Antun Gustav Matoš rođen je u Srijemu, u Tovarniku, na petak trinaesti, 1873. godine. Po porodu babica je rekla Matoševoj majci: "Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo će se ime mnogo spominjati, ali mnogo će i trpjeti".

Matoševo je djelo bilo prijelomno u povijesti hrvatske književnosti 20. stoljeća. Slobodno se može reći da bez njegova zaokreta i ostvarenja, posebno na polju kritike, eseja i poezije, ne bi bilo hrvatske književnosti kakvu danas poznajemo.

O životu i djelima ovog velikog književnika sve je odavno rečeno i poznato. Stoga nećemo danas, na godišnjicu rođenja Antuna Gustava Matoša, o njegovoj biografiji, već ćemo se prisjetiti nekih njegovih briljantnih misli.

  • Bolje je o ozbiljnim stvarima pisati smiješno, nego o smiješnima ozbiljno.
  • Anegdota je kao ključanica kroz koju se više vidi nego kroz širom razjapljena vrata.
  • Ljudi praštaju sve osim iskrenosti.
  • Meni je život već satro jedan život, ali onaj drugi život, život moje duše i moga duha: mene kao književnika neće moći tako lako kompromitirati ljudi kojima nije sveta ni literalna patnja ni sirotinja.
  • Ne treba se nikada plašiti onoga što o vama govore, mnogo je opasnije ono što o vama misle.
  • Meni ljepota zamjenjuje religiju.
  • Narodi mogu postići sve, samo ime ne, ako ga izgube.
  • Zavirite u život i vidjet ćete da su glupani neodoljiva sila jer su u ogromnoj većini, proglašujući svakog odviše umnog čovjeka bijelom vranom, ludom, nesretnikom.
  • Cijeli svijet je pozornica, a svi muškarci i žene samo su glumci. Oni izlaze na pozornicu i s pozornice silaze, a za svoga vijeka jedno ljudsko biće odigra mnogo uloga.
  • Hrvatski jezik je proizvod odnošaja Hrvata prema Hrvatskoj, prama prirodi, prama polju, gori, šumi i zraku, prama našim cvjetićima i našim planetima što 'kolo vode' kod Preradovića, i zato naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje; buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, 'lijepi vrti morem plivajući'.
  • Kajao sam se kad sam griješio, još više – kad nisam griješio.
  • Priroda je najbolji učitelj slobode, jer je sve slobodno što u njoj diše i ide, sve osim čovjeka.
  • Sloboda u tuđoj zemlji teža mi je neg robovanje.
  • Ljubav - lijepa kao boginja, slijepa kao slučaj! Okrenula se spram mene i osjećah kako mi gleda u dušu pritvorenim, vlažnim ustima i sklopljenim, slijepim očima.
  • Samo barbarin može ismijavati povijest.
  • Čovjek obrazovan školom, bez druge literature, nije obrazovan čovjek.
  • Jer cilj je svemu istančana duša.
  • Filozofija maske, tko će te uhvatiti i opisati? Tko nije ma u čemu glumac? Tko može odigrati cijeli svoj život, cijelog sebe bez šaptača?
  • Postati čovjek je ljepše nego postati kralj.
  • Živjeti nije uvijek ugodno, ali je uvijek zanimljivo.