Steiner je smatrao da sve što dijete doživljava utječe na način na koji se poslije, kao odrastao čovjek, odnosi prema svijetu. Svako je dijete jedinstveno, smatrao je, i potrebna mu je velika podrška i pažnja da bi razvilo svoj puni potencijal, vještine i sposobnosti.
Stvarna primjena
„Nastava je u ovoj školi usklađena sa svakodnevnim životom djece. Tako, primjerice, djeca uče matematiku upoznajući geometrijske likove u prirodi i crtajući ih u različitim složenim odnosima, a pri učenju brojeva odmah upoznaju i njihovu stvarnu primjenu u svakodnevnim životnim situacijama. U prvom se razredu sva tiskana slova uče uz tri medija – crtanje, pokret i glazbu“, opisuje ravnateljica Waldorfske škole u Zagrebu Ivana Vukelić Bonifačić i ističe kako učitelji svakom djetetu prilaze kao individui čiji se talenti i inteligencija poštuju te potiču i razvijaju.
Najvažniji je zadatak škole, kaže, produbljivanje unutarnje želje i potrebe djece za učenjem i istraživanjem. Svaki prvašić u školi ima „anđela drugaša“ i „kuma osmaša“ koji ih upućuju u tajne škole, čuvaju ih i brinu o njima i ta podrška zauvijek postaje dio djetetova iskustva. Škola tako postaje njihov drugi dom.
Kroz srce, ruke i glavu
„Djecu podučavamo da donose zaključke kroz iskustvo te ona uče koristeći cijelo tijelo i sva osjetila. Kad usvoje tu vještinu, ona im omogućava cjeloživotno usvajanje znanja. Zato i kažemo da učenici u našoj školi uče prvenstveno za život, a ne radi dobivanja ocjena, što je uobičajeno u klasičnim osnovnim školama“, naglašava Vukelić Bonifačić dodajući da Waldorfska škola nema klasično osjenjivanje do sedmog razreda, kad se ono ipak uvodi zbog upisa u srednju školu.
„Odgajanje volje i osjećaja u waldorfskoj je pedagogiji jednako važno kao i odgajanje mišljenja. Zato i kažemo da odgajamo i obrazujemo dijete kroz srce, ruke i glavu“, slikovito objašnjava Vukelić Bonifačić.
Djetetovo mišljenje
Umjetničko izražavanje i tjelesni pokret, koji su važni dijelovi nastave, posebno pridonose i potiču emocionalni razvoj djeteta. U zagrebačkoj se školi umjetnost u praktičnom smislu događa svakodnevno. Učenici oslikavaju i ukrašavaju svoje bilježnice, izrađuju različite rukotvorine ili predmete od drveta. Osim toga, sva djeca, bez obzira na to jesu li posebno nadarena za glazbu ili ne, sviraju blok flaute i pjevaju u sklopu svih nastavnih sadržaja.
„U Waldorfskoj školi od djeteta se traži njegovo vlastito mišljenje, koje se uvažava i poštuje, a ne naučena činjenica iako, naravno, neke činjenice treba usvojiti, no s razumijevanjem. Glavni cilj koji želimo postići školovanjem je da se dijete realizira u sretnog i nadahnutog pojedinca koji je spreman boriti se za svoje ideale i tako mijenjati ovaj svijet nabolje“, zaključuje Vukelić Bonifačić.
.png)
.png)
