Neale Donald Walsch: Sve proizlazi iz dvije emocije

Dvije ideje stvarnosti

Početna sila

Razmislite duboko o ovome i vidjet ćete da je istina. To je ono što sam nazvao Izvorna Misao. To je misao ljubavi ili straha. To je misao iza misli koja se nalazi iza misli. To je prva misao. To je početna sila. To je sirova energija koja pokreće stroj ljudskog iskustva. I tako ljudsko ponašanje dovodi do ponovljenog iskustva nakon ponovljenog iskustva; zato ljudi vole, onda unište, onda ponovo vole; uvijek postoji pomak od jednog osjećaja do drugog. Ljubav podržava strah podržava ljubav podržava strah...

A razlog se nalazi u prvoj laži - laži koju smatrate istinom o Bogu - da se Bogu ne može vjerovati; da se u Božju ljubav ne možete pouzdati; da vas Bog prihvaća uz uvjete; da je krajnji ishod neizvjestan.

Jer, ako se ne možete pouzdati da će Božja ljubav zauvijek biti tu, u čiju se ljubav možete pouzdati? Ako Bog odstupa i povlači se kada se ne ponašate prikladno, zar neće i obični smrtnici?

Obrana od gubitka

I tako, u trenutku kada iskazujete svoju najvišu ljubav, vi dočekujete svoj najveći strah. Jer, prva stvar o kojoj brinete, nakon što ste rekli "Volim te", je hoćete li čuti to isto. I ako čujete, odmah počinjete brinuti da ćete ljubav koju ste upravo našli izgubiti. I tako svaka akcija postaje reakcija - obrana od gubitka - čak i ako branite sebe od gubitka Boga.

Ali kada biste znali Tko Ste Vi - da ste najveličanstvenija, najznačajnija, najdivnija bića koja je Bog ikada stvorio - nikada se ne biste bojali. Jer, tko bi mogao odbaciti tako čudesno veličanstvo? Čak ni Bog ne bi mogao naći grešku u takvom biću.

Ali vi ne znate Tko Ste i smatrate da ste mnogo manje. I odakle potiče ideja da ste manje veličanstveni? Od jedinih ljudi čijoj riječi vjerujete. Od vaše majke i oca. To su ljudi koji vas najviše vole. Zašto bi vam oni lagali? Ali zar vam nisu rekli da ste suviše ovakvi, a nedovoljno onakvi? Nisu li vas oni podsjećali da ne treba da se čujete? Nisu li vas kažnjavali u nekim trenucima Vašeg najvećeg uzbuđenja? I nisu li vas ohrabrivali da odustanete od pojedinih najsmjelijih zamisli?

To su poruke koje ste primali, i mada one ne ispunjavaju kriterije i kao takve nisu poruke od Boga, mogle su to i biti, jer, zasigurno, potječu od bogova vašeg svijeta.

Vaši su vas roditelji naučili da je ljubav uvjetovana - osjetili ste njihove uvjete mnogo puta - i to je iskustvo koje prenosite i u vaše vlastite emotivne odnose.

To je također iskustvo koje primjenjujete na Mene.

Što znači biti bezuvjetno voljen?

Na ovom iskustvu zasnivate svoje zaključke o Meni. Unutar ovog okvira govorite vašu istinu. "Bog je Bog koji voli" kažete, ali ako prekršite njegove zapovjedi, kaznit će vas vječnim izgnanstvom i trajnim prokletstvom. Jer, zar niste iskusili odbacivanje vlastitih roditelja? Zar vam nije poznata bol njihove osude? Kako onda možete zamisliti da bi sa mnom moglo biti drugačije?

Zaboravili ste što znači biti bezuvjetno voljen. Ne sjećate se iskustva Božje ljubavi. I zato pokušavate zamisliti kakva bi Božja ljubav mogla biti na osnovu ljubavi kakvu vidite u svijetu. Pripisali ste Bogu ulogu "roditelja" i tako izmislili Boga koji sudi i nagrađuje ili kažnjava ovisno o tome kako On procjenjuje vaše namjere. Ali to je pojednostavljeno viđenje Boga zasnovano na vašoj mitologiji. To nema nikakve veze s onim Tko Sam Ja.

Budući da ste stvorili cjelokupni misaoni sistem o Bogu zasnovan na ljudskom iskustvu umjesto na duhovnim istinama, stvorili ste i cjelokupnu stvarnost oko ljubavi.

Tko i što je Bog?

To je stvarnost zasnovana na strahu, ukorijenjena u ideji o zastrašujućem, osvetoljubivom Bogu. Takva Izvorna Misao je pogrešna, ali opovrgnuti je, značilo bi srušiti cijelu vašu teologiju. I mada bi nova teologija koja bi je zamijenila, bila zaista vaše spasenje, ne možete je prihvatiti jer se ideja o Bogu, kojeg se ne treba plašiti, Koji neće suditi i Koji nema potrebu kažnjavati, previše veličanstvena da bi bila prihvaćena, čak i u okviru vašeg najuzvišenijeg poimanja Tko i Što je Bog.

Ta stvarnost ljubavi zasnovana na strahu prevladava u vašem iskustvu ljubavi; zapravo ga stvara. Jer, ne samo da vidite sebe kako primate ljubav koja je uvjetovana, vi sebe i promatrate kako je dajete na isti način. I, mada se suzdržavate, i odstupate, i postavljate vlastite uvjete, dio vas zna da to nije ono što ljubav u stvari predstavlja.

Ipak, čini vam se da ste nemoćni promijeniti način na koji je pružate. Težak je bio put učenja, kažete sebi, i bit ćete prokleti ako si dozvolite ponovno biti ranjivi. U stvari, bit ćete prokleti ako ne dozvolite.

Misli ljubavi i misli straha

Vašim vlastitim (pogrešnim) mislima o ljubavi, vi osuđujete sebe na to da je nikada potpuno ne iskusite. Isto tako osuđujete sebe da Me nikada ne spoznate onakvim kakav jesam. Jer, nećete Me moći poricati zauvijek i doći će trenutak našeg izmirenja.

Svaka radnja koju ljudsko biće čini zasnovana je na ljubavi ili strahu, ne samo one koje su vezane za međuljudske odnose. Odluke važne za posao, industriju, politiku, religiju, obrazovanje mladih, društvene programe vaših nacija, ekonomske ciljeve vaših društava, odluke vezane za rat, mir, napad, obranu, agresiju, povlačenje; odluke da se bude gramziv ili velikodušan, da se sačuva ili podijeli, ujedini ili razjedini - svaki mogući slobodni izbor koji ikada poduzimate, proizilazi iz jedne od samo dvije moguće misli koje postoje: misli ljubavi ili misli straha.

Strah je energija koja steže, zatvara, uvlači, bježi, skriva, otima, oštećuje.

Ljubav je energija koja širi, otvara, odašilje, ostaje, otkriva, dijeli, liječi.

Strah pokriva tijelo odjećom, ljubav nam dozvoljava da stojimo nagi.

Strah grabi i nagriza sve što imamo, ljubav daje sve što imamo. Strah drži zatvorenim, ljubav drži dragim. Strah zarobljava, ljubav oslobađa. Strah nagriza, ljubav ublažuje. Strah napada, ljubav oporavlja.

Svaka ljudska misao, riječ i svako djelo zasnovani su na jednom ili drugom osjećaju. Vi tu nemate izbora, jer ne postoji ništa drugo što bi se još moglo birati. Ali imate slobodu izbora za koji od ovih osjećaja ćete se odlučiti.