Neverbalna komunikacija
U odgoju djece puno vremena treba provesti promatrajući djecu, slušajući ih. Djeca govore 1000 jezika. Na različite načine se izražavaju. Djeca govore crtežom. Djeca govore pokretom. Igrom djeca izražavaju sebe. Govorom tijela djeca nam pokazuju kako se osjećaju. Djeca su zanimljiva, fascinantna, otvorena, iskrena. Ona imaju puno više sposobnosti nego mi to znamo i očekujemo.
Promatrajući način na koji se dijete igra možemo otkriti njegove interese a tako dobivamo odgovore koji je to stil učenja djeteta. U svojoj spontanoj igri dijete otkriva svoje sposobnosti, mogućnosti i potrebe. Kroz igru možemo procijeniti i stupanj uključenosti djeteta, koncentraciju i pažnju.
Djeca govore crtežom. Dijete crtanjem iskazuje svoju senzibilitet i otkrivaju nam svoje male tajne. Boje koje dijete odabire, način na koji smješta crtež na papiru, ili se u radu koristi debljim, odnosno tanjim potezima olovke, puno nam govori o njegovom emocionalnom razvoju.
Djeca na različite načine izražavaju svoje potrebe, potencijale, zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Upravo su neverbalni znakovi pokazatelji uspješne komunikacije. Djeca su iskrena, ono što misle i žele reći, to neverbalno i pokazuju. Pri tome su osobito izraženi signali očima, ali i pokreti tijelom. Zatvorene oči, mršteći pogled i podignute obrve, kao i dodirivanje stopala, pucketanje prstima neki su od najčešćih neverbalnih signala koji otkrivaju emocionalno stanje djeteta.
Dijete ne želi savršenog roditelja
Djeca žele da ih prihvatimo takve kakvi jesu. Da prepoznamo njihovu jedinstvenost. I njegujemo njihovu posebnost. Djeca žele biti ono što oni jesu. Promatrajte njihovu snagu od najranije dobi. Obratite pozornost na njihove sposobnosti, talente. Svako dijete je talentirano, kreativno. Dajte im priliku da otkriju i izraze svoje prirodne talente.
Pustite ih da budu slobodni, kreativni, spontani. I promatrajte tu čaroliju izražavanja djeteta. Jer u tome leži tajna uspješnog odgoja djece. Razumijevanju načina na koji dijete uči i razumije svijet.
Usredotočite se na kvalitete važne za rast i razvoj djeteta. Ali pritom ne zaboravite sebe. Jer dijete ne želi savršenog roditelja. Dijete želi sretnog i zadovoljnog roditelja. Takvim pristupom djeci dajte čvrste temelje na kojima će graditi svoj život i osobnost. Tako djeca stječu pozitivnu sliku o sebi, vlastitim vrijednostima i mogućnostima. Samopouzdana su. Takva djeca zadovoljna su sobom i okolina ih prihvaća, voli, poštuje. Takva su djeca empatična, uvažavaju i poštuju druge. Takva djeca sutra će postati odgovorni i sretni ljudi. Jer su mudra. I mi smo mudri. Jer ih slušamo, pratimo, poštujemo.
Lana Kihas, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja