Danska - zelena oaza

Prošle su tri godine otkako smo se pridružili portalu za razmjenu domova za odmor (www.homeforexchange.com) i tako ušli u novu dimenziju putovanja. U tri godine uspjeli smo razmijeniti dom više od deset puta i svako je iskustvo bilo jedinstveno. Od apartmana s vrtom u prestižnom londonskom Kensingtonu, umjetničkog stana na pariškom Montmartreu, do luksuznog suitea u središtu Sydneya s pogledom na Opera House i luku, uživali smo na mjestima o kojima smo prije mogli samo sanjati. No ono što je tim putovanjima dalo posebnu draž je kontakt s domaćinima. Od njih smo učili o lokalnim običajima i načinu života, upijali vrijedne savjete, trudili se jedni drugima omogućiti nezaboravan boravak i ostvarili nova i zanimljiva prijateljstva.

Naša zamjenska obitelj s troje djece ostavila nam je na raspolaganju svoj prostrani stan blizu središta grada, uređen u tipičnom jednostavnom, skandinavskom stilu, s modernim namještajem od grubo obrađenog drveta i odlično opremljenom kuhinjom u kojoj su nas dočekale i neke lokalne danske namirnice – znak pažnje domaćina. Dječje sobe nalikovale su pravom lego-carstvu, s letjelicama iz „Ratova zvijezda“ i drugim čudima izrađenim od lego-kockica – najprodavanijih igračaka na svijetu i zaštitnog znaka Danske.

Život na pedalama

Ubrzo smo otkrili da naša zgrada ima zajedničko unutarnje dvorište sa susjednim zgradama te da iz stana vode posebna vrata u ovu malu oazu mira i zabave. Danci su, naime, izrazito okrenuti djeci i obitelji pa tako u zajedničkom dvorištu postoji trampolin, mnoštvo bicikala, romobila i igračaka koje djeca iz susjedstva mogu koristiti, a tu je i roštilj te nekoliko velikih stolova za kojima se susjedi vikendom druže i opuštaju, pripremajući jelo i ćaskajući uz pivo, u što smo se imali prilike i uvjeriti. Na vrhu zgrade uređena je i terasa koju koriste svi stanari.

Na drvenim ležaljkama oni hvataju boju prije odlaska na plažu, uvečer pijuckaju vino i uživaju u pogledu na grad. S tugom sam pomislila na neuređena zagrebačka donjogradska dvorišta i zapuštene krovove zgrada. Uz malo truda, mogli bi se pretvoriti u prave male oaze za opuštanje i druženje ili mini začinske vrtove i povrtnjake.

Naša danska obitelj pobrinula se da nam boravak u Kopenhagenu učini što ugodnijim pa su nam, osim stana, ostavili na korištenje svoj Citroen i četiri bicikla.

U Danskoj se ne voze skupi automobili i na ulicama nećete, kao u nas, vidjeti najnovije modele na četiri kotača. Danci su izrazito racionalni i prema materijalnom se odnose vrlo praktično. Osim toga, uz bicikl se vežu izrazito pozitivne konotacije kao što su sloboda kretanja te zdravlje pojedinca, pa tako i društva u cjelini. Bicikl je u Danskoj simbol pozitivne energije i zdravog duha, a to traje već čitavo stoljeće.

Računa se da je danas, uz zdravstvenu, iznimno poticajna i ekonomska isplativost vožnje biciklom. Danski poslodavci uz svoje fit zaposlenike profitiraju manjim brojem bolovanja, a država smanjenim postotkom bolničkih liječenja. Svima je u interesu održati naciju zdravom jer samo tako se stvara uspješno i produktivno društvo.

Zahvaljujući brizi gradskih vlasti o održavanju i uređenju biciklističkih staza, čak 50 posto stanovnika danske prijestolnice odlazi na posao biciklom. Semafori u Kopenhagenu prilagođeni su biciklistima, a zimi kada padne snijeg, prvo se čiste biciklističke staze, a tek onda ceste.

