Najjednostavnija vježba nevezanosti je vježba u kojoj pomno promatramo svoje misli. Što zaokuplja naše misli tijekom dana? Što nas pokreće? Što nas straši? Na koji način očekujemo da vanjski svijet ispuni našu želju za srećom? Evo ...
Svoje misli možemo promatrati u meditaciji, promišljanju, u mirnoj šetnji, u trenucima koje smo uspjeli odvojiti samo za sebe. Odvojimo svaki dan vrijeme kad ćemo biti mirni i sami sa sobom, promatrati svoje misli, pronaći mirno središte u sebi.
Promislite koliko se često u vašim mislima i u vašem govoru pojavljuju riječi trebam i moram. One odražavaju naša očekivanja i uvjerenje da moramo nešto napraviti, kako se moramo ponašati na određeni način, inače... Inače što? Što se najgore može dogoditi ako preskočimo neko moram, zamislimo ga kao šareni balon i pustimo ga da odleti? Promislite o tome! Pustite! Otkrijte da život nastavlja teći i bez nametnutih i često beskorisnih, no uvijek opterećujućih očekivanja.
Pomirite se s neizvjesnošću. Dopustite da se stvari ne odvijaju onako kako vi to očekujete. Promatrajte, prilagodite se ako možete, a ako ne možete – pustite! Pronađite svoje mjesto i svoj odnos prema onome što se događa oko vas dopuštajući da sve ide svojim tijekom.
Kad kontroliramo, opsesivno planiramo i pokušavamo predvidjeti što će se dogoditi, djelujemo iz čistog straha. Što se više opiremo neizvjesnosti, postajemo sve tjeskobniji, napetiji. Kad naučimo prihvatiti neizvjesnost i dopustimo životu da se odvija, nećemo više osjećati strah.
Uz nevezanost postajemo otvoreni raznim mogućnostima, budi se naša znatiželja, zaigraniji smo i kreativniji jer se ne ograničavamo strahom od nepoznatog. Nevezanost – istovremeno tako teška, a tako jednostavna – sposobnost je da se s lakoćom i povjerenjem prepustimo tijeku života.
