Disanje kao detoksikacija
„Udah je prvo što učinimo kad dođemo na ovaj svijet, a kad odlazimo s ovog svijeta, naš zadnji čin je izdah. Između prvog udaha i zadnjeg izdaha je cijeli naš život, pa ipak jedva da smo svjesni disanja i dahu ne posvećujemo dovoljnu pozornost. Ako mu pak posvetimo malo pozornosti, primijetit ćemo da često dišemo plitko i malo kad iskorištavamo puni kapacitet pluća. A pluća su jedan od najvažnijih organa putem kojega iz tijela izlučujemo toksine.
Dokazano je da se čak 250 štetnih tvari iz organizma uklanja upravo putem daha. Učinkovitim i jednostavnim tehnikama disanja možemo povećati kapacitet pluća i time učinkovitije ukloniti štetne tvari iz organizma. Zato sudarshan kriyom organizam možemo opskrbiti većom količinom energije potrebne za jačanje imunosnog sustava, pripremiti ga za stresne situacije, poboljšati pamćenje, povećati samopouzdanje, a time ćemo bolje i socijalno funkcionirati“, rekao je Tomislav Bolfek na tečaju sudarshan kriye udruge Umijeće življenja i čim je to izgovorio, obratila sam pozornost na svoj dah i shvatila da se koristim s tek pola kapaciteta pluća.
Stoga prvo što se uči na tečaju jest disati punim plućima. Već tu shvaćam da mogu zrakom napuniti ne samo pluća već i trbuh, ali i gornji dio grudnog koša. A onda slijede asane – položaji joge kojima, kako su nam objasnili, postižemo unutarnji mir i poniranje u sebe. Vježbe počinjemo stojeći, nastavljamo sjedeći, a zatim ležeći. Na početku svake vježbe opet slijedi duboki udah i izdah, ali i pri samom vježbanju pravilno disanje jednako je važno kao i izvođenje samih vježbi. Većina vježbi izvodi se polagano, a zatim nakon svake vježbe pozorno osluškujemo što se događa u tijelu. Vježbe mi se isprva čine lake i jednostavne, no tek nakon što smo ih odradili, shvaćam da su i te kako zahtjevne.
Svaka emocija ima ritam daha
Nepravilnim disanjem, naime, u organizam unosimo manju količinu prane, finog oblika životne energije koji udišemo s kisikom. Ako nam nedostaje prane, razina energije je niska. Postajemo tromi, turobni i bezvoljni i brinemo se više nego što bismo trebali. Kad smo puni prane, osjećamo se bistro, vedro i puni života. Posljedice za naše zdravlje su očigledne. U čemu je onda tajna?
Svaka naša emocija ima određeni ritam daha. Kad smo sretni, dišemo lagano; kad smo ljutiti, dišemo plitko i isprekidano; kad smo smireni, dišemo duboko i mirno. No kao što svako raspoloženje ili emocija mijenjaju naš dah, tako i dah može promijeniti emocije. Tajna tehnike disanja sudarshan kriye temelji se upravo na činjenici da su dah i emocije uzajamno povezani i dvosmjerno djeluju jedno na drugo.
U životu nas tijekom školovanja i u roditeljskom domu uče raznim vještinama i znanjima, ali nas nitko ne uči kako regulirati emocije. Kako se nositi s ljutnjom, strahom, tugom, ali i radošću. Isto tako nitko nas ne uči kako se nositi s mislima. A upravo nam dah u tome može pomoći. Nitko nas ne podučava da ako dišemo kao sretna osoba, automatski postajem sretna osoba. Jedna od maksima umijeća življenja jest „pretvorimo život u slavlje“, jer svaki trenutak koji živimo ima potencijal da ga pretvorimo u slavlje. I zato je naša dužnost da, dok živimo na ovom svijetu, svoj život živimo kao potpuno i ispunjeno ljudsko biće.
Kad bismo zbrojili vrijeme koje provodimo u razmišljanjima o problemima i vrijeme koje provodimo u radosti, zasigurno bismo shvatili da većinu života trošimo na traženje odgovora na pitanja gdje smo i zašto griješili, tko nam je učinio nepravdu. Ako pak ne razmišljamo o prošlosti, brinemo se zbog budućnosti. Najmanje živimo u sadašnjem trenutku, a to je jedino vrijeme kada doista možemo učiniti nešto da bismo poboljšali kvalitetu svojeg života.
