Poruka Doreen Virtue svjetlosnim radnicima

Doreen Virtue, psihoterapeutkinja iz Kalifornije, u nas je poznata po prekrasno oslikanim setovima