Na Britanskom otočju postoji više od 1000 kamenih krugova, ali nijedan ne izgleda ni približno kao onaj iz Stonehengea, čija se starost procjenjuje na 3000-5000 godina. Za ljetnog solsticija prve zrake Sunca padaju kroz otvor u jednom kamenom okviru te obasjavaju središte kruga. Sličan se kameni krug nalazi u Irskoj, samo što se sunčane zrake tamo pojavljuju za zimskog solsticija. Najpopularnija i glavna teorija o tim građevinama, koju je 1960-ih iznio američki astronom Gerald S. Hawkins, jest kako su one zapravo složene zvjezdarnice i kalendari kojima su se mogle pratiti i predviđati nebeske pojave.

Čudo iz Gize

Velika piramida u Gizi, čija se starost procjenjuje na 4500 godina, također nema smisla dok se ne poveže s astronomskim ciklusima i kretanjem Sunca. Sastoji se od više od dva milijuna kamenih blokova dužine od dva do pet metara. I današnja bi civilizacija s današnjom tehnologijom takav zadatak smatrala nemogućim, a spoznaja da je to izvela ona koja još nije ušla u željezno doba već dugo muči brojne znanstvenike i povjesničare. Tko god ju je gradio, imao je tehnologiju za to, ali i potpuno shvaćanje astronomskih ciklusa.

Velika piramida ima savršenu orijentaciju sjever-jug, baza je potpunog kvadratnog oblika, stranice su joj pod kutom od 51 stupnja u odnosu na bazu, pa joj je svaki presjek kvadrat. Zapravo, gotovo kvadrat. Naime, svaka je stranica piramide konkavna, što je čini osmerostranom piramidom. Udubljenja na sredini svake od strana, široka oko 1 metar, vidljiva su tek iz zraka i mogu se vidjeti na satelitskim snimkama. Ako uzmemo u obzir da je u vremenu svoga nastanka piramida bila prekrivena, danas nestalim, pločama od uglačanog vapnenca, možemo početi zamišljati veliko svjetleće tijelo prekriveno konkavnim ogledalima uz obalu Nila.

Dr. Sergej Smeljakov, ukrajinski profesor matematike, prije petnaestak godina izračunao je reflektirajuća svojstva piramide. Ona su drukčija svaki dan u godini, a, pogađate, na zimski i ljetni solsticij, te za ekvinocija sunčano svjetlo odbijaju na prepoznatljiv način. Dakle, iste cikluse Zemljina kretanja u odnosu na zviježđa u dubini galaksije koje su poznavali Maje poznavali su i graditelji piramide. Osim toga, i jedni i drugi bili su svjesni utjecaja koji taj ciklus ima na život na Zemlji jer ne bi inače takav trud uložile i svoje najtrajnije građevine konstruirale kako bi pratile taj ciklus.