Sa mnom nešto nije u redu

"Cijeli sam život živjela u strahu da ću razočarati druge“, riječi su Anite Moorjani, autorice svjetskih bestselera koja je nakon iskustva bliskog susreta sa smrti mnogima postala inspiracija u potrazi za smislom života, posebice onima u najtežim životnim situacijama.

„U trenucima kada nisam mogla ispuniti želje drugih, bila sam posve uvjerena da sa mnom nešto nije u redu. Borila sam se s onim dijelom sebe koji je htio da stvari radim drukčije, da sama kreiram svoj put. San mi je bio popeti se na Machu Picchu, u Španjolskoj jesti paelju i vidjeti Eiffelov toranj u Parizu“, prisjeća se.

Umjesto toga, u veljači 2006. godine u terminalnoj fazi raka primljena je u bolnicu, pala je u komu i otkazali su joj svi organi. Dok je ležala u krevetu, liječnici su njezinoj obitelji govorili da će živjeti još samo nekoliko sati. „Vašoj supruzi još kuca srce“, rekla je liječnica, „no ona više nije tu. Prekasno je da je spasimo.“ Ono što nisu znali jest kako je Anita u tom trenutku proživljavala nevjerojatno iskustvo bliskog susreta sa smrti (near-death experience, NDE). Mogla je vidjeti, čuti i osjetiti sve što se oko nje događa. Prešla je na „drugu stranu“ i vratila se kako bi s nama podijelila ono što je naučila. A naučila je kako bismo trebali voljeti sebe. No, koliko nam je i što potrebno da to uvidimo?

Nakon povratka u život, Anitin se rak povukao. Tijekom bliskog susreta sa smrti shvatila je kako je njeno tijelo samo odraz njenog unutarnjeg stanja. „Ako je moje unutarnje jastvo svjesno svoje veličine i povezanosti sa svime što postoji, onda će to odražavati i moje tijelo i ono će brzo ozdraviti“, shvatila je. Tako je i bilo.

Anita je potom napisala knjige Ponovno rođena i A što ako je ovo raj?, koje su prevedene i kod nas. U ovom razgovoru za Sensu odgovara na pitanja koja će, vjerujemo, i drugima pomoći da osvijeste svoje jastvo, čuju svoj glas i žive svoj život – bez nedaća, boli, patnje i bolesti. Jer, što ako ovo gdje smo sada doista može biti raj?

Kako možemo razlikovati glas svoje duše od glasa svog uma?

To je vrlo lako. Glas našeg uma obično je glas straha, a glas naše duše glas je ljubavi. Kada osjećate nadahnuće, ako u tihim trenucima imate neke uvide, kada otkrijete što biste trebali raditi ili vam odjednom postane jasno zašto se nešto događa, to vam se obraća duša. Katkada nam se događaju i loše stvari, no onda začujemo glas duše koja kaže: „Ovo je za tvoje dobro i sve će biti u redu! Ne brini se.“ Jednom kada sve prođe i razmislite o onome što je bilo, uviđate da je sve bilo u redu. Svi ti glasovi puni ljubavi zapravo su ohrabrujući glasovi naše duše.

Međutim, glas koji kaže: „Što ti misliš tko si ti?“ ili pak glas koji vas navodi na to da posumnjate u pozitivnu poruku, to je glas vašeg uma i uvjetovanja. Uvjetovanja jer niste dovoljno vrijedni, dovoljno dobri. Zbog toga glasa znamo sami sebi reći: „Ma, to mi se samo čini!“

Ali, zapravo, vaša duša nikada ne bi rekla takve stvari. Vaša duša vam nikada ne bi rekla da nešto umišljate, kako niste vrijedni ili dovoljno dobri. Samo vaš uvjetovani um koji unosi strah.

Kako se povezati s glasom svoje duše?

Znat ćete da ste povezani sa svojom dušom ili svojim višim jastvom ili Bogom ako vam je mašta živa. Vaša imaginacija i jest to vaše više „ja“. Često nas kao djecu obeshrabruju u maštanju, govore nam da izmišljamo. No naša mašta je zapravo naša izravna veza s dušom. Čak i kada bi nam naša duša htjela prenijeti poruku da smo u opasnosti, kada bi nas željela izvući iz te opasnosti, to ne bi bila poruka zasnovana na strahu. Duša bi nam to priopćila na takav način da bismo i tu osjetili ljubav. Duša nas vodi iz opasnosti u sigurnost.

Umjesto da nam kaže: „Što ti umišljaš, tko si ti? To se na radi tako!“, ona bi nam rekla: „Pođi u onom pravcu, tamo je sigurnije.“ Naša nas duša vodi prema sigurnosti. Poslije, kad osjetimo sumnju u vezi s onim što se dogodilo, to je govor našeg uma.

Što je najvažnije da bismo slušali dušu?

Povjerenje i spoznaja da vas vaša duša nikada ne bi pogrešno vodila i kako su sve poruke koje osjećate, poput ljubavi i povjerenja, upravo njezine poruke. Neke poruke možete samo osjetiti, no onda se umiješa um i kaže: „To si samo umislila!“ Zbog uma sumnjate u dušu. Da biste razlikovali ta dva glasa, trebate znati kako su sve poruke zbog kojih sumnjate u sebe zapravo glas vašeg uma.

Postoji li velika tajna sretnoga života?

Najveća je tajna u tome što sreća nije nešto za čime bismo trebali trčati. Ona se može osjetiti u sadašnjem trenutku prihvaćanjem svega što se događa u sadašnjosti. Trebali bismo se osjećati najbolje što možemo upravo sada, u ovome trenutku, jer prošlost je prošla, a budućnost još ne postoji. Naš je problem u tome što stalno mislimo da bismo trebali stvoriti sretan život.

Mislimo da je sretan život nešto što možemo uhvatiti i zbog toga smo stalno okrenuti prema budućnosti, vođeni imperativom kako moramo nešto napraviti. No, ako u ovome trenutku radite nešto što vas čini sretnima, kada se odlučite za ono što vas u ovome trenutku čini sretnima, ma što to bilo, bit ćete sretni uvijek, u svakom trenutku, do kraja života! Jer ovaj trenutak je sve što imamo. Do kraja života.

Znači, odluke koje donosimo u svom životu zapravo i kreiraju naš život?

Upravo tako. Jedino mi i možemo donijeti odluku u ovome trenutku. Čak i odluku da odgodimo sreću za budućnost. Ako kažemo sebi: „Sada ću se boriti da bih bila sretna poslije!“ i to je izbor. Ali da bismo uvijek bili sretni, moramo izabrati da budemo sretni sada, upravo tu gdje se nalazimo.