Psihološka astrologija: Samo je nebo granica

O čemu razmišljate kada promatrate suton

Svaki takav trenutak budi neku neizrecivu čežnju. Možda je to čežnja za slobodom ili putovanjem, čežnja za promjenom, za budućim trenutkom u kojem će se ispuniti neka važna želja. Ako smo zadržali sposobnost da takvi prizori probude u nama čuđenje i divljenje, možemo biti sigurni da je naša duša zdrava, da diše punim plućima.

Bogovi vjetrova

U tim se trenucima susrećemo s elementom zraka. Znamo da je svuda oko nas, kao nebo i obzor, obgrlio je Zemlju velikim atmosferskim omotačem. Pluća svih živih bića velik su spremnik zraka, a ritam udaha i izdaha je ritam života. Od sva četiri elementa, uz vatru, zemlju i vodu, zrak je najtanahniji, jedini je koji ne možemo ni uhvatiti rukom ni vidjeti. Možemo ga ponekad omirisati ili ga čuti kako se ljuti hukom vjetra. Zračne struje podižu vjetrove, blage i svježe ili strašne i nepoželjne.

Drevni su ih narodi uobličili u bogove vjetrova. Sinovi božice svitanja Eos i boga sutona Astreja, krilati vjetrovi slobodno su lutali zračnim prostranstvima svijeta. Najomiljeniji među njima bio je zapadni vjetar Zefir, zaštitnik cvijeća i bilja, koji bi u proljeće draškao nosnice mirisima probuđene prirode. Južni vjetar Notos puhao bi ljeti, no mogao se jako razljutiti i donijeti obilne kišne oluje. Istočni vjetar Eurus zapuhao bi u jesen, šuškao žutim lišćem, hladio prirodu i donosio uporne kiše koje su najavljivale dolazak njegovog brata Boreasa. Sjeverni vjetar nije bio omiljen jer bi ujedao hladnoćom i oštrinom. Boreas bi puhao u školjku i hukom svog divljeg, ledenog daha dodatno plašio ljude.

Merkurova djeca

Zrak je u drevnom poimanju svijeta isto što i nebo, beskrajno plavo prostranstvo visoko gore, iznad nas. Tisućljećima ljudskog postojanja nebo nam je bilo potpuno izvan dohvata, pa je budilo znatiželju, davalo nadu da postoji sloboda, nadahnjivalo na istraživanja i hrabrilo osjećajem da postoje beskonačne mogućnosti razvoja.

Mogli smo ga dosegnuti samo maštom, idejama i mislima. Nastanili smo nebo raznim bićima, od bogova vjetrova preko anđela čuvara do raznih mitoloških bića koja i danas žive u našoj kulturi. Bog Merkur bio je glasnik bogova. Mogao je lako putovati iz svijeta živih u podzemne svjetove mrtvih, putovati nevidljiv među smrtnicima, kao i letjeti put Olimpa, planine na kojoj su stolovali bogovi.

Merkur je imao leteće sandale i šljem koji ga je činio nevidljivim, a bio je brži i od samih vjetrova. Tu je i Uran, drevni bog neba, simbol stvaralačke snage uma. Dva planeta Sunčeva sustava danas nose imena ovih drevnih božanstava, a u astrologiji su vladari zračnih znakova, Vodenjaka, Blizanaca i Vage

Danas nebo nije više tako nedostupno, razotkrili smo ga kao spoj raznih kemijskih elemenata, premrežili avionskim linijama. Sateliti i rakete probušili su rupe tog čudesnog zračnog omotača, nagrizen je u nepromišljenoj i opasnoj trci za napretkom, osvajanjem, posjedovanjem. Oduzeli smo nebu tajnovitost, no još nas, srećom, može nadahnuti ljepota njegove modrine.

Čisto plavo nebo sugerira jasnoću misli, uzlet duha, slobodu koja može postojati samo u imaginarnom svijetu našeg uma. U astrologiji zračni element simbol je mentalnih energija. I naše misli imaju krila, lete, iznenada se pojavljuju i nestaju baš kao prava Merkurova djeca.

