Kao grašak

Prihvati svoje vrijeme, ono je već tu.
U svijetu, i tu mu je bivstvo:
doba rasta, i zelenila,
doba zrela sjaja,
doba uvehnuća, sivila.

Kao grašak što se, zelen,
oblikuje u presvježe kuglice
da bi potom, dugim zrenjem, opor, tvrd,
napustio truhlu mahunu.
Netom sveti prah.

Ante Stamać, iz zbirke poezije 'Romon jesenskih kiša' (izdavač Školska knjiga)