Odjeća sretnih ljudi

Ekološki pristup modi jedan je od načina na koji izražavam svoju osobnost i životni stil. Nastojim živjeti tako da svojim djelovanjem nikome ne nanosim bol i jako mi je bitno da taj stav bude prisutan i u mojoj kompaniji. Osim što odjeća mora biti kvalitetna, želim da bude proizvedena u dobroj atmosferi te da su osobe koje su je napravile sretne s onim što su dobile zauzvrat.

Imam visok senzibilitet za energije i svjesna sam da odjeća nosi utisak osjećaja ljudi koji su je izradili. Na primjer, ako je osoba koja je izradila suknju loše plaćena ili prisiljena previše raditi, njena tuga ili ljutnja bit će utkana u suknju, koliko god su joj kroj ili boja veseli. Zato se trudim raditi s krojačkim salonima koji svoje zaposlenike tretiraju s poštovanjem i ljubavlju, gdje vlada dobra atmosfera, čak i kad je cijena koju trebam platiti za njihovu uslugu viša.

U tomu me vodi ona naša stara izreka: „Ne možeš graditi sreću na nečijoj nesreći“. Zbog toga, među ostalim, planiram jednog dana otvoriti vlastiti haute couture atelje u kojem bih voljela krojačicama osigurati ozračje poštovanja, mira i prijateljstva.

Svila mira

U izradi kolekcija koristim ekološke boje i materijale dobivene iz organskog uzgoja, koji nisu štetni za okoliš i ne ugrožavaju živote kukaca. Primjerice, u kolekciji Silk and Colors koristim tzv. „svilu mira“ koja je izrađena bez ubijanja dudovih svilaca. Zbog svoje trajnosti, udobnosti, jednostavnog održavanja te nenasilnog načina na koji je dobivena, takvu tkaninu većinom nose jogiji i pustinjaci koji žive na svetim mjestima i koji sve vrijeme provode u meditaciji.

Komadi iz te kolekcije izrađuju se i boje po narudžbi, ekološkim bojama, u domovima krojača, u Vrindavanu, mjestu koje se smatra jednim od najsvetijih mjesta u Indiji. Dio profita od mojih kolekcija odlazi u školu Sandipani Muni, koja besplatno hrani i obrazuje siromašne djevojčice. Ovakve sam stavove usvojila studirajući bhakti jogu i tradicionalnu indijsku umjetnost u Londonu, Njemačkoj i Indiji.

Umijeće življenja i stvaranja

Šivanje, krojenje i haute couture tehnike naučila sam na mnogim mjestima tijekom putovanja, radeći na dizajnerskim projektima od Indije, gdje sam provela godinu dana učeći i surađujući s obitelji Kirpalani (osnivačima prve indijske modne marke u povijesti), preko Europe do Amerike, ali osnove dobrog šivanja, koje su mi baza modne konstrukcije i dovršavanja odjeće, naučila sam još kao djevojka u Rijeci.

Prve modne korake napravila sam u radionici krojačice koja je šivala odjeću za moju majku i mene. Iako su mi prvotna fascinacija bile knjige i slikarstvo te sam najviše vremena provodila čitajući, pišući i slikajući, vidjevši kako je gospođa Božena savršeno izrađivala odjevne predmete koje smo majka i ja osmislile, jednog sam dana doživjela „sudbonosni“ trenutak u kojem se više nisam vidjela kao slikarica, nego sam odlučila postati dizajnerica odjeće.

Fashion Week 1995. godine bio je moj službeni ulazak u svijet mode, gdje sam osvojila posebnu nagradu stručnog žirija. Imala sam 19 godina, počela sam surađivati s brojnim domaćim poznatim osobama, a moju prvu kolekciju već su nosile poznate osobe na TV programu MTV Europa.

Iako sam već počela izražavati svoju kreativnost izrađujući odjeću, moja ljubav prema književnosti ipak nije potpuno nestala pa sam upisala Filozofski fakultet u rodnoj Rijeci, smjer: engleski i hrvatski jezik i književnost.

Književnost ne samo da mi i danas donosi inspiraciju nego me je spajanjem s mojoj drugom strašću, indijskom kulturom, nagnala da prevedem indijski ep Ramayana na hrvatski jezik.

Zbog mode i studiranja, godinama sam živjela između Rijeke, Zagreba, Njemačke i Londona, a 2006. godine pridružila sam se modnoj i umjetničkoj sceni SAD-a, čije sam veliko priznanje dobila prošle godine kada me američki magazin Yoga Journal uvrstio među pet najutjecajnijih umjetnika inspiriranih jogom. Naime, uz haute couture, dizajniram luksuzne i šik kolekcije za sport, jogu, ples i meditaciju pod imenom Lalalali. Moja publika je najčešće svjesna svijeta oko sebe i trudi se širiti ljubav i pozitivnu energiju.

Putovanja, dizajniranje i šivanje, suradnja s poznatim umjetnicima, dizajnerima i znanstvenicima, stvaranje umjetničkih instalacija i volontiranje prekinula je smrt mog supruga Nitaja, koja se dogodila noć prije mog rođendana 2012. godine. Za mene je to bio vrlo bolan period. Najviše su mi pomogli ljudi koji me vole i to što sam pomoću svakodnevne meditacije spoznala da smo vječni te da je ovaj planet poput aerodroma na koji bića dolaze i odlaze.

S Nitajem me veže duboka transcendentalna ljubav i znam da ćemo se opet sresti. Sretno sam se ponovo udala za jednog divnog Nizozemca koji me je svojom ljubavlju izliječio od boli i koji me podržava u svemu što radim.

Više o kolekcijama saznajte na www.mendrilla.com i www.lalalali.com