Riječ je o tekstu koji je sadržavao kratak upitnik u kojem su predstavljeni profili trojice velikih svjetskih vođa koji su živjeli u isto vrijeme. Je li moguće odabrati najboljeg među njima na temelju sljedećih podataka:

Osoba A povezuje se s vračevima i često se savjetuje s astrolozima. Imao je dvije ljubavnice. Njegova je supruga bila lezbijka. Puno je pušio. Dnevno je pio osam do deset martinija.

Osoba B zbog svoje arogancije nikada nije uspjela zadržati posao. Prespavao bi svako jutro. Tijekom školovanja je koristio opijum i uvijek je bio loš učenik. Svakog bi jutra popio čašu brendija.

Osoba C proglašena je herojem. Bio je vegetarijanac i nije pušio. Njegova je disciplina svima mogla služiti kao primjer. Povremeno bi popio pivo. Ostao je s istom ženom i u dobru i u zlu.

Koji bi bio vaš odgovor?

Osoba A je Franklin Delano Roosevelt, osoba B Winston Churchill, a osoba C Adolf Hitler.

Što je, dakle, vodstvo? Definicija u enciklopediji kaže da je to sposobnost individualca da potiče druge na traganje za istim ciljem. Knjižare su pune tekstova o ovoj temi, a vođe se obično opisuju samim superlativima kao osobe sa zavidnim sposobnostima i genijalnim idejama. Vođa je u društvu isto što i “učitelj“ u duhovnom smislu. No, to baš i nije potpuno točno.

Jedan od najvećih problema, posebice u današnje vrijeme kada svijet stremi fundamentalizmu, jest taj što ne dozvoljavamo ljudima na visokim pozicijama da čine uobičajene ljudske pogreške.

Neprestano tragamo za savršenim vođom i time riskiramo dolazak novog ekstremista poput Hitlera. Uvijek tražimo pastira koji će nas voditi i pokazati nam put.

No za velike revolucije i ljudski napredak zaslužni su sasvim obični ljudi poput nas. Moramo samo imati hrabrosti donijeti ključnu odluku u pravom trenutku.

Izvor: paulocoelhoblog.com