Bolest kao prekretnica i putokaz

Teške bolesti događaju se nekom drugom. Niste li i sami to nekad pomislili? Zdravlje u mladosti uzimamo zdravo za gotovo dok neki životni podsjetnik ne pokaže koliko smo krhki. Dogodilo se to i nama u Sensi. Naš kolega fotograf Dalibor Zorić najednom, iz pune životne snage, u samo nekoliko dana počeo je osjećati simptome koji su mu onemogućili da živi normalan život. Poremećaji vida, gubitak vidnog polja, bol u očima, iscrpljenost i umor za nekoga tko još nije napunio 30 godina bili su pravi šok. Nakon nekoliko mjeseci otkriveno je da boluje od multiple skleroze, bolesti koja pogađa središnji živčani sustav oštećujući živčane ovojnice i dovodi do spomenutih simptoma. Ni u najluđem snu nije mogao zamisliti da će mu se život iz korijena preokrenuti. Nismo ni mi u redakciji.

Živio je kao mnogi mladi ljudi, previše radio, nezdravo se hranio, pušio i pio alkohol, malo spavao dok je u svoju užurbanu svakodnevicu pokušavao unijeti i dozu zabave. I sve se to malo po malo skupljalo u jednu cjelinu koju je sam nazvao neurednim življenjem. Ozbiljna bolest pojavila se poput kakvog poziva na buđenje, na preokret, koji je Dalibor, nasreću, dobro čuo.

„Zastrašujući je osjećaj kad ne možeš zatvoriti oko, kad ne možeš usmjeriti pogled. Prvi put to se dogodilo dok sam fotografirao. Pokušao sam zažmiriti na jedno oko kako bih kroz tražilo fotoaparata vidio sliku, ali nisam uspio. Kapak se nije pomaknuo. Ubrzo su počeli i drugi problemi s vidom: gubitak oštrine, ispad vidnog polja, dvostruke slike, simptomi tipični za multiplu sklerozu. Otišao sam u bolnicu gdje sam proveo 15 dana na različitim pretragama. Iako su od početka sumnjali, tek nakon tri mjeseca potvrdili su da imam multiplu sklerozu“, opisuje početak bolesti Dalibor.

Liječnici su malo za njega uspjeli učiniti, kao što to obično biva kod te bolesti. Budući da su je donedavno smatrali isključivo autoimunom bolešću, u liječenju se uzimaju interferoni, proteini koji moduliraju rad imunosnog sustava. Intuicija je Daliboru rekla da tu terapiju odbije, a da posluša jednu od liječnica koja mu je natuknula da nema ništa protiv da iskuša alternativni pristup.

„O zdravlju se nisam previše brinuo, a o alternativnom i prirodnom načinu liječenja nisam nikada razmišljao, što je i logično, jer za to nisam imao potrebe. No kada sam obolio, želio sam ispitati sve mogućnosti. Počeo sam istraživati. Osjećao sam da to što mi se dogodilo nije nešto što je nastalo preko noći, da nije pogreška u mom imunosnom sustavu koji se okrenuo protiv mene. Postupno sam postajao svjesniji svojeg tijela i imao sam osjećaj da je ta bolest produkt vremena, ali i načina življenja.“PageBreak

Na preporuku bližnjih Dalibor je nakon prvih mjeseci bolesti krenuo na tretmane bioenergijom. Tada je osjetio prvo, ali kratkoročno poboljšanje. No nije odustajao. Tjedni su prolazili, neugodni simptomi su se nastavljali, nije imao snage za rad, čak ni za uobičajene svakodnevne aktivnosti. U to vrijeme u Hrvatsku je došao poznati marokanski iscjelitelj Mekki Torabi i odlučio je posjetiti ga.

„Nakon 15 dana uzastopnih posjeta iscjelitelju, za mene se dogodilo čudo, napokon sam uspio pomaknuti lijevo oko“, kaže Dalibor. No unatoč toj prekretnici, ostale tegobe nisu nestale. Nastavio je istraživati o svojoj bolesti, a naš je razgovor, koji je prethodio ovom tekstu, posvjedočio koliko su istraživanja bila iscrpna. Dalibor je poput živog medicinskog priručnika izbacivao medicinske termine. Dijagnoze, latinski nazivi, anatomski opisi kao da su dolazili iz usta iskusnog liječnika. No njegov interes se isplatio. Naišao je, naime, na istraživanje talijanskog liječnika Paola Zambonija koji je otkrio da većina oboljelih od multiple skleroze ima suženje na venama u vratu ili na veni uz kralježnicu. Zbog tog suženja ili drugih malformacija na venama, prepričava Dalibor svoja saznanja, krv ne može pravilno otjecati iz mozga te se ondje zadržava, gdje se njezini sastavni dijelovi raspadaju izazivajući štetu na neuronima, koji zatim ne mogu normalno prenositi „signal do svojeg cilja“.

Otkriće koje mijenja sve

Tim je otkrićem dr. Paolo Zamboni sugerirao da podrijetlo te bolesti nije u živčanom nego u vaskularnom sustavu. Relativno jednostavnim zahvatom sužena se vena proširuje, što olakšava vraćanje krvi iz mozga prema srcu. Kod onih kod kojih je bolest uznapredovala poboljšanja su mala jer je šteta već nastala, međutim kod onih kod kojih je u početnoj fazi oporavak je izgledan. Dalibor nije čekao ni trenutka, samoinicijativno je odlučio posjetiti jednu privatnu polikliniku kako bi snimio vratne žile. Njegove sumnje su se potvrdile. Vena na desnoj strani vrata bila je sužena.

