji“ discipline, oni koji s tom vještinom idu pod ruku, su motivacija, upornost i posvećenost. Promotrimo li neke poznate i uspješne osobe, možemo primijetiti da talent nije presudan za njihov probitak jer za upornost i trud, zapravo, ne trebamo biti talentirani.

Kao odličan primjer odlučnosti, požrtvovnosti i samodiscipline, koje su potrebne da bi sportaš stigao do vrha i tu se i zadržao, Alex Ferguson, menadžer Manchester Uniteda, u svojoj knjizi Leading navodi srbijanskog tenisača Novaka Đokovića, koji je ovog srpnja, nakon pet sati igre, pobijedio Rogera Federera i osvojio Wimbledon peti put u karijeri. Đokovićev sirovi talent bez marljivih treninga i brige o cjelokupnom tjelesnom i mentalnom zdravlju sigurno ne bi tako daleko dogurao. Kad se divimo nevjerojatnom talentu svjetski poznatih sportaša, ne smijemo zaboraviti da se iza performansi kojima aplaudiramo kriju mjeseci i godine mukotrpnog rada.

Dani poput musake

Biti discipliniran ne znači da treba precrtati razbibrigu, odmor i druženje. Ne moramo biti opsesivno disciplinirani jer tako nećemo dugo izdržati, trik je u tome da disciplinu primjenjujemo pametno, integrirajući je u svoju svakodnevnu rutinu. I disciplinirani ljudi se opuštaju i zabavljaju, ali razlika je u tome što oni znaju u kojem se trenutku mogu prepustiti i zabavi. Najbolji primjer je Iva Belé, autorica knjige Vibracije uspjeha, koja svoje dane, uspoređujući ih sa složencem ili musakom, planira sloj po sloj, a u njima se izmjenjuju redovi zabave i rada.

„Jutro započinjem onim što je važno obaviti, a najmanje mi je zanimljivo. Nakon toga obavljam neku aktivnost koja me veseli. Poslije slijede sastanci, zatim rad na kompjutoru pa red druženja i tako dalje“, opisuje Belé svoj raspored kreiran tako da joj mozak stalno održava „svježim“, mijenjajući radni tempo i vrstu aktivnosti. Na ovaj način, kaže ova trenerica načela uspjeha, čak i najnezanimljivije aktivnosti uvijek obavlja s lakoćom.

Najveći neprijatelji discipline

Nažalost, u današnjem društvu kvalitete poput discipline i motivacije imaju lošu reputaciju. Umjesto da se poštuju, često imaju negativne konotacije i uz njih se vezuju pojmovi kao što su restrikcija, pravila, regulacija i suzdržavanje. Tomu pridonose i influenceri s društvenih mreža i televizijske talent show emisije u kojima izvanredni tinejdžeri preko noći postaju nacionalne senzacije ostavljajući nas pod dojmom da su se time kvalificirali za cjeloživotne zvijezde.

Oni uopće ne moraju biti svjesni koliko je trnovit put do slave, put koji zahtijeva izdržljivost i trud samo ako žele preživjeti na sceni, a kamoli i zadržati se na vrhu. Stoga je pretpostavka da mora postojati lakši način ili prečac do uspjeha, umjesto da svoj san gradimo vlastitim snagama, postala uobičajena u današnjem društvu. Istom onom društvu koje je uzrečicu „Zavrni rukave i radi“ zamijenilo novom: „Radi ono što ti u tom trenutku odgovara!“

Odugovlačenje, apatija i kretanje linijom manjeg otpora „neprijatelji“ su discipline, jednako kao i onaj osjećaj kako nešto zaslužujemo samo po sebi - da je nešto naše bogomdano pravo. Iako je opredjeljivanje za lakši put ponekad i opravdano, kod mnogih to može pobuditi tajnu nadu da se može uspjeti uz vrlo malo ili čak nimalo truda.

Postizanje ciljeva

Ako odaberemo lakši put umjesto onog koji je nužan, nikad nećemo dostići razinu uspjeha i sreće koje možemo ostvariti jer, kako kaže američki motivacijski govornik Brian Tracy, razlog tomu je što velike pobjede zahtijevaju velike žrtve. „Da je lako uspjeti u životu, svatko bi bio uspješan. Ali upravo zato što uspjeh zahtijeva težak rad i požrtvovnost, većina ljudi nikad ne dosegne svoj puni potencijal“, pojašnjava Tracy. Kad god odlučite ne raditi ono što biste trebali, nećete samo prokockati svoju šansu za rast i razvoj nego ćete gubiti, djelić po djelić, svog samopouzdanja.

