Radikalna ljubaznost počinje odnosom prema sebi

U našem je svijetu "radikalna ljubaznost revolucionaran čin", smatra La Sarmiento, duhovni učitelj iz Washingtona. Njegovanje radikalne ljubaznosti, objašnjava, puno je više od toga da se bude "ugodan" i "čini pravu stvar". To znači da svjesno biramo živjeti, govoriti i djelovati brižno i suosjećajno, kako prema sebi tako i prema drugima. Zašto bi takvo što bilo radikalno? Zato što to činimo i onda kad je to zadnja stvar koju želimo.

Radikalna je ljubaznost sposobnost koju možemo izgraditi, a najbolje je početi od sebe. Razmislimo koliko se često javlja naš unutarnji kritičar da bi nemilosrdno sasjekao naše izbore, sposobnosti, izgled... S jedne strane kritizira ističući stvari u kojima "nismo dovoljno" – pametni, privlačni, uspješni..., a s druge one u kojima "previše" – trebamo, tražimo pozornost... ili pak upire prstom da negdje ne pripadamo, da smo previše različiti ili se uz nas veže nešto neprihvatljivo. Problem je što smo skloni vjerovati svemu što dođe od našeg unutarnjeg kritičara, a posljedica je osjećaj krivnje ili stida, koji nam može postati uobičajen odgovor na stres.

Suosjećanje umjesto osuđivanja

Da bismo se nosili sa svojim unutarnjim kritičarem, potrebno je najprije osvijestiti njegove "najveće hitove", priče koje nam redovito priča. Jedna od koristi bavljenja njima tijekom meditacije, kaže La Sarmiento, jest to da možete postati svjesniji osjećaja i slika koji se pojavljuju kad u njih vjerujete. Jer jedna je stvar kad "znate" kakav je vaš unutarnji kritičar, a druga kada to izravno osjetite – kad osjetite da je to što vam govori teško i bolno.

A tada, umjesto da na unutarnjega kritičara krenete đonom (i tako zapravo još više kudite sebe – ovaj put jer imate unutarnjega kritičara), uravnotežite ga radikalnom ljubaznošću, suosjećanjem umjesto osuđivanjem ili krivnjom. Pritom će vam pomoći ponavljanje fraza kojima izražavate suosjećanje prema sebi, primjerice "Vjerujem da činim najbolje". Ako vam je možda teško izgovarati ih samima sebi, možete zamisliti da ih čujete od nekoga tko vas voli, podupire, i da vam se ta osoba obraća. Usto, prisjećajući se ljudi koji su vas prihvatili i podupirali, osobito u teškim trenucima, može ojačati sposobnost da budete ljubazni prema sebi – a time i prema drugima.