Osjećam živo da sam list na grani
što se iz zemlje tajnim sokom hrani.
Nemir me trza i vjetar još brži
savija, trese. Al’ me korijen drži
i ne da još da kao sjenka žuta
padnem u blato negdje pokraj puta;
još ne da da me na samotnoj stazi
okrutna noga prolaznika zgazi.
Korijen me čuva. Dobra zemlja hrani.
Osjećam živo da sam list na grani….