Slijepa ljubav

Muškarac je oženio prekrasnu djevojku koju je jako volio. Jednog dana ona je dobila kožnu bolest. Njena ljepota polako je blijedjela. Muškarac je jednog jesenskog dana otišao na putovanje. Kada se vraćao, doživio je nesreću i izgubio vid. No, njihov se bračni život nastavio kao do tada. S vremenom djevojka je potpuno izgubila ljepotu. Slijepi suprug za to nije znao i u njihovom odnosu nije bilo promjena. Nastavio ju je voljeti, i ona je njega jako voljela. Jednoga dana ona je umrla. Njenom suprugu to je donijelo puno tuge. Završio je sve svoje poslove u gradu u kojem su njih dvoje živjeli i odlučio otići živjeti negdje drugdje.

Susjed ga je upitao: "Kako ćete sada moći hodati sami? Uvijek vam je supruga pomagala". Muškarac odgovori: "Ja nisam slijep. Pretvarao sam se da jesam, jer da je ona znala kako mogu vidjeti stanje njene kože zbog bolesti, to bi joj donijelo više bola nego sama bolest. Nisam je volio samo zbog njene ljepote već i zbog njene brižnosti i nježnosti. Želio sam da bude sretna."

Kada istinski voliš nekoga, učinit ćeš sve što je u tvojoj moći da voljena osoba bude sretna. Katkad je dobro praviti se slijepim i ignorirati pogreške i mane druge osobe kako bismo bili sretni. Ljepota s vremenom izblijedi, ali srce i duša uvijek ostaju isti. Osobu treba voljeti zbog onoga što ona je iznutra, ne izvana.