Putokazi prema sreći

Snove nosimo negdje duboko u sebi. Jesu li u srcu ili u zakutcima misli? Jesu li u izgubljenim trenucima kad se se odšuljamo od stvarnosti u maštarije ili nas pohode samo noću da bi nam slikama i bojama pričali o čudesnom svijetu koji u nama postoji? Nije važno. Važno je imati snove, gdje god bili i koliko god se u današnjem svijetu to često činilo uzaludnim, naivnim, beskorisnim.

Snovi mogu biti bijeg od stvarnosti da bi donijeli utjehu. Ima i neopreznih sanjara koji, začarani snovima, dignu sidro i otplove u neku drugu stvarnost. U zemlji snova možemo potpuno sigurno boraviti ako zadržimo noge čvrsto na zemlji. Potrebno je malo balansiranja i kompromisa, no bez snova ne možemo živjeti.

Sanjareći danju, pronalazimo čudesne staze života koje će nam promaknuti ako se sa snovima susrećemo samo noću dok spavamo. Tada snovi, kao nezvani gosti, najčešće tako dobro zametnu trag svog postojanja da propustimo njihove poruke. U snovima koje sanjamo budni, onima što njeguju naše najskrovitije želje, pronaći ćemo putokaze prema sreći.

Snaga snova

Snovi svojim nevidljivim prstima oblikuju nadu i vjeru, stvaraju unutrašnju ljepotu, jačaju ljubav. Jer snovi su ti koji nam ne dopuštaju da odustanemo od sebe kada je teško. Imaju snagu potaknuti velika djela, pa i prave revolucije. Mogu nas nadahnuti, a kad ih dijelimo s drugima, snovi će još lakše postati stvarnost. Kakvi god bili naši snovi, oni su zvijezde vodilje. Ako nestanu, s njima će ugasnuti i jasan cilj, volja za životom, a njihovo će mjesto zauzeti praznina ili strahovi.

Nemojmo dopustiti da se netko smije našim snovima, ruga im se ili ih omalovažava. Kao i sve dragocjenosti, moramo ih čuvati dok ne ojačaju, dok njihovi obrisi ne iscrtaju jasne namjere i stvarne ciljeve. Njegujemo ih maštom, hranimo ljubavlju, šapćemo s njima na jastuku prije spavanja. Dopustimo im da dišu, da nam ukrase život i svojim paučinastim prstima miluju našu dušu.