Tko sam ja? - Priča o čarobnjaku Merlinu i kralju Arthuru

Merlin, jedan od najvećih učitelja zapadne civilizacije stoljećima je skrivan u mitu i legendi. Deepak Chopra vodi suvremenike Merlinovim drevnim putem u svijet slobode i čuda, i u svojoj knjizi Put čarobnjaka kaže: "Danas nam je, više nego ikada, potrebno znanje koje su posjedovali čarobnjaci."

"Možda bih mogao doći na tu gozbu, ako si ti onaj za kojeg te smatram", rekao je Merlin, "Ali reci mi iskreno, tko si ti?" Arthur se skamenio, ali prije nego što je mogao protestirati, Merlin se obratio skupu, glasno rekavši: "Onome tko mi kaže tko je ova osoba podarit ću ovu vrećicu zlatne prašine." U tom trenutku u njegovoj se ruci pojavio kožni zavežljaj pun čistoga zlata.

Zbunjeni i ozlovoljeni, vitezovi Okruglog stola nisu odgovorili. Tada je istupio mladi paž: "Svi mi znamo da je to kralj." Merlin je na to odmahnuo glavom i paž je morao napustiti dvoranu.
"Zar nitko ne zna tko je to?" ponovio je.
"To je Arthur", javio se još jedan glas. "Čak i budala to zna." Merlin je pogledom pronašao osobu koja je to rekla - stara služavka u kutu – te uklonio i nju iz dvorane. Cijeli je dvor bio zbunjen, ali se čarobnjakov izazov sada pretvorio u igru.

Pojavili su se različiti odgovori: sin Uthera Pendragona, vladar Camelota, suveren Engleske. Merlin nijedan nije prihvatio, čak ni bolje odgovore poput Adamovog sina, cvijeta Albiona, čovjeka među ljudima itd. Na kraju je i Guinevere bila uvučena u igru i promrmljala: "To je moj voljeni muž." Merlin je samo odmahnuo glavom. Jedan po jedan, svi su napuštali dvoranu sve dok nisu ostali samo čarobnjak i kralj.

"Merline, sve si nas zbunio", priznao je Arthur. "Ali ja sam siguran tko sam. Zato je moj odgovor sljedeći: ja sam tvoj stari prijatelj i učenik." Nakon kratkog oklijevanja, Merlin je odbacio i taj odgovor kao što je to učinio i sa svakim prethodnim i kralj nije imao drugog izbora nego otići. Iz znatiželje je, međutim, s vrata promatrao što se događa u dvorani. Na njegovo iznenađenje Merlin je prišao prozoru, otvorio vrećicu i prosuo zlatnu prašinu.

"Zašto si bacio dragocjeno zlato?" zavikao je Arthur, ne mogavši se obuzdati.
Merlin se osvrnuo. "Morao sam", rekao je. "Vjetar mi je rekao tko si."
"Vjetar? Ali vjetar nije ništa rekao."
"Upravo tako."

Razumijevanje pouke

Čarobnjaci i ostali njihove vrste često su htjeli biti bez imena i mjesta. Nisu voljeli ostati na nekom mjestu gdje bi smrtnici mogli postati previše bliski s njima. "Tko god me zazove imenom, stranac je", rekao je Merlin. "To što prepoznaješ moje lice, ne znači da me poznaješ."

Čarobnjaci sebe smatraju građanima kozmosa. Dakle, mjesto na kojem se nalaze je nevažno.

Ono što nas u smrtnom životu najviše ograničava su imena, oznake i definicije. Korisno je imati ime – na taj način znate koji je vaš rodni list – međutim, ime se brzo pretvara u ograničenje. Vaše ime je naljepnica. Ono određuje da ste rođeni u to i to vrijeme na tom i tom mjestu od određenih roditelja. Nakon nekoliko godina vaše ime vas određuje u odnosu na školu, a zatim na zanimanje kojim se bavite. Kad navršite tridesetu vaš identitet je stiješnjen u kutiju od riječi. Stranice kutije mogle bi izgledati ovako: "Katolik, porezni odvjetnik, obrazovan na sveučilištu Corneli, oženjen, troje djece i hipoteka." Te činjenice možda nisu netočne ali zavode. One zarobljavaju neuvjetovani duh u određene uvjete.

Je li stvarno samo čvrsto?

Čini se da se mnoga od takvih ograničenja odnose na vas a zapravo se odnose na vaše tijelo – a vi ste mnogo više od tijela. Čarobnjak prema svojem tijelu ima osobit odnos. Na njega gleda kao na čuperak svijesti koji se oblikovao u svijetu, baš nalik kamenju, drveću, planinama, riječima, željama i snovima koji teku i oblikuju se. To što su želja ili san nematerijalni, a tijelo je čvrsto, uopće ne smeta čarobnjaku. Čarobnjaci ne pate od naše uobičajene predrasude kojom izjednačujemo "čvrsto" sa "stvarnim".

Čarobnjak ne smatra sebe mjestom ograničenim događajem koji sanja o velikom svijetu. Čarobnjak je svijet koji sanja o mjestom ograničenom događaju. Njega ne ograničavaju nikakve granice. Smrtnici ne bi mogli postojati bez granica. Njihova tijela određuju što oni jesu – bez tijela, čovjek ne bi znao gdje mu je dom, jer dom je tamo gdje odlazi tijelo da bi se sklonilo i odmorilo...