Tako smo se i mi u razgledavanje grada uputili biciklima, što je posebno razveselilo našu djecu. Djeca u Danskoj uče voziti bicikl već od malih nogu pa se tako na svakom koraku mogu vidjeti obitelji kako veselo pedaliraju gradom. Kopenhagen je izuzetno siguran za vožnju biciklom – ima gotovo 400 kilometara širokih biciklističkih staza kojima se čak i oni nesigurniji mogu bez bojazni voziti.

Danci jako vole piknike pa gotovo na svim zelenim površinama u gradu možete vidjeti bicikliste „izvaljene“ na dekicama kako užinaju ili čavrljaju na poslovnoj pauzi. I naša „zamjenska obitelj“ mislila je na to pa su nam uz bicikle ostavili i piknik-torbu s prostirkom, frizbijem i ostalim rekvizitima. U cjelodnevnoj vožnji gradom, ovakve male piknik-stanke pokazale su se idealnima.

Komuna s posebnim zakonima

Biciklom smo se uputili i do Christianije ili, kako je Danci zovu – Fristaden Christiania (Slobodni grad Christiania), jedne od glavnih atrakcija Kopenhagena. Riječ je o svojevrsnom gradu unutar grada, sa zasebnim pravilima i zakonima. Taj se „hipi grad“ proteže na 34 hektara površine na kojoj je nekad bila smještena vojska. U napuštene vojarne 1971. godine uselili su se skvoteri, a Christiania je formalno otvorena 26. rujna iste godine.

Početak njezina postojanja opisao je poznati danski novinar Jacob Ludvigsen u članku „Zabranjeni vojni grad“. Taj članak smatra se proglasom o uspostavi neovisnog entiteta Christianije unutar Kopenhagena.

Devetsto stanovnika Christianije živi u svojevrsnoj komuni – svaki pojedinac odgovoran je za dobrobit zajednice i mora tako djelovati. Zajednica mora biti ekonomski neovisna i samoodrživa, a članovi okrenuti duhovnom aspektu: jogi i meditaciji. Osim toga, stanovnici Christianije ne posjeduju prostor u kojem žive, sve je u vlasništvu zajednice. Unutar „Slobodnoga grada“ dozvoljeno je uživanje marihuane, ali teške droge su zabranjene, kao i oružje i bilo kakvo nasilje.

Da je katkad tanka granica između utopije i anarhije, svjedoče brojne situacije u četrdeset godina postojanja Christianije u kojima je bilo razdoblja dominacija bikerskih bandi i nasilnika. Oni su donijeli teške droge, kriminal i probleme. Stanovnici su ih uz pomoć policije jedva uspjeli izbaciti, ali problemi time nisu okončani – lake droge privlače velik broj problematičnih i besperspektivnih ljudi, što donosi probleme s policijom, ali i političkim strankama koje na Christianiji skupljaju bodove.

U Christianiji nisu dozvoljeni automobili, a ni fotografiranje, upravo zbog specifičnih životnih uvjeta i poštovanja privatnosti. Većina stanovnika bavi se djelatnostima profitabilnim za zajednicu, poput izrade suvenira, držanja tečajeva joge, meditacije i slično, te uslužnih djelatnosti u zalogajnicama i kafićima otvorenim zbog brojnih posjetitelja. Odmah ćete uočiti najrazličitiji koloplet likova – od istinskih duhovnjaka i zanesenjaka, preko hipija i dugokosih gurua rastafarijanskog looka koji sjede na zemlji i meditiraju okruženi znatiželjnicima, do raznih sumnjivih faca koje su tu iz sasvim drugih razloga i koje lako možete predočiti iza rešetaka.