Naš um je predodređen da se „lijepi“ za negativno i da preuveličava negativna iskustva. Evolucijski to je lako objašnjivo jer je za opstanak čovjeku bilo presudno da upamti gdje je i kad na njega vrebala životna opasnost. No ne treba zaboraviti da čovjek postoji na više razina.
I onda, opet slijede pranajame i asane. Svaku vježbu ponavljamo desetak puta, i danas, drugi dan tečaja, već osjećam sve dobrobiti asana. Nakon vježbi osjećam ugodan umor, ali sam smirena i koncentrirana.
Meditacija uz disanje
Žmirim. Vježba počinje laganim udahom i izdahom, a zatim ubrzavam i usporavam dah u ritmu koji nam diktira glas iz kazetofona. „Sooo-haaam, sooo-haaam,...“ Brzo, pa sporije, pa duboko, pa plitko... Vrijeme prolazi i više nemam predodžbu koliko vježba traje. Osjećam nemir i nervozu i neodoljivu potrebu da sve to prestane, pa zatim ugodni umor, onda mi se odjednom pred očima stvorila tirkizna morska pučina obasjana suncem, po kojoj mirno klize stotine jedrilica... Pokušavam zadržati taj smirujući prizor u glavi što dulje. Kako vrijeme prolazi, tako lagano nestaju zvukovi iz dvorane. Iz daljine čujem Tomislavov tihi glas koji nam kaže da legnemo na prostirku. Vježba je gotova. Nakon nekog vremena do mene ponovno dopire smirujući glas: „Polako otvorite oči...“
Pokušavam sama sebi objasniti što se dogodilo s mojim umom. Sigurna sam da nisam spavala ni trenutka jer sam bila svjesna svega što se oko mene događalo, ali opet nisam na to nimalo obraćala pozornost. Znam samo da mi je um bio oslobođen bilo kakvih misli, a tijelo relaksirano kao nakon višesatnog kvalitetnog sna.
Shvaćam što nam je Tomislav objašnjavao tog jutra. Da postojimo kao um, kao tijelo, kao dah, kao memorija, kao intelekt, kao ego i kao duša. Kad smo u sferi duše, onda smo dobri, blagonakloni, društveni, velikodušni, puni ljubavi, ali kad smo pod stresom, počinju depresije i ljutnja, nedostaje nam energije, reagiramo agresivno. Dah ima potencijal da prolazi kroz sve razine našeg bića i da ih ugodi poput žica na gitari. Sve dok one nisu usklađene, proizvodi se buka. Kad su ugođene – nastaje sklad i lijepa melodija i tek tada spremni smo za slavlje života.
Svaka negativna emocija utisnuta je u tijelo
Ono što zaboravljamo pritisnuti svakodnevnim brigama jest da svaka negativna emocija izazvana životnim situacijama, ako je potisnuta, ostaje upisana u našem tijelu i ostavlja materijalne posljedice u svakoj njegovoj stanici koje se manifestiraju kao različite tegobe. U početku su one prolazne poput glavobolje, ukočenosti pojedinih dijelova tijela ili pak manjka energije i volje za životom. Ako takve emocije potraju, mogu izazvati različite bolesti ili teška psihička stanja.
Dah je spona između duha i tijela, a prana je osnova za tjelesno i duhovno zdravlje. Na tečaju umijeća življenja vježbama disanja, odnosno pranajamom, podiže se životna energija i uči se kako njome upravljati. Što više iskorištenog zraka izdišemo, to više prostora oslobađamo za svježi zrak pun prane. Pranajamom povećavamo kapacitet pluća i produbljujemo disanje te se oslobađamo stresa i štetnih tvari. Rezultat je porast energije, mir uma te osjećaj stabilnosti i centriranosti. Postajemo jači i smireniji.
Ne znači da ćemo tehnikama disanja zauvijek spriječiti ljutnju ili tugu. One će nam, međutim, pomoći da budemo sasvim svjesni svojih emocija – kako onih negativnih, tako i pozitivnih. Pomoći će nam da negativne što brže otpustimo, a da u onim pozitivnima potpuno uživamo. Jer kao što možemo uživati i u kiši i u suncu jer i jedno i drugo ima svrhu, smisao i puninu, tako moramo prihvatiti da lijepi trenuci donose radost, a loši mudrost i iskustvo.
.png)
.png)
