Da bismo čuli riječi Ljubavi, moramo joj dozvoliti da nam se približi.

Međutim, kada nam priđe, uplašimo se onoga što nam ima reći. Jer Ljubav je slobodna i nije vođena našom voljom ni našim naporima.

Svi ljubavnici to znaju, ali se ne mire s tim. Misle da je mogu zavesti podčinjavanjem, moći, ljepotom, bogatstvom, suzama i osmjesima.

Ali prava Ljubav je ona koja zavodi, i nikada ne dozvoljava da je zavedu.

Ljubav preobražava, ljubav liječi. No ponekad postavlja smrtonosne zamke i uništava osobu koja joj se odlučila u potpunosti predati.

Kako sila koja pokreće svijeti i drži zvijezde na mjestu može biti istovremeno tako kreativna i tako razorna?

Mi smo navikli misliti da dajemo onoliko koliko primamo. Ali oni koji vole očekujući da zauzvrat budu voljeni gube vrijeme.

Ljubav je čin vjere, ne razmjena.
Ljubav raste od oprečnosti.
Zahvaljujući sukobima, ljubav ostaje kraj nas.

Život je previše kratak da bismo u srcu čuvali važne riječi.
Kao, na primjer: „Volim te.”

Izvor: paulocoelhoblog.com