Što znači 'biti prisutan u tijelu' i kako se to postiže?

Sve više tjelesno usmjerenih psihoterapija

Što znači biti prisutan u tijelu?

Od duhovnog učitelja Eckharta Tollea do Petera A. Levinea, tvorca Somatic Experiencing tehnike, i neuroznanstvenika Daniela Siegela, svi se slažu da je jedna od važnijih stvari – prisutnost u svom tijelu, što automatski znači biti prisutan u sadašnjem trenutku. Što zapravo znači biti prisutan u svom tijelu?

Biti prisutan u svom tijelu znači osjećati sve dijelove tijela i zdravu životnu energiju kako protječe cijelim tijelom. Dok se ne usredotočimo na osjećaje u svom tijelu, često nismo svjesni u kolikoj smo mjeri blokirani, energetski ispražnjeni ili pak preplavljeni emocijama koje nas koče.

Tek kad se fokusiramo na osjećaje u tijelu, primjerice, pomoću tehnike mindfulness ili uz pomoć terapeuta tjelesno usmjerene psihoterapije, pa čak i gestalt terapeuta, možemo postati svjesni suptilnih osjećaja u svome tijelu te ih onda možemo imenovati, osvijestiti i transformirati.

Šok-trauma i razvojna trauma brišu vezu s tijelom

Nepovezanost s tijelom i unutarnjim osjećajima javlja se kao posljedica fizičkih ili emotivnih trauma koje smo doživjeli. Postoje dvije vrste traumatskih iskustava: šok-trauma – događaj koji smo doživjeli kao veoma stresan (recimo, prometna nesreća, ugriz psa, invazivna medicinska intervencija), i razvojna trauma, koja nastaje jer su nas roditelji dugotrajno zlostavljali ili „samo“ zanemarivali.

U oba slučaja, osjećaji koji se u nama javljaju mogu biti toliko snažni da ih naš sustav nije u stanju preživjeti te se nešto u nama ugasi, prekine, te izgubimo kontakt s „neprobavljenom“ emocijom, a samim time i sa svojim tijelom ili nekim njegovim dijelom. Recimo da se, kad smo bili mali, više puta ponovilo da se roditelj ljutio na nas zbog nečega što smo napravili i da je prirodna reakcija koja se u nama tada javljala bila također ljutnja.

Ako smo tu ljutnju tada i pokazivali te time još više roditelja razbjesnili, pa nas je udario, dobili smo jasnu poruku da se ne smijemo ljutiti i kako je ljutnja štetna po nas. Svjesno ili nesvjesno, donijeli smo odluku da se odvojimo od svoje ljutnje jer se pokazala kontraproduktivnom, ali time smo ujedno odustali i od svoje snage.

Osjećaj ispražnjenosti u nogama i zdjelici

Zbog tog iskustva poslije se u životu osjećamo dezintegrirani, odvojeni od svoje snage, a to u tjelesnom smislu podrazumijeva osjećaj ispražnjenosti u nogama i zdjelici, gdje bismo trebali osjećati snagu, postojanost, sigurnost.

Navedimo i drugi primjer: ako smo kao dijete često bili u strahu od roditelja i ako je taj osjećaj bio toliko jak i preplavio nas, u jednom smo trenutku razvili obrambeni mehanizam, odvojivši se od preplavljujućeg straha, tako što smo utihnuli i praktički se umrtvili. U tom trenutku to je možda bilo spasonosno za nas, ali, dugotrajno gledano, to je štetno jer smo tako odustali od svoje životne energije.

Poslije u životu može se dogoditi da neki stresni događaj bude „okidač“ i da nas odjednom preplavi osjećaj straha. U tom bismo se slučaju mogli osjećati dezorijentirano, tupo, prestravljeno, a mogli bismo osjetiti i panični napadaj. Sve ovo upućuje na to kako nismo dovoljno prisutni u svom tijelu, ovoga puta zbog toga što nama vladaju prejaki osjećaji koji su nas obuzeli, umjesto da u sebi osjećamo prisutnost, staloženost, mir i snagu da vladamo sobom i situacijom.

Osvijestiti tijelo ujedno znači i stvoriti svijest o sebi

Proces osvješćivanja tijela ujedno je i proces priznavanja i prihvaćanja svih svojih emocija (a emocije osjećamo u tijelu) i tjelesnih senzacija, uz istovremeno puštanje životne energije da uplovi u nas i pomogne nam ovladati tijelom, što automatski podrazumijeva i ovladavanje i svojim emotivnim, mentalnim i duhovnim stanjem.

Kad smo potpuno prisutni u svom tijelu, osjećamo tijek energije koja neometano struji cijelim našim bićem. Da bismo osjetili takav protok energije, potrebno je prethodno osvijestiti osjećamo li negdje u tijelu tenziju, grč, stisnutost, kontrakciju, trnce, treperenje, hladnoću, težinu ili opuštenost, toplinu, mekoću, osjećaj kao da se širimo...

Osvijestiti tijelo ujedno znači i stvoriti svijest o sebi, o vlastitom emotivnom i tjelesnom stanju. Iako zvuči paradoksalno, to je svjesnost o tome da smo jedno s cijelim Univerzumom, dio nečeg većeg od sebe, i povezani sa svime što nas okružuje.
Puno je načina i tehnika koje nam u tome mogu pomoći. U početku nam najviše može pomoći rad s terapeutom jer ćemo se uz njegovu nazočnost lakše osloboditi postojeće traume propuštanjem do tada neprerađenih emocija.

Uzemljivanje

U tjelesno usmjerenoj psihoterapiji propuštanje emocije podrazumijeva postup­no oslobađanje tjelesnih senzacija i tenzija koje često u sebi nosimo cijelog života. Usporedo s pražnjenjem naboja koji je nastao kao posljedica traumatskog iskustva radimo i na punjenju životnom energijom i osvješćivanju tijela. Osnovna tehnika koja nam može pomoći osvijestiti svoje tijelo je uzemljivanje.

Vježbu uzemljivanja, preporučuje se, treba izvoditi svakodnevno, barem pet minuta, a poželjno je i dulje. Redovitim uzemljivanjem, osvješćivanjem osjećaja u tijelu i punjenjem svog unutarnjeg tjelesnog prostora steći ćemo osjećaj postojanosti, osjećat ćemo se kao da nas ima više, kao da smo iznutra veći i ispunjeni. Uz to se javlja i osjećaj postojane, nepokolebljive snage, prožete blagošću i smirenošću, pa je možemo koristiti na konstruktivan i produktivan način.

Kako se izvodi vježba uzemljivanja