Neki je vladar putovao na lađi na kojoj je bio i jedan perzijski dječak. Kako dječak nikad nije vidio mora niti je iskusio pomorsko putovanje, počeo je plakati i zapomagati, a čitavo tijelo mu se treslo od straha. Koliko god su ga ohrabrivali, nikako se nije mogao umiriti. Nakon nekog vremena, vladaru je to već pošteno počelo ići na živce jer nikakvi njihovi napori nisu davali rezultata.

Na lađi se našao i jedan mudar muškarac, koji je naposlijetku rekao: "Vladaru, ako mi dopustite, ja ću ga utišati." Vladar je jedva dočekao. Potom je muškarac naredio da dječaka opašu konopcima i bace u more. Kad se dječak jednom, dvaput potopio u vodu, zgrabili su ga i vratili na lađu. Objema rukama, snažno koliko je mogao, najprije se uhvatio za kormilo, a potom sjeo u kut lađe, miran, i više ni glasa iz sebe nije pustio.

Vladaru se svidjela muškarčeva lukavost pa ga je pitao: "Kakva se mudrost skriva u vašem potezu?"

Muškarac je odgovorio: "Dječak nikad nije iskusio muku utopljenika, zato nije mogao razumjeti sigurnost koju pruža lađa. Pravu vrijednost sreće poznaje samo onaj tko je nekad zapao u teškoću".