Cijeli je planet naš dom

Postoje brojni razlozi zašto putujemo. Ne tako pohvalni razlozi jesu bijeg od svakodnevice, bijeg od problema i izazova, želja da veličamo sebe i steknemo prestiž, da se možemo hvaliti „sakupljenim“ zemljama i pričama. Ima i razloga koji nikome niti posebno štete niti posebno koriste, a to su znatiželja, zabava, odmor, igra, želja za dokidanjem vremena i zadržavanjem ljepote.

Oni plemeniti, pozitivni razlozi jesu pomaganje svijetu, dobročinstvo, želja za učenjem, za promjenom, heroizam, realistična potraga za autentičnosti, želja za stvaranjem smislenih veza i želja za samospoznajom i transformacijom. U današnje doba kad se sve granice pomalo brišu, svi smo mi postali nomadi, a cijeli je svijet naš pravi dom.

Geografska terra incognita više ne postoji, ali to nije nužno loša vijest. Sada, kada više nemamo kamo pobjeći, preostaje nam jedino okrenuti se sebi i jedni drugima. A budući da razumijemo da je cijeli planet naš zajednički dom, onda se možemo i pobrinuti da ga čuvamo. Dakle, možemo razmisliti i o tome kako putujemo.

Kako putovati?

Jedan od najgorih načina na koje onečišćujemo naš Dom i uzrokujemo globalno zatopljenje jest avionski promet. Ne možemo ne putovati avionom, ali možda možemo putovati rjeđe, a duže. Umjesto da u tri tjedna godišnjeg odmora posjetimo pet zemalja u šest letova, možemo izabrati jednu zemlju, pa i na kraju svijeta ako treba, ali onda posvetiti više vremena njoj, zaroniti dublje i upoznati je bolje. Ponekad možemo putovati i blizu doma, ne moramo uvijek ići na kraj svijeta. Dalaj lama je rekao: „Bili smo na Mjesecu i natrag, a problem nam je prijeći cestu i upoznati susjeda.“

Ako želimo uzeti u obzir naš ekološki otisak, onda možemo znati da je bolje putovati vlakom nego avionom, da je čišće putovati autobusom ili brodom nego automobilom. Još je bolje putovati sredstvima koja ne troše gorivo, poput bicikla ili jedrilice, ali i za njih je potrebna energija da se proizvedu.

Stoga je apsolutni pobjednik u najčišćem obliku kretanja – hodanje. Nipošto ne želim reći da je kretanje biciklom ili jedrilicom loše, to spominjem samo zato da naglasim kako je moj osobni favorit − hodanje – najbolji. Što se sporije krećemo, to ćemo bolje primijetiti svijet oko sebe, to će nam manje bitnog promaknuti i to ćemo više ljudi upoznati.

Što brže putujemo, zemlja je ravnija

Kad sam prvi put putovao kroz Siriju biciklom, u svakom selu kroz koje smo prošli ljudi su nam mahali i pozivali nas na čaj. Kad sam na drugom putovanju tim istim cestama prošao autobusom, nitko me nije ni pozdravio. Sporo putovanje vlastitim prijevoznim sredstvom najbolji je način upoznavanja svijeta kroz koji putujemo.

Poslovica kaže: „Što brže putujemo, zemlja je ravnija.“ Zahvaljujući avionima i modernim autocestama, danas možemo putovati s jednog kraja svijeta na drugi a da pritom ne vidimo baš ništa. Ali srećom, odluka je na nama. Što više usporimo, to ćemo više doživjeti.

Zašto i kako putujemo dvije su najvažnije teme o kojima možemo dobro promisliti prije negoli krenemo u planiranje određenog putovanja. To bi nam mogli biti i glavni razlozi pri biranju odredišta, posebno ako se dvoumimo između više njih. Kako u pisanju, tako i u putovanju, zlata vrijedan savjet jest: manje je više! Jedna je od najvarljivijih zamki našega prekrasnog dvodimenzionalnog planeta to da sa svake točke možemo otići u barem četiri smjera i tamo pronaći nešto novo i zanimljivo.

Kad planirate putovanje...

Gdje se god na ovoj čudesnoj kugli zemaljskoj nalazili, uvijek nam se čini da se iza ugla krije nešto zanimljivije. Zato često padamo u zamku da u jedno putovanje natrpamo previše gradova, zemalja i atrakcija, a time nažalost propuštamo doista doživjeti ijedno od njih. Zbog toga je pri planiranju putovanja dobro izabrati onoliko odredišta koliko možemo pošteno upoznati. Što manje, to više.

Kada planiramo putovanje, možemo razmišljati i o tome kako da u njega uključimo koji pozitivan projekt, primjerice da izdvojimo dio vremena za volontiranje. Ako idemo posredovanjem agencije, uvijek je bolje birati male kompanije koje rade izravno s lokalnim stanovnicima i dio profita ostavljaju njima, nego velike turoperatore koji profit odnose sa sobom.

Ako nam je stalo do održivog i odgovornog putovanja, možemo upitati agencije jesu li upoznate s tim i što one čine da naše putovanje bude održivo i odgovorno. Pritom možemo pripaziti da ne nasjednemo samo na etiketu. Brojne turističke agencije zloupotrebljavaju tu etiketu samo da privuku više klijenata.

Nastavak članka