Krčenje tropskih šuma

Potrošačkom svijetu kojim vladaju multinacionalne kompanije, kao i nama koji njihove proizvode koristimo, jako je daleka činjenica da se zbog proizvoda koji su nam potrebni i koristimo ih svakoga dana spaljuju tisuće hektara prašuma – pluća Majke Zemlje i da se umjesto svježega kisika iz okolice ekvatora širi crni dim. Krčenje tropskih šuma kudikamo je više od samog uništenja lokalne flore i faune: ono je odgovorno i za značajnu emisiju ugljikova dioksida.

Približno 18 posto emisije stakleničkih plinova na svjetskoj razini uzrokuje upravo krčenje tropskih šuma u Indoneziji, što značajno pridonosi klimatskim promjenama, koje već osjećamo na globalnoj razini. To je potrebno da bi velike kompanije mogle rasti, a mi kupujemo njihove proizvode, često nesvjesni što time zapravo radimo, što time činimo tamošnjem stanovništvu, mnogobrojnim biljnim i životinjskim vrstama, ali i svojim potomcima.

Sviđa nam se kad je neki proizvod jeftiniji iako nismo svjesni da se upravo zbog te niske cijene uništavaju tropske šume, krče se radi industrijskih plantaža palmi. Budući da klimatske promjene izazivaju promjene staništa i nestanak biljnih i životinjskih vrsta s tog područja, važno je zapitati se jesu li ti proizvodi doista jeftiniji i zdravi. Ne samo za nas nego za cijeli planet.

Orangutani kao štetočine

Drevna stabla palme Elaeis guineensis, koja u prirodnim uvjetima rastu oko ekvatora, još su do jučer hranila tamošnje obitelji svojim oraščićima koje su stanovnici pronalazili u šumi. Stabla su pružala sklonište raznolikom životinjskom svijetu i dijelila zem­lju s bogatstvom biljnih vrsta.

Danas starosjedioci traže nove domove daleko od prašuma koje su im pružale sve. Žive u gradovima koji su im oduzeli život u zajedništvu i u skladu s prirodom te ih prisilili na otuđen život na kakav nisu naviknuli. Da bi preživjeli u gradovima, za malo novca teško rade na golemim plantažama palmi, upravo onima koje su im oduzele život u zajednici i prirodnom okruženju kakvo su poznavali.

Do 2020. godine u Indoneziji se planira utrostručiti područje namijenjeno za plantaže palmi za pro­izvodnju ulja. Potrebe za palminim uljem su velike, što donosi sve više problema. Orangutani koji bježe pred požarima često se izgube u velikim nasadima palmi. Zaposlenici ih ondje doživljavaju kao štetočine: prema podacima Centra za zaštitu orangutana (Centre for Orangutan Protection – COP), radnici na nasadima palmi ubili su najmanje 1500 orangutana. U Ujedinjenim narodima smatraju kako postoji opasnost da će orangutani iz divljine nestati već 2025. godine i da će preživjeti samo oni unutar zaštićenih područja.

Najjeftinije biljno ulje za proizvodnju

Bez obzira na štetne posljedice njegove proizvodnje, palmino ulje je omiljeno jer je najjeftinije biljno ulje za proizvodnju i rafiniranje te je istodobno izvrsna alternativa transmastima koje štete ljudskom zdravlju. Proizvodnjom od 54 milijuna tona u 2011. godini, palmino je ulje najzastupljenije od svih biljnih ulja u industrijskoj preradi. Zbog mnogih pozitivnih odlika i niske cijene vrlo je omiljeno ne samo u prehrambenoj nego i u kozmetičkoj i kemijskoj industriji.

Palmino se ulje nalazi u otprilike 50 posto proizvoda koje svakodnevno upotrebljavamo u kuhinji ili za osobnu njegu. Možete ga pronaći u gotovo svakom industrijski proizvedenom sapunu, kremama za tijelo ili lice, lijekovima, tekstilu, plastici, mnogim deterdžentima, svijećama, pa i u gorivu. Čak i uz osviještenu kupnju organskih proizvoda, zasad ga ne možemo u potpunosti izbjeći.

Kako ga prepoznati na deklaraciji?

Sve dok na ambalaži proizvoda ne bude velikim slovima pisalo „bez palminoga ulja“, kao što već jedno desetljeće piše „nije testirano na životinjama“, morat ćemo se potruditi i čitati što je napisano sitnim slovima. Kad među sastojcima nekog proizvoda piše: „palm…“ ili mnogo podmuklije: „biljno ulje“, uvijek je riječ o palminu ulju. Pronaći ćete ga u većini proizvoda poznatih proizvođača svih vrsta slatkiša (čokolade, kolača, sladoleda, keksa…).

Također, sigurno u sebi skrivaju palmino ulje i oni sastojci čiji naziv sadrži riječi: stearil, stearyl, cetil, cetearyl, Sodium Lauryl Sulphate (SLS) ili natrijev lauril sulfat, Sodium Laureth Sulphate ili natrijev lauret sulfat, Sodium Dodecyl Sulphate ili natrijev dodecil sulfat, SDS ili NaDS, Sodium / natrij, Calcium Stearoyl Lactylate Steareth-2 ili kalcijev stearoil-2-laktilat, emulgator 422, 430-36, 465-67, 470-8, 481-483.

Organizacije kao što su WWF i  Greenpeace i druge već dulje vrijeme upozoravaju na prekomjerno krčenje prašuma. Kao ugrožena područja ističu Indoneziju i Maleziju, gdje se bilježi 90 posto svjetske proizvodnje palmina ulja, koje je mnogo jeftinija zamjena za skuplje suncokretovo i maslinovo ulje, kokosovu mast i maslac.

Borba za opstanak

Zbog čovjekova djelovanja na okoliš na popisu ugroženih vrsta bilježimo i sve veći broj životinja. Među njima je orangutan koji gubi svoje prirodno stanište zbog proizvodnje palmina ulja. Multinacionalne kompanije služe se moćnim lobijima koji u suradnji s vlastima omogućuju raz­voj trgovine koja se temelji na toj omiljenoj tropskoj masnoći.

Kako se u industriji potrebe za palminom masnoćom povećavaju, osobito u prehrambenim i kozmetičkim granama, očekuje se daljnje povećavanje plantaža uljne palme. Borba za opstanak postaje sve teža, a time je ugrožena i biološka raznolikost.

Etična potrošnja

Ako se želite aktivirati u očuvanju palminih šuma, evo što možete učiniti. Kad naiđete na proizvod koji sadrži palmino ulje, možete pisati proizvođaču da ga više ne želite upotrebljavati jer se ne slažete s uporabom njegovih, za naš planet, opasnih sastojaka.

Možete se obratiti i trgovačkim kućama te im sugerirati da na proizvode bez palmina ulja stave naljepnicu koja će isticati da je proizvod ekološki doista besprijekoran. Preporuke za etičnu potrošnju možete naći na internetskoj stranici www.rainforest-rescue.org/topics/palm-oil, a popis proizvoda koji ne sadrže palmino ulje ili sadrže ulje iz održivog uzgoja pogledajte na www.ethicalconsumer.org/shoppingethically/palmoilfreelist.aspx.