Rad 24/7

...Takav je put slijedila i 35-godišnja Dubravka Fazlić. Odrasla je u zagrebačkoj obrtničkoj obitelji koja se bavila proizvodnjom hrane. Podrazumijevalo se da nakon završenog Ekonomskog fakulteta nastavi obiteljski posao kako bi nakon toga vodila ugostiteljske objekte i obavljala konzalting u ugostiteljstvu.

Godinama je vodila ubrzan i stresan način života. Uvijek je bila okružena s puno ljudi, dostupna na telefon 24 sata, spavala je pet sati dnevno, radila sedam dana u tjednu. Hranila se doslovce u hodu. Kruh, slastice i čokolada bili su dio njezina posla, ali i jelovnika.

U meni je čučala neka posve druga osoba

„Nisam bila svjesna ni svojih potreba, ni svojih kilograma koji su se gomilali. Moji su prioriteti bili zadovoljavanje potreba drugih. Vodio me razum koji je jurio za poslom i dobrom zabavom. Uvijek sam bila u pokretu ne bih li iskoristila svaki trenutak u životu i kako nikada ne bih bila sama. Neprestano sam kreirala situacije koje su me vjerno čuvale u mojoj sigurnoj zoni komfora – zoni u kojoj nisam imala vremena razmišljati ni o sebi ni o svom životu.”

Dok jedan dan, prije tri godine, sjedeći na terasi i gledajući kako vjetar njiše grane, nije dopustila samoj sebi da osjeti potrebu za promjenom, prestane biti ono što se od nje očekuje. „U meni je čučala osoba koja je žudjela za time da se razvije i ostvari.“

Želeći saznati tko je zapravo, krenula je na coaching. Intenzivnim radom na sebi, pomoću neurolingvističkog programiranja i Wingwave coachinga, spoznala je tko je, što želi i koje emocije hrani prekomjernim konzumiranjem hrane. Shvatila je da je emocije potiskivala i nadoknađivala ih hranom.

Utjeha u keksima, čokoladi, pecivu

„Tugu sam hranila keksima i čokoladom, a krivnju i stid kruhom i pecivom. Kako su te emocije činile velik dio mene, konzumirala sam velike količine tih namirnica.“ No kad je pronašla poveznicu između hrane i emocija, kilogrami su počeli nestajati. Smršavjela je 37 kilograma u otprilike tri godine.

Iako, ističe, skidanje kilograma nije bio njezin primarni cilj, to je bila nuspojava dobrog osjećaja prema samoj sebi i želji da nahrani svoj duh, a vlastito tijelo doživi kao hram. Radom na sebi, prepoznavanjem i prihvaćanjem svojih emocija i potreba, promijenila je svoje životne navike.

Postala je, ističe, bolja osoba prema sebi. Sada spava osam sati dnevno, duge šetnje, kada je uronjena u svoje misli, postale su joj ritual, a zdrava prehrana dio svakodnevice.

Kilogrami se ne vraćaju ni kad jedem "zabranjenu" hranu

Obavezno doručkuje, pije puno vode i konzumira pet obroka dnevno. Zeleno povrće, voće, žitarice i riba dio su njezinog novog jelovnika. „Ima i dana kad se prepustim ‘čarima zabranjene hrane’, ali tada se zapitam što točno time hranim – što mi nedostaje, što je pogodilo moje osjećaje, što je ono što si nisam dopustila priznati pa to potiskujem hranom.“ Iako si dopušta i takve dane, kilogrami joj se ne vraćaju jer je, kako kaže, naučila prepoznavati i slijediti svoje potrebe i emocije. Naučila je slušati svoje tijelo.

„Zakoračila sam u svijet promjena, u svijet koji mi je pokazao kako iz svega mogu nešto naučiti ako na to usmjerim svoju pozornost. U tom sam svijetu spoznala da je sve moguće, kako sa 35 godina mogu promijeniti karijeru i biti ono što osjećam.“

Živim svoj san

Ispunila je velik dio svojih snova i želja iz prošlosti i tek sada počinje živjeti svoj san. Cijela je ova priča u njoj „posadila“ neke nove ciljeve prema kojima sada spremno korača. Jedan od njih je da znanja i iskustva koja su joj promijenila život prenese drugima. Zato se usmjerila u pravcu NLP edukacija (skup neurolingvističkih tehnika koje nam pomažu prepoznati sebe i druge te pronaći pravi način i prave resurse za vlastiti razvoj) te se osposobila za wingwave coacha (tehnika za oslobađanje zatomljenih emocija).

Na radionicama, predavanjima i individualnim coachingom pomaže ljudima da osvijeste svoje mogućnosti i potencijale. Na vlastitom primjeru pokazuje kako je promjena moguća i dostižna. Kako kaže, ako nam je dovoljno važna, učinit ćemo je, jer sve što nam je potrebno za promjenu svatko od nas nosi unutar sebe. Trebamo se samo zapitati – što bismo napravili da nas nije strah?