Duga koja Zemlju spaja s Nebom
Čovjek je svakako najsloženije biće na Zemlji. Svojim tjelesnim potrebama i nagonima sličan je životinji, a svojim kreativnim sposobnostima, umnim i duhovnim mogućnostima ravan bogovima.
Odavna su ljudi prepoznavali slojevitost svoga bića i mogućnost unutarnjeg rasta pojedinca prikazivali su kao unutarnji put od najnižih do najviših centara energije u ljudskome biću. Te energetske centre nazivali su čakrama i smatrali su da svaka čakra isijava svoju boju – stoga su i uspoređivali čovjeka s dugom.
No od davnina do danas svaki je pojedinac morao sam za sebe otkriti kako će uskladiti spektar boja i mogućnosti od kojih je satkan. Kako živjeti dugu koja Zemlju spaja s Nebom, kako životinju koja čuči u svakome od nas dovesti do božanskih uzleta.
Prva i druga čakra
Čakra, riječ koja na sanskrtu znači kotač, označava energetski vrtlog u čovjekovu energetskom tijelu koji, prema najranijim duhovnim tumačenjima (u Indiji, 4000 godina prije Krista), preuzima energiju iz svemira i usmjerava je u pojedine dijelove čovjekova tijela, ali ujedno otvara i put različitim stanjima svijesti koja čovjek može dosegnuti. Najčešće se, prema hinduističkoj jogijskoj tradiciji, govori o sedam čakri.
Prva je muladhar (korijen, podrška), crvene je boje i smještena je ispod genitalnih organa, u području zdjelice. Ona je energetski most između Zemlje i čovjeka, ulaz energije u ljudski organizam. Povezana je s osnovnom ljudskom potrebom za preživljavanjem i ako nije razvijena, čovjek ne zna sam sebi osigurati materijalno postojanje.
Druga čakra naziva se svadhistan (vlastito prebivalište) i narančaste je boje. Smještena je ispod pupka i centar je čovjekove osjećajnosti i putenosti.
I sve do sedme...
Treća se naziva manipura (sjajni dragulj) i sjajne je žute boje. Smještena je u solarnom pleksusu, iznad pupka. Centar je čovjekova osjećaja moći i snage.
Anahata je naziv četvrte čakre (neokrnjena, potpuna). Njezina je boja zelena. Anahata se smatra pravim centrom čovjekova bića jer povezuje tri niže čakre s trima višima. Ona je centar čovjekove ljubavi i sućuti. Nalazi se u predjelu srca pa se često naziva i srčanom čakrom.
Peta je čakra vishuddha (čista), svijetloplave je boje i nalazi se u području grla pa se često naziva i grlenom čakrom. Centar je čovjekove sposobnosti komunikacije, učenja i različitih načina izražavanja.
Šesta čakra ajna (znanje, spoznaja) tamnoplave je boje, odnosno boje indiga. Smještena je na čelu, između očiju, pa se naziva i trećim okom ili čeonom čakrom. Središte je čovjekove mogućnosti spoznaje, intuitivnog znanja i mudrosti.
Sedma čakra sahasrar (ime joj znači tisućudijelna jer simbolizira lotos s tisuću latica) naziva se i krunskom čakrom jer se nalazi na vrhu tjemena i označava izlaz energije iz čovjekova tijela prema Nebu te je ujedno spoj pojedinca s Cjelinom. Prikazuje se isijavanjem bijele, ljubičaste ili zlatne boje. Sahasrar je mjesto koje znači savršenstvo, potpuno predavanje i blaženstvo koje nastaje kad se čovjek spoji s božanskim, kad postane božansko.
Nije važno znati imena čakri ni što one predstavljaju, važno je...
Međutim, u različitim tradicijama postoji različito tumačenje broja čakri koje postoje u čovjeku. U jainističkim zapisima spominje se devet čakri, kod Tibetanaca samo četiri, a budistički stari spisi spominju ih na desetke. Zanimljivo je tumačenje broja čakri u čovjeku koje je dao Osho, jedan od najpoznatijih mistika 20. stoljeća. On prije svega smatra da znanje o broju čakri i njihovim funkcijama nije uopće važno za duhovni napredak čovjeka.
Nije važno znati imena čakri ili što one predstavljaju. Umjesto znanja, važno je imati vlastito iskustvo protjecanja energije u svome tijelu. Vlastitim iskustvom protjecanja energije u sebi otkrit ćemo koje čakre u nama postoje.
