Tko je bio Buda?

Priča o poštovanom mudracu dobro je poznata. Siddhartha Gautama, Buddha, bio je cijenjeni princ odgojen u luksuzu očeve palače, koja je bila prepuna sveg materijalnog bogatstva i privilegija dodijeljenih kraljevskim ljudima za njegova vremena.

Iako je ocu proročanstvo reklo da je njegovom sinu predodređen život sveca izvan udobnosti palače, mladi princ nije znao za svoju sudbinu. Odnosno, sve dok jednog dana, obilazeći kraljevstvo, nije vidio - po prvi puta - gubavce kako lutaju ulicama, starije ljude na rubu smrti i djecu kako prose na ulici.

Buda se razočarao i odlučio otkriti uzrok i lijek za patnju. Donio je sudbonosnu odluku da napusti svoj život u luksuzu i postane lutalica ili sveti čovjek. 

Nakon godina dubokog i intenzivnog traganja koje je podrazumijevalo veliko odricanje poput dužih razdoblja ekstremnog posta koji su ga zamalo ubili, bivši princ napokon je pronašao svoje prosvjetljenje, dok je 49 dana meditirao pod stablom smokve (Bodhi drvo). Među mnogim dubokim istinama koje je pronašao u svom transcendentnom stanju bila je ideja o srednjem putu ili putu ka prosvjetljenju.

U velikoj suprotnosti sa svojim vlastitim putem, Buda je zaključio da duhovni tragači trebaju pokušati izbjegavati krajnosti. Zalagao se za vrline ravnoteže i umjerenosti na putu prema prosvjetljenju.

Budin srednji put mogao bi se lako usvojiti kao naša vizija vodilja za godinu koja je pred nama.

Nedavni burni događaji 

Ako su nas događaji 2020. i prvih nekoliko mjeseci 2021. uopće ičemu naučili, to je da ekstremno razmišljanje i djelovanje samo povećavaju našu kolektivnu patnju.

Trebali bismo težiti umjerenosti i ravnoteži u našem diskursu i postupcima kada se suočavamo s podijeljenim temama, na isti način na koji se Buda zalagao za srednji put na svom predloženom putu ka prosvjetljenju.

4 načina primjene srednjeg puta 

Prvo, pronalaženjem ravnoteže u sebi, doista bismo naučili slušati perspektive onih ljudi s kojima se ne slažemo. To ne znači da se moramo složiti sa svakim suprotnim. Umjesto toga, hodajući stazom srednjeg puta, izbjegavali bismo osuđivati i ismijavati one koji imaju drugačija uvjerenja od naših.

Drugo, primjena Budinog srednjeg puta na našu kolektivnu nevolju pomogla bi izliječiti raspuknute stvarnosti koje postoje do zastrašujućih stupnjeva. Ako uspijemo naučiti unijeti veću svijest, ravnotežu i umjerenost u naše rasprave o temama podjele, uspjet ćemo obnoviti mostove između različitih skupina i usredotočiti se na zajedničku humanost.

Treće, bez obzira na našu političku, etničku ili vjersku pripadnost, postat ćemo vješti u prozivanju ekstremizma u bilo kojem obliku ili maskiranju, ako prihvatimo načela ravnoteže i umjerenosti.

Konačno, usvajanje vizije srednjeg puta pomoći će ljudskoj rasi da učinkovito odgovori na strašne egzistencijalne probleme poput klimatskih promjena, krčenja šuma, ekološkog uništenja i širenja nuklearne energije koji nadilaze konture svih “izama“ koji nas trenutno razdvajaju. 

Kako možemo očekivati da ćemo kao jedna ljudska obitelj tom prilikom prevladati svoje najveće egzistencijalne i planetarne prijetnje, ako se ne možemo složiti ni oko osnovnih činjenica u vezi novog virusa ili ishoda prijepornih izbora?

Obećanje svjetlijih dana pred nama bit će pitanje ne ako, već kad čovječanstvo nauči izbjegavati krajnosti i u mislima i u akcijama. Pogledajmo svi duboko u sebe i zagrlimo vlastite žive Bude.

Izvor: themindfulword