Moć zraka

Moć zraka je u njegovoj pokretljivosti i slobodi. U svojoj glavi uvijek možemo biti slobodni ako zadržimo znatiželjan i otvoren um, ako ne dopustimo da strahovi, predrasude i neznanje navuku crne oblake preko našeg unutarnjeg plavog neba. Zrak u nama budi znatiželju za istraživanjem, pokazuje nam kako je ovaj svijet velik, pun beskrajnih mogućnosti, pod uvjetom da svoj um možemo zadržati otvorenim.

Djeca imaju slobodniji um koji još nije dobio granice konvencionalnog znanja ili predrasuda. Dječje nas riječi i viđenje svijeta podsjećaju na to da svi imamo sposobnost jasno vidjeti svijet i zadržati slobodu uma da se čudi i divi, propitkuje. Um ima sposobnost stvaranja apstrakcija, ideja koje mogu živjeti samo u prostorima slobode koji nas ne vezuju zakonima fizičkog svijeta.

Svi sustavi znanja i specifične znanosti rezultat su našeg uma. Sve knjige koje smo pročitali nastale su od tog tanahnog tkanja nečijih misli koje su poprimile oblik riječi. Moć zraka je u sposobnosti da dijelimo ideje, razgovaramo, pišemo, prenosimo znanje. Učenje i podučavanje jedno je od najvažnijih ljudskih iskustava. Dobar će učitelj probuditi znatiželju, ohrabriti istraživanje, usmjeriti pažnju u prostranstva mogućnosti kojima je samo nebo granica.

Sveta riječ

Zrak nas povezuje s drugim bićima jer svi udišemo isti zrak! Zrak nam daje mogućnost da uočavamo sličnosti i razlike između nas i svega što postoji izvan nas. U mislima uspoređujemo, analiziramo, razvrstavamo, donosimo zaključke, stvaramo vlastiti svjetonazor. Zrak nas povezuje na razini ideja jer, ako već ne sa svima, onda s mnogima dijelimo ista znanja i uvjerenja. Uočavamo razlike između ideja i svjetonazora, između jezika i običaja koji su nastali vođeni specifičnim svjetonazorima. Upravo nas zato zrak može i razdvajati, posebno kada ne znamo ili ne želimo poštovati svjetonazore različite od naših.

Znanstvenim metodama prebrojeno je koliko misli nam prođe kroz glavu u danu, u satu, u minuti i sekundi. Premda se znanstvenici ne slažu oko konačnog broja, većina se slaže da prosječna osoba ima jednu misao u dvije sekunde, 35 – 50 misli u minuti, ovisno o tome jesmo li opušteni, zabrinuti ili rješavamo neki mentalni izazov. To će izroditi između 2000 – 3000 misli u satu, no najveća je teškoća to što se 95 posto misli ponavlja, a 80 posto njih je negativno!

Znamo koliko je važno njegovati um, misliti pozitivno zato što samo tako manifestacija naših ideja i misli može dati pozitivne načine ponašanja. Kada iz perspektive zračnog elementa još jednom pogledamo svoje misli i osvijestimo da upravo one, iako nevidljive i neuhvatljive, oblikuju sve ono što se manifestira u našem životu, dobivamo dodatnu motivaciju za meditaciju i sve načine kojima ćemo voditi više računa o svojim mislima.

I ne samo o mislima nego i o izgovorenim riječima. Riječi mogu tješiti i hrabriti, nadahnjivati i voditi, no mogu biti i oštro oružje. Izgovorenu riječ ne možemo povući. Ona se istrgnula našim mislima i krenula na vlastito putovanje na kojemu može stvarati bolji svijet ili može izazvati destruktivne posljedice ako nosi otrovni teret mržnje. U drevnim se vremenima izgovorena riječ smatrala svetom, imala je snagu zakona. Danas se olako razbacujemo riječima, čini se da ih ima i previše, izgubile su svoju izvornu snagu.