Ekološka osviještenost

Nakon tri dana pedaliranja po Kopenhagenu, odlučili smo napraviti pauzu pa smo sjeli u „svoj“ Citroen karavan i zaputili se prema sjeveru otoka Sjælland. Dansku, osim kopnenog dijela, čini čak četiristo otoka i otočića od kojih je najveći upravo Sjælland na kojem se smjestio i Kopenhagen. Vozeći se lokalnim cestama, nismo mogli ne uočiti brojne vjetroturbine koje Danskoj priskrbljuju čak 25 posto električne energije. U ovoj branši zaposleno je čak 25.000 ljudi, a do 2020. godine Danci planiraju proizvoditi 50 posto električne energije korištenjem energije vjetra.

Danska je jedna od ekološki najosvještenijih zemalja svijeta i to se osjeti na svakom koraku. Osim što su jedni od najvećih korisnika i proizvođača vjetroturbina na svijetu, Danci proizvode i bioplin od stajskog gnojiva koji je apsolutno neškodljiv za okoliš i smatra se jednim od budućih glavnih izvora obnovljive, odnosno „zelene“ energije. Danska, koja je poznata po razvijenoj poljoprivredi i stočarstvu, s čak 65 posto obrađene površine, odlično je iskoristila svoje potencijale u proizvodnji bioplina.

Danci također uvelike koriste sunčevu energiju i okrenuti su ekološki čistim industrijama. U segmentu ekoindustrije radi čak šezdeset tisuća ljudi. Ekološka osviještenost Danaca dolazi do izražaja i u svakodnevnom životu – bicikli umjesto automobila, jednostavan i praktičan dizajn u izgradnji i uređenju doma, skromno odijevanje, kupnja ekoloških proizvoda...

Danci su, kao što se može zaključiti, izraziti pobornici zdravog života i boravka na zraku. Mnogi danski vrtići imaju mogućnost boravka u prirodi, a djeca čak i zimi dane provode vani i trčkaraju po šumi. Stoga su i neki od najatraktivnijih muzeja u Danskoj smješteni na otvorenom. Odlučili smo posjetiti jedan od najvećih i najstarijih muzeja na otvorenom – Frilandsmuseet. Muzej se prostire na više od osamdeset hektara zemlje i već cijelo stoljeće djeluje kao dio danskog Nacionalnog muzeja. Na ovo područje prenesene su povijesne kuće iz ruralnih područja čitave Danske, a neke od njih potječu čak iz 17. stoljeća.

Kuće su stavljene u povijesni kontekst te su oko njih uređene farme i vrtovi kako bi posjetitelji osjetili duh prošlih stoljeća. Većina zaposlenika muzeja odjevena je u seoske nošnje te obavlja svakodnevne poslove iz prošlih stoljeća. Susreli smo, tako, lijepu mladu djevojku u nošnji i klompama koja je prela na preslici uz kuću iz 18. stoljeća. Muzej je interaktivan pa smo imali prilike neke stvari i sami probati. Navukli smo teške klompe koje nam se, onako tvrde i robusne, nisu učinile najsretnijom obućom za hod po neravnim kamenim dvorištima.

Muzej na otvorenom

Ulaz u Frilandsmuseet je besplatan, kao i u sve državne muzeje u Danskoj. Naš bogat program za taj dan nije nam dopustio preveliko ljenčarenje pa smo se nakon dva sata šetnje kroz povijest i usputnog piknik-odmora uputili dalje prema sjeveru.
Sljedeća točka našeg izleta i još jedan primjer danske ekološke osviještenosti je muzej Louisiana. Ovaj muzej suvremene umjetnosti u potpunosti je stopljen s prirodom i po tome je jedinstven u Europi.

Muzej Louisiana još je jedno mjesto na kojem možete provesti cijeli dan uživajući u umjetnosti, pikniku na travi ili izležavanju na obližnjoj plaži. Impresivna umjetnička zbirka obuhvaća Giacomettijeve brončane skulpture, djela umjetničke skupine CoBrA (nazvana po početnim slovima gradova Kopenhagena, Bruxellesa i Amsterdama), najznačajnijih predstavnika pop-arta – Andyja Warhola i Roya Lichtensteina, djela Joana Miróa i mnogih drugih.