Živjeti s poukom

Da biste doživjeli ovu pouku potrebno je za trenutak zaboraviti svoje ime. Recimo da je u ovom trenutku pitanje "Tko sam ja?" doista aktualno. Pobjeći od imena i oblika znači pronaći tko smo doista. Većinom se doživljavamo putem ograničenja. Glumiti određenu ulogu prestavlja ograničenje, a ipak svi mi cijelo vrijeme prelazimo iz jedne uloge u drugu. Prisjetite se kakvu ste važnost pripisivali majci kad ste bili dijete.

Nije vam palo na um da ona, osim što je mama, ima i svoj život; u vašem je umu njen identitet bio utvrđen. Tek kad ste odrasli vidjeli ste da ona igra i druge uloge, poput žene, sestre, kćerke, poslovne žene i tako dalje. Većini djece teško je prihvatiti činjenicu da majka živi život koji nije u potpunosti usredišten oko majčinstva – kod male djece radi se o prirodnoj usmjerenosti na sebe. Međutim, s vremenom, slijedeći primjer svojih roditelja, naučimo kako igrati vlastite uloge.

Preuzimanje nove uloge izgleda poput širenja iskustva. Žena koja je samo majka vjerojatno neće biti zadovoljna. U našoj kulturi biti "potpun" znači nositi što je više moguće šešira. Međutim, čarobnjak na ovu situaciju uopće ne gleda tako. Za njega biti potpun znači biti potpuno bez uloga. "Ja sam slobodan duh omeđen pojavom ovog malog tijela", rekao bi Merlin. "Palcem i kažiprstom možeš omeđiti sunce, ali zar njegovo svjetlo i dalje ne ispunjava nebo?"

Vaše misli nisu vaše misli...

Odbacivanje uloga koje glumimo osjetljiv je posao, ali nije moguće ući u čarobnjakov svijet ako se njime određujete. Dakle, kako izgleda ne igrati uloge? Zapravo, to je vrlo jednostavno. Kad se ujutro probudite, postoji jedan trenutak prije nego što počnete misliti o svojim obvezama, trenutak kad ste budni, a bez neke određene misli u umu. Tada ste ono što jeste, u najjednostavnijem ste obliku svijesti. Ovaj doživljaj jednostavnosti ponavlja se tijekom dana, ali ga malo ljudi zapaža jer smo navikli poistovjetiti se s procesom mišljenja. I mišljenje dolazi i odlazi tijekom dana. Međutim, u stvarnosti vi niste ono što mislite.

Možda će vam biti teško u to povjerovati, ali misli u vašoj glavi ne pripadaju vama – one pripadaju vašem imenu i ulogama koje ste na sebe preuzeli. Ako ste žena koja misli o svojem djetetu, kako mu je u školi, što da mu pripremi za večeru i tako dalje, to nisu vaše misli. To su majčine misli. Ako tijekom svojeg liječničkog radnog vremena razmišljam o dijagnozama, lijekovima itd, o tome zapravo razmišlja liječnik. Naravno, majka i liječnik su korisne uloge ali i one će završiti i jednog će se dana svatko od nas suočiti sa zagonetkom "Tko sam ja?" na koju nema odgovora bez obzira na to kako dobro glumili svoje uloge.

Nepromjenjivi promatrač

Međutim, ako želite, za djelić sekunde možete skliznuti iza uloge. Kad čitate ove stranice, okrenite pozornost na onog tko čita. Ili kad slušate glazbu, okrenite se onome tko sluša. Ili, ako vidite dugu, uhvatite i pogled na onoga tko gleda. U svakom od tih slučajeva odmah ćete osjetiti svjesnost koja je budna, pozorna, neuključena, tiha, a ipak intenzivno živa. Što ste zapravo učinili? Prekinuli ste čin promatranja da biste vidjeli promatrača. Ovaj trik pruža vam uvid u apsolutnu sigurnost postojanja, jer iznad svakog promatranja nalazi se nepromjenjivi promatrač. Taj vidjelac je bezvremeni činitelj svakog doživljaja ograničenog vremenom. Taj vidjelac – to ste vi.

Ako ste snažno poistovjećeni sa svojim ulogama, zamisao o bezvremenosti mogla bi biti zastrašujuća. Mnogi ljudi uništeni su kad izgube posao, kad im djeca odrastu i napuste dom, kad im umre voljeni partner. Njihov "ja" tako je ograničen imenima, oznakama i ulogama da nisu imali vremena pronaći tko su zapravo oni.

Biti potpuno ljudski čini nas potpuno stvarnim. Stvarnost se ne može odrediti, može se samo doživjeti. Budite pozorni za one kratke trenutke tijekom dana kad doživljavate svoje osnovno jastvo iza disanja, osjećaja ili osjeta. Prije nego što sutra iskočite iz kreveta, pokušajte uhvatiti trenutak čistoće i jednostavnosti prije nego što um počne čavrljati. Ovo mirno, tiho, bezimeno stanje je vrlo ugodno. Ne može se dodirnuti mišljenjem, govorom ili djelom.

To je dvorac koji nijedna vojska nikad neće osvojiti i koji čuva riznicu u kojoj su pohranjena prava životna bogatstva.