Mnogi su to već radili, a neki se ne usude – upotrijebiti zemlju u kojoj je već nešto raslo. Možda nam je ostala od neke biljke pa mislimo da bi mogla poslužiti. To je u jednu ruku točno, ali nije dobra za bilo što.
Prilikom sjetve ukrasnoga bilja i povrća, njihovog kasnijeg presađivanja, ali i ostalih lončanica odmah ćemo reći da to treba izbjegavati iz dva najvažnija razloga. Takva zemlja u najvećem broju slučajeva sadrži malo ili nimalo hranjiva – ona su isprana zalijevanjem i/ili su ih potrošile prethodne biljke.
Drugi, još važniji razlog jest da ta zemlja može sadržavati uzročnike bolesti i štetočine koje odmah mogu naštetiti novim biljkama. To je čest razlog zbog kojega nam ugine netom u posudu posijano povrće ili nam se svježe presađena biljka razboli.
Ako bismo tu zemlju ipak htjeli upotrijebiti, svakako bismo je trebali sterilizirati – kemijskim sredstvom ili u pećnici na visokoj temperaturi. No to najčešće nema smisla pa je takvu zemlju najbolje baciti na kompost ili u vrt i tako je upotrijebiti.
Svježa zemlja provjerenog proizvođača najbolji je odabir. U njoj zajamčeno nema uzročnika bolesti i štetnika te je sastavom i količinom hranjiva posve prilagođena potrebama biljaka. Za sjetvu i malene biljke zemlja mora biti fine strukture i propusna te sadržavati malo hranjiva. Poslije se obično koriste mješavine za određene vrste biljaka, kao što je razno sobno bilje, cvatuće balkonsko bilje, povrće, začini...
Pročitajte i: