Kiron obično provede oko šest mjeseci godišnje u retrogradnom hodu, što je njegov prirodni ritam i dio procesa rada s njegovom energijom. Shodno tome, svoj će retrogradni hod započeti već 30. srpnja, a sa sobom donosi dobro poznate teme, navodi Forever Conscious.
U astrologiji, Kiron predstavlja rane s kojima dolazimo na ovaj svijet - one koje nasljeđujemo, koje nosimo iz prošlih života ili koje stječemo kroz životno iskustvo. Pokazuje nam da je određeni stupanj ranjivosti neizbježan, ali nas i podsjeća na našu unutarnju snagu i sposobnost iscjeljenja.
Mit o Kironu - priča o nadi i snazi
Kiron je u mitologiji bio odbačen i napušten kao dijete. Rano iskustvo boli, usamljenosti i nevoljenosti postalo je temelj njegova duhovnog razvoja. Upravo kroz te rane otkrio je svoje darove - postao je iscjelitelj, učitelj, filozof i duhovni vodič.
Kiron nas uči da rane ne definiraju našu slabost, već mogu postati izvori mudrosti, suosjećanja i unutarnje snage. Zbog toga je poznat kao ranjeni iscjelitelj.
Što nam donosi retrogradni hod Kirona?
Kada Kiron krene retrogradno, njegova se energija povlači u našu podsvijest. U tom razdoblju postajemo osjetljiviji na dublje, možda zaboravljene ili potisnute rane. Kiron nas poziva da ih ne poričemo, već pogledamo s prihvaćanjem i nježnošću.
Posebno dok boravi u znaku Ovna, Kiron nas potiče da pronađemo hrabrost, samopouzdanje i snagu upravo u suočavanju s vlastitim ranama. Ovo nije vrijeme za ignoriranje boli ili pretvaranje da smo "iscijeljeni", već za prihvaćanje da su te rane dio našeg identiteta i puta.
Kiron nam pokazuje da upravo kroz ranjivost možemo otkriti vlastite darove, talente i životnu svrhu. Rane ne moraju biti naša slabost, nego mogu postati naši saveznici na putu prema istinskom ja.
Kiron u Ovnu - iscjeljenje kroz snagu identiteta
Kiron ne traži da se "popravimo" kako bismo bili dostojni ljubavi ili uspjeha. On nas poziva da prepoznamo vlastitu vrijednost unatoč ranama, možda upravo zbog njih.
Dok boravi u znaku Ovna, znaku individualnosti, snage i početaka, Kiron nas dodatno podupire da ranama pristupimo kao mjestima moći i potencijala. Umjesto da ih skrivamo ili se zbog njih osjećamo manje vrijednima, pozvani smo preobraziti ih u snagu i inspiraciju.
Neke rane možda nikada u potpunosti ne nestanu - i to je u redu. Ne moramo biti "složeni", "gotovi" ili "iscijeljeni" kako bismo vodili ispunjen život. Upravo nas naše nesavršenosti čine autentičnima i povezanima s drugima.