Slika sebe kao lijene ili neuspješne osobe lako može postati samoispunjujuće proročanstvo. Disciplina je, prema tome, dobra i za naše mentalno zdravlje. Čini nas snažnijima za suočavanje s razočaranjima i padovima koji su neminovni na životnom putu, daje nam energiju da nastavimo svaki dan iznova, donosi osjećaj svrhovitosti i produktivnosti jer instinktivno znamo da dobre stvari čekaju samo one koji marljivo i predano rade.

Uspješni ljudi ne čekaju osjećaj da im se nešto radi

Istina je, ako želimo ostvariti sve čemu se nadamo, moramo zasukati rukave i prionuti na posao jer se u životu medalje ne dobivaju lako. Naravno, životne okolnosti imaju veliku ulogu - peh ili loša sreća mogu nas unazaditi, pa i spriječiti u igranju proaktivne uloge u svom životu. Ipak, više je onih koji sjede na klupi i nikad se ne usude zaigrati na terenu života. Umjesto da se bore sa svojim unutarnjim strahovima, sumnjama ili nedostatkom motivacije, ne rade ništa, samo pasivno čekaju da im se život sam dogodi.

Ipak, postoji i treća kategorija – ljudi koji bez straha iskorače na teren, znaju da život ne daje jamstva, ali ipak guraju naprijed. Te su osobe one koji čine promjene. Oni ustrajno rade na postizanju svojih ciljeva, vodi ih namjera koju energično, organizirano i disciplinirano prate, čak i onda kad nemaju ni volje ni želje za time.

„Uspješni ljudi ne čekaju osjećaj da im se nešto radi kako bi djelovali. Oni uopće ne ovise o tom osjećaju i ne očekuju od svog mozga podršku na tu temu. Jednostavno rade, čak i ono što im se ne radi“, pojašnjava Belé tvrdeći da disciplinirane osobe rade i onda kad nemaju motivaciju. „Mislite da vrhunski sportaši čekaju trenutak u kojem će im se dati odraditi trening ili da vrhunski glazbenici ne sviraju instrument dok ne osjete da im se baš vježba? Upravo zato što se ne oslanjaju na taj osjećaj, nego uporno, disciplinirano i svakodnevno provode ono što im je važno, oni su uspješni.“

Ispunjavanje želja i snova iziskuje žrtvovanje i odustajanje od mnogo toga i naporan rad, a pritom je sigurno da ćemo zapeti pred brojnim preprekama, i onda kad budemo vrlo blizu uspjeha, toliko da ga možemo okusiti, prispjet će još neki izazov kako bi nas testirao koliko žarko želimo postići svoj naum. Ali bez obzira na padove ili, bolje rečeno, učenje na vlastitim greškama, potrebno je nastaviti dalje. Sve što nam je pritom potrebno jest disciplina, a možemo je naučiti pomoću nekoliko praktičnih savjeta psihologa Luke Škrinjarića (vidi okvir) koji nas uvjerava da i nije toliko teško postati discipliniran ako uspijemo određene rituale integrirati u svoj život.

Pokrenite se!

Život treba živjeti, a ne sjediti čekajući da se dogodi neko čudo koje će magično transformirati našu svakodnevicu. Sreća i uspjeh ovise samo o nama samima. Nitko se drugi neće popeti na planinu umjesto nas, nitko nije odgovoran za naše zdravlje, bogatstvo, sreću ili karijeru. Od onog dana kad napustimo roditeljski dom sami smo odgovorni za svoj život i odluke koje donosimo.

Samo mi odabiremo osobu s kojom ćemo provesti život, posao koji ćemo raditi, s kim ćemo se družiti i kako ćemo provoditi slobodno vrijeme. Sami odabiremo čemu ćemo posvetiti svoju pozornost i biramo odluke koje će nas približiti našem cilju ili će nas skrenuti s puta. Ne možemo dovijeka okrivljavati druge ljude za ono što se događa u našem životu. Uostalom, to neće promijeniti situaciju u kojoj se nalazimo.

Pronađite u sebi upornost i mentalnu borbenost da ustanete i krenete. Ne samo jednom, nego onoliko puta koliko bude potrebno da postanete osoba koja želite biti. Ako se pokrenete, i najveći neuspjeh na putu prema cilju neće biti gorak kao neaktivnost jer najgore je pasivno čekati u nadi da će se život nekim čudom u budućnosti promijeniti nabolje.

Promijenit će se samo ako budemo dovoljno uporni i disciplinirani u promjeni sebe. Ako ništa ne poduzimamo, a nismo zadovoljni trenutnom situacijom, to znači da samo sanjarimo. Ništa se nikad neće promijeniti dok ne promijenimo ono što radimo svaki dan. Kao što je Aristotel mudro zapisao: „Mi smo ono što kontinuirano radimo. Izvrsnost, dakle, nije čin, nego navika.“