Spletom okolnosti već idućeg dana imao je susret s izvornim ajurvedskim liječnikom Indijcem dr. Sureshom Swarnapurijem, koji svakih nekoliko mjeseci gostuje kao savjetnik u zagrebačkom ajurvedskom centru Ganesh. Prema ajurvedskoj medicini zdravlje ovisi o ravnoteži energija u našem tijelu, a narušeno zdravlje znak je da je došlo do neravnoteže. Razni ajurvedski postupci koji istovremeno utječu i na tjelesni i na mentalni i na emotivni aspekt svakog pojedinca pomažu tijelu da se samo iscijeli. Stoga se u ajurvedi ne liječe simptomi kao u klasičnoj medicini, nego mijenja stil života koji dugoročno utječe na zdravlje.PageBreak

Nova pravila prehrane

„Već pri prvom pregledu u kojemu se primjenjuje pulsna dijagnostika, bez ikakvih suvremenih aparata, ajurvedski liječnik utvrdio je da imam problema s cirkulacijom. Zapanjilo me je kako je s jednostavnošću utvrdio ono do čega znanstvenici tek sada dolaze. Kad sam mu rekao da bolujem od multiple skleroze, odgovorio mi je da se napredovanje tog stanja može zaustaviti tretiranjem njegova uzroka, a kod mene je to bila loša cirkulacija. Preporučio mi je promjene u prehrani, što je uključivalo trajno izbacivanje mesa, alkohola, kave i slatkiša, ali i uklanjanje krumpira, banana, svih mahunarki te luka i češnjaka. U ajurvedi nema skupnih pravila, svaka preporuka ovisit će o poremećaju energetskih tokova pojedine osobe“, otkriva Dalibor.

Uz nova pravila prehrane, preporučeno mu je obaviti i ajurvedske tretmane čišćenja, tzv. panchakarmu, koji pomažu u uspostavljanju ravnoteže u organizmu, a zatim i uzimanje određenih biljnih pripravaka koji u ajurvedskoj tradiciji imaju široko potvrđenu primjenu. Posebno mjesto u novom režimu zauzele su svakodnevne vježbe disanja, pranajame, preuzete iz jogijske tradicije. Daliboru su one bile najdragocjenije. Iako se činilo kao golem posao i velika životna promjena, Dalibor ju je odmah prihvatio. Imao je dobru motivaciju. Najprije je počeo s ajurvedskim tretmanima.

Vježbe disanja

„Nakon niza mjeseci konstantne iscrpljenosti, već nakon prva tri tretmana počeo sam se osjećati mirno i odmorno u tijelu, a to dugo nisam iskusio. Kako su dani odmicali, primijetio sam da mi se polako poboljšava vid. Slabost prije ajurvede bila je velika, a s njom je nestajala. Ujutro sam lakše otvarao oči, bol je bila sve manja, slike su mi se manje udvostručavale. Po preporuci ajurvedskog liječnika, redovito sam primjenjivao pranajame. Saznao sam da njima u sat vremena unesemo onoliko kisika koliko normalnim disanjem unesemo za 24 sata. No te vježbe disanja donijele su mi još nešto. Naučio sam biti sam sa sobom, pribirati se, um mi se razbistrio.

Shvatio sam da sam prije previše energije rasipao na sve strane, na posao, kreaciju, društvo. Volio sam to, ali sam očito pretjerivao. Uhvatio sam neki mir, naučio sam ostavljati vremena za sebe. Sada u tim jutarnjim i večernjim trenucima uspijem isključiti sve, čak i misli, i ući u stanje najmanje uznemirenosti. Malo sam o tome znao prije, ni danas ne znam puno ni o energiji ni o čakrama, ni o meditaciji, ali osjećam dobrobiti ovakve prakse na svojoj koži pa je i dalje provodim. Presretan sam, zahvalan i imam osjećaj da sam ponovno rođen“, kaže Dalibor izražavajući zahvalnost djevojci, roditeljima i prijateljima koji su bili uz njega kad mu je bilo teško.

Čudotvorna ajurveda i operacija

Od svih isprobanih metoda i pristupa ajurveda i nezaobilazne vježbe disanja, ističe, donijele su mu najviše dobrobiti. Nakon što se manje od godinu dana pridržavao ajurvedskih pravila osjeća se potpuno zdravo. Problemi s vidom su nestali, a on se, kaže, osjeća i bolje nego prije negoli je obolio. I ne vraća se na staro. Nova pravila postala su mu uobičajeni stil života i prilagodbe mu ne predstavljaju problem. Previše su mu koristi donijele, kaže, da bi ih zanemario.

„Tijekom ovog vremena shvatio sam da je odgovornost za moje zdravlje na meni. Liječnici ne mogu preuzeti tu odgovornost niti im se trebamo prepustiti do kraja, jer često ne raspolažu svim relevantnim podacima poput najnovijih istraživanja. Ja sam tu odgovornost preuzeo na sebe, čitao sam sve što se može pročitati i nisam stao na klasičnoj medicini. Uz pomoć tih saznanja koje sam primijenio polako sam tijelo počeo preuzimati u svoje ruke. Došao sam do zaključka da mi nismo u tijelu, nego je tijelo u nama“, zaključuje Dalibor koji je nedavno opet posjetio ajurvedskog liječnika radi kontrole. Rekao mu je da se vrati tek nakon pola godine jer je njegovo zdravlje uravnoteženo. Unatoč tomu, Dalibor se priprema za operaciju proširenja vratne vene u inozemstvu, koja se još ne može obaviti u Hrvatskoj. Bolest kao da je za njega bila prekretnica, prijateljski poziv da krene u drugom smjeru. Nekada je dovoljno samo proširiti vidike i slijediti putokaze.