No ono čime nas je muzej posebno osvojio čudesna je arhitektura. Naime, muzejski prostor se račva iz centralnog dijela pružajući krakove u svim smjerovima. Ti krakovi su velikim dijelom izvedeni nadzemnim staklenim hodnicima koji spajaju više izložbenih dvorana koji brišu granice između unutarnjeg i vanjskog prostora, a na drugim mjestima nestaju u dubinu, pod zemlju. U muzeju se nalaze i interaktivne radionice za djecu, nešto što smo primijetili u većini danskih muzeja.

Djeca su uvijek na prvom mjestu. Brižno uređen okoliš sa zelenim travnjacima, drvećem i skulpturama u vanjskom dijelu muzeja čini skladnu cjelinu umjetnosti, arhitekture i prirode. Djeca se valjaju niz travnati brijeg, odrasli pijuckaju kavu uz skulpture Miróa i gledaju švedsku obalu u daljini, na drugoj strani tjesnaca Öresund koji dijeli Dansku od Švedske.

U blizini Louisiane, u šarmantnom gradiću Helsingør, nalazi se i turistički najpopularniji danski dvorac Kronborg, poznat kao Hamletov dvorac. Naime, engleski dramatičar Shakespeare odlučio je radnju svoje najpoznatije drame smjestiti upravo u taj danski dvorac. Pretpostavlja se da je sam pisac proveo neko vrijeme ovdje u Elsinoreu, kako ga Englezi nazivaju, te tako dobio motivaciju za pisanje drame.

Središnja ulica srednjovjekovnog Helsingøra odiše poviješću i ponosnom tradicijom. Iznad naših glava vijori se na tisuće danskih zastavica koje se mogu kupiti u svakoj trgovini. Danska zastava je, naime, zastava s najduljom kontinuiranom tradicijom na svijetu i uvrštena je u Guinessovu knjigu rekorda. Osnovni dizajn poslije su preuzele i druge skandinavske zemlje – Švedska, Norveška, Finska i Island, u nešto modificiranom obliku.

Zeleni kompleks UN-a

Zadnjeg dana u Danskoj ponovo prelazimo na bicikle i idemo do najnovije arhitektonske atrakcije Kopenhagena – tzv. „zelenog“ kompleksa Ujedinjenih naroda koji je pod istim krovom povezao čak osam UN-ovih organizacija i objedinio sve ekološke standarde koji se u Danskoj već desetljećima promiču: ekološki prihvatljive građevinske materijale, smanjenje otpada i štetnog utjecaja na okoliš, kontrolirano korištenje vode itd.

Na krovu kompleksa nalazi se oko tisuću četiristo solarnih panela koji zgradu opskrbljuju strujom, a vjetroturbinama dobivaju još 35 posto dodatne energije. Za usporedbu, zaposlenici unutar UN-ova objekta, a ima ih više od tisuću, koriste upola manje energije od zaposlenika poslovnih zgrada slične veličine.

Na primjeru „zelene“ Danske svi bismo trebali učiti. Ulaganjem u obnovljive izvore energije, kupnjom ekoloških proizvoda, reduciranjem otpada, skromnijim trošenjem i izbjegavanjem gomilanja stvari ne pomažemo samo okolišu i društvu u cjelini nego i vlastitom razvoju. Trebali bismo uvesti danski model po kojem će se djeca zajedno s roditeljima motivirati da što više vremena borave u prirodi i na svježem zraku, umjesto u shopping centrima. Boravkom u prirodi izbjegli bismo trošenje na nebitne stvari, a istovremeno se osjećali ispunjenije, zdravije i produktivnije.