Osjećam živo da sam list na grani
što se iz zemlje tajnim sokom hrani.

Nemir me trza i vjetar još brži
savija, trese. Al’ me korijen drži

i ne da još da kao sjenka žuta
padnem u blato negdje pokraj puta;

još ne da da me na samotnoj stazi
okrutna noga prolaznika zgazi.

Korijen me čuva. Dobra zemlja hrani.
Osjećam živo da sam list na grani….