Uvrede nemaju veze s nama

Riječ je o umijeću ne doživljavanja uvreda osobno. Kako biste svladali to umijeće, morate osvijestiti da je svaka izjava, akcija i reakcija drugih rezultat njihova životnog iskustva. Drugim riječima, većina ljudi govori i čini stvari iz svojih strahova, zaključaka, samoobrane i pokušaja da prežive. Većina uvreda, čak i kada su upućene izravno nama, nemaju s nama nikakve veze.

Obično se radi o njihovim iskustvima, posebice onim najranijim, koje su doživjeli u sličnoj situaciji. Emocije, želje i fantazije u neprestanom su pokretu. To neprestano pomicanje unutarnjeg psihičkog života nazivamo psihodinamskim radom. Psihodinamsko razumijevanje ličnosti otkriva nam da naše misli, osjećaji, želje i fantazije utječu na naše ponašanje, pokreću ga i mijenjaju. Pojedinac koji želi produhovljeno živjeti mora razumjeti da je psihologija jednako duhovna koliko je i molitva. Štoviše, riječ psihologija doslovno znači promišljanje ili rasuđivanje o duhu ili duši.

Gotovo ništa nije osobno. Čak ni kada je riječ o najbližima, suprugu, djeci i prijateljima. Svi plivamo u projekcijama i filtrima međusobnih životnih iskustava te smo često sporedni likovi, šahovske figure života na koje naši bližnji imaju određene reakcije. Nemojte to doživjeti kao dehumanizaciju života ili umanjivanje osjećaja unutar odnosa, ali često su uvrede samo nesporazum.

Grube reakcije pokazatelj su patnje

Kada prihvatimo ovu ideju, stvaramo više prostora za intimnost, a manje za patnju. Kada osvijestimo da smo tek osoba koja se našla na pravom mjestu u pravo psihodinamsko vrijeme da netko kaže ili učini nešto – ne moramo to shvatiti osobno. Da se nismo mi tamo nalazili, vjerojatno bi netko drugi.

Ovo nam daje slobodu da se odmaknemo od reakcija ljudi koji nas okružuju. Koliko često se uvrijedimo zbog nečije izjave, umjesto da osvijestimo da tu osobu nešto muči? Svaki put kada se uvrijedimo, dana nam je prilika da širimo dobrotu prema osobi koja je nesretna – čak iako se ne doimaju tako na prvi pogled.

Sva ljutnja, reakcije, grubost i kritiziranje, istinski su pokazatelji patnje. Kada im ne pružimo šansu da se “zalijepe“ na nas, nešto se mijenja u svijetu. Ne moramo čak ništa ni reći. Zapravo je i bolje ne reći ništa.

Ljudi koji pate iznutra, ali to ne pokazuju, obično nisu spremni čuti da pate. Ne moramo biti terapeuti svojima bližnjima, samo moramo razumjeti situaciju i nastaviti dalje. Ako ništa drugo, poštedjet ćemo sebe patnje, a učinit ćemo nešto i da svijet postane bolji.

Našu vrijednost ne određuju tuđe riječi

Nemojte ovo shvatiti kao dopuštenje da vas netko povrijedi, zanemaruje ili iskorištava. U pravom suosjećanju nema mjesta za bilo kakvu štetu prema nama. Ali kada osvijestimo da ništa nije osobno, čuda se počinju događati. Mnogi “zlostavljači“ počinju nestajati iz našeg života. Kada postanemo svjesni, navodno zlostavljanje postaje moguće jedino ako povjerujemo u tuđe riječi. Kada smo sigurni da ništa nije osobno, nećemo se osjećati zlostavljano.

Možemo reći: “Hvala ti što si to podijelio sa mnom“, i nastaviti dalje. Nećemo se “zakačiti“ na tuđe riječi kada znamo da one nemaju veze s nama. Kada znamo da našu vrijednost ne određuju tuđe riječi, djela ili uvjerenja, svijet možemo početi smatrati malo manje ozbiljno. Ako je nužno, možemo se samo udaljiti bez potrebe za stvaranjem još više patnje ili uvjeravanja nekoga da mi uistinu jesmo vrijedni.

Velik je izazov živjeti sretno bez obzira na tuđe riječi, djela, mišljenje ili uvjerenja. Umijeće ne shvaćanja uvreda osobno, jedna je od mnogih vještina. Iako će vam za usvajanje ove vještine možda trebati čitav život, ona je doista jedna od najvažnijih tajni sretnog života.

Izvor: Health Food Soul