Osjećamo ih samo kad imamo blokadu
Osho smatra da je važno meditirati i meditacijama poticati i osvještavati protok energije kroz tijelo. Ako energija prolazi neometano, čakre nećemo ni osjetiti. Samo kad postoji neka blokada, ako energija naiđe na zapreku na svome putu, čakra se počinje kretati – vrtlog energije počinje snažno pulsirati pomažući nam da probijemo zapreku.
Tek tada ćemo osjetiti čakru u svojem tijelu. I tada ćemo znati gdje je čakra koja je za naš duhovni razvoj bitna. Stoga Osho kaže da svaki čovjek može prepoznati različit broj čakri u sebi i svaki je u pravu – jer samo on zna gdje čakre u njemu postoje i koje su čakre za njega važne.
Unutarnji svijet
„I zato, kad iskusite čakre, iskusit ćete energetska polja, ali bolje je prije toga biti neupućen jer u protivnome može doći do velikog problema. Možete pročitati knjigu koju je prije pet tisuća godina napisala određena vrsta osobe, a vi ne spadate u istu kategoriju. Možda nećete naći čakre na istim mjestima pa ćete se nepotrebno osjećati frustriranima. A možda nađete čakru na mjestu o kojem ništa ne piše u knjizi. Tada ćete misliti da niste normalni, da s vama nešto nije u redu. Ali s vama je sve u redu...“, govori Osho.
„I zato meditirajte... Kad budete svjesni, u vama će se početi događati stvari. Prvi ćete put postati svjesni unutarnjeg svijeta koji je veći, širi, prostraniji od Svemira. Nepoznata energija, potpuno nepoznata, počet će strujati u vama. Fenomen za koji nikad niste čuli, nikad ga zamišljali, nikad sanjali, počet će se događati. No on se razlikuje od osobe do osobe...“
Oshovo tumačenje čakri
Unatoč tome što je isticao važnost vlastitog energetskog iskustva svakog pojedinca, Osho je svojim učenicima često govorio o sedam čakri i tumačio im njihova značenja. Prva čakra odnosi se na preživljavanje, hranu, zaklon, sigurnost. Iako je ona temeljna i kad dobro ne funkcionira, ne možemo krenuti dalje, ipak život ostaje duhovno najsiromašniji ako ostanemo zaokupljeni samo stvaranjem preduvjeta da preživimo.
Druga čakra zaokupljena je moći i potvrđivanjem vlastitog postojanja. Ostane li čovjek zarobljen u njoj, željet će dominirati drugim ljudima, nastojat će potvrditi svoje postojanje nadjačavanjem drugih, baš kao što životinje osiguravaju svoj prostor tjeranjem svih ostalih iz njega.
Prema Oshu, treća čakra odnosi se na seksualnost i od prve tri čakre sadrži najvišu kvalitetu – dijeljenje energije. No i ona je vrlo ograničena. Osho je naziva, kao i prve dvije, životinjskom – sve tri prve čakre vezane su uz naše nagone i uvjetovane su materijalnim i tjelesnim potrebama koje dijelimo sa životinjskim svijetom. Stoga donose i ograničenje u sebičnosti, pohlepi i posesivnosti. Naglašavao je da većina ljudi najčešće ostane zarobljena u prve tri čakre.
Čovjek je čovjek samo u srcu
Četvrtu čakru Osho naziva jedinom ljudskom čakrom. Naime, prve su tri čakre životinjske, posljednje tri su božanske, a čovjek je čovjek samo u četvrtoj čakri. Ta je čakra most. To je čakra ljubavi, a ljubav je most između životinjskog i božanskog u nama.
„Čovjek je čovjek samo u srcu. To je čovjek koji može osjećati, koji može voljeti, koji može plakati, koji se može smijati, koji može dijeliti, koji može suosjećati, zbog toga je pravo ljudsko biće. U njemu je probuđena humanost, u njega su ušle prve zrake sunca“, tumači Osho.
U sedmoj čakri stigli smo kući
U petoj čakri ljubav postaje sve više meditativna, sve više pobožna. Pronalazi kreativne načine na koje se izražava i dijeli. U šestoj čakri ljubav se više ne izražava, nije više čak ni molitva – u šestoj čakri čovjek postaje Ljubav. Njegovo disanje, njegovo postojanje je Ljubav.
Sedma čakra mjesto je odmora. Kad čovjekova energija dostigne sedmu čakru, on je stigao kući. Sjedinio se s Cjelinom, ne postoji više razlika između njega i Božanskoga. Njegova volja sjedinjena je s voljom Cjeline, on ne postoji više kao pojedinačna volja – potpuno se predao Božanskome i postao jedno sa svime.
Čakre i kršćanstvo
Na svoj osebujan način Osho je čovjekov put kroz energetska polja čakri povezao s kršćanskom alegorijskom pričom o stvaranju svijeta. Osho smatra da priča o tome kako je Bog stvarao svijet šest dana, a sedmoga se dana odmarao, odgovara putu kroz šest čakri – šest središta bića i dolazak do sedmog dana u kojemu je savršenstvo dostignuto, kao i u sedmoj čakri, te postoji samo odmor u blaženstvu.
Bog je započeo stvarati svijet prvoga dana i stvorio je materiju. Zatim je postupno svakoga dana putovao prema višim oblicima energije i stvarao sve savršenije oblike života da bi šestoga dana stvorio čovjeka. I na kraju, u predvečerje šestoga dana, stvorio je ženu. Osho smatra da simbolika stvaranja žene od muškarčeva rebra na kraju šestoga dana upućuje na to da je žena zapravo savršenije biće od muškarca, profinjenije, bliže Božanskome.
Žena je savršenije biće od muškarca
Ona je došla kao vrhunac Božje kreacije, stvorena je nakon muškarca ne zato što je od njega manje vrijedna, kako se često tumačilo, nego zato što je ona oblik pročišćenije i finije energije. Osho tumači da su kvalitete ženskog bića bliže božanskim kvalitetama i stoga svaki muškarac, da bi dosegnuo vrhunac duhovnoga rasta, mora u sebi razvijati ženske kvalitete – blagost, prijemljivost, predavanje...
„Ova alegorija sadrži još jednu poruku – svaki muškarac mora postati žensko prije nego što dostigne sedmu čakru. U šestom središtu muškarac se mora pretvoriti u ženu i sva njegova volja i snaga mora se koristiti samo u jednu svrhu – da se voljno preda Cjelini. Voljno se predati najbolja je stvar na svijetu, a može se ostvariti jedino ako imate snagu volje – ne običnu, nego izuzetnu snagu volje. (...)
Predajete li se zbog snage, onda vaša predaja ima značaj, veliki značaj. U šestom središtu, kad volja dođe do krajnjeg usredotočenja, moguća je predaja. (...) Stoga Buddha više sliči na ženu nego na muškarca – licem, gracioznošću. Šesto središte se predalo. Logika se predala ljubavi, rasuđivanje osjećanju, agresija se pretvorila u prihvaćanje. Sukob u suradnju.
Logika se predala ljubavi, rasuđivanje osjećanju
Sada više nema borbe između dijelova i Cjeline, dijelovi struje zajedno s Cjelinom, dijelovi su usklađeni – njima je ovladala Cjelina.(...) I zato treba neizmjerno poštovati ženska obilježja: ona su na višoj razini od muškarčevih, proizašla su iz muškarca, procvjetala su iz muškarca.“
I na kraju, kad je Bog stvorio svijet, sedmoga se dana odmarao. Kad se predamo Cjelini, više ništa ne trebamo raditi, više ništa i ne činimo svojom voljom – naša je volja postala volja Cjeline, kroz nas tada djeluje Božansko bez našega truda.
Sve su boje u dugi
Za čovjeka postoji mogućnost putovanja od najnižih do najviših energetskih i duhovnih oblika postojanja. No putovanje prema energijama viših čakri ne može ići prečacem. Ne možemo dohvatiti zvijezde tako da zanemarimo koračanje Zemljom.
Ljepota našeg postojanja jest čudesna raznolikost našeg bića. I ništa što postoji u nama ne treba zanemariti ili potisnuti. Sve, baš sve trebamo proživjeti i razumjeti i tek tada ćemo to moći i nadići. Osho to kaže na vrlo poetičan način: „Sve su boje u dugi, i sve su note u glazbi, svih sedam nota glazbe moraju postati dio melodije, a svih sedam čakri moraju postati jedinstvo.
Pravi religiozni čovjek živi cijelu dugu
To ne znači da morate zanemariti neke čakre jer zanemarivanjem jedne čakre nikad nećete postati cjeloviti – a onaj koji nije cjelovit, nikad neće postati svet.(...) Pravi religiozni čovjek živi cijelu dugu...“
Kada doživimo sebe kao dugu, a svoj život kao istraživanje njezinih sjajnih boja, preostaje nam samo radovati se njezinoj ljepoti i bogatstvu. I istraživati, istraživati, istraživati...