Odlazimo negdje drugdje

San se često smatra jedinim načinom povlačenja i odmora od svijeta. I doista nam je potreban kvalitetan noćni san da bi se funkcije tijela mogle regulirati. No, osim ispunjavanja fizioloških potreba, san ispunjava i naše duhovne potrebe.

San može biti izuzetno, osobno, duhovno iskustvo. Rubin Naiman, autor knjige "Yoga sna" napisao je "Spavanje je važno preobražavajuće iskustvo koje obuhvaća ne samo napuštanje budnog svijeta, već i predaju snu. Ne napuštamo samo budni svijet; mi odlazimo negdje drugdje."

Tijelu nije potreban odmor, duši jest

Neale Donald Walsch u knjizi Razgovori s Bogom o spavanju kaže:
"Duša napušta tijelo svake noći dok spavamo. Duši je katkad potrebno da se 'napuni' i potom se vraća tijelu. Duša je u tijelu koje doživljava iskustvo – ali samo dotle dok važi dogovor da duša može "napustiti" tijelo kad god poželi.

Tijelu nije potreban odmor. Duši jest, stoga duša 'natjera' tijelo da zaspi. Kada duša u početku prigrli tijelo, teško joj je. Tijelo umara i teško je. Zbog toga bebe puno spavaju. Polako s vremenom, dušina tolerancija prema tijelu se povećava, kako naš duh tone u zaboravljanje.

Duša odlazi dok spavamo, a um može za to vrijeme biti zbunjen snovima. Ponekad se oni pretvore u noćne more. Drugi put, kad duša stigne na mjesto prisjećanja, um se budi s osjećajem mira i radosti.

Što se više naše biće sjeća, to manje duša želi napuštati tijelo, jer zna da je došla k tijelu zbog određenog razloga i sa svrhom. Duša tada želi nastaviti s time. Osobi velike mudrosti potrebno je malo sna."

Najbolji oblik meditacije

Dalaj lama rekao je da je spavanje najbolji oblik meditacije.
Osnovni elementi meditacije su velika pozornost ka vraćanju tijela njegovom prirodnom ritmu i osvještavanje potrebe za otpuštanjem.

Čini se da je takvo gledište o snu nešto što u pravilu ne uzimamo u obzir. Suvremeno društvo više pažnje polaže na budnost i izgubilo je tu svetu povezanost s vremenom kada možemo prigrliti smireno stanje našeg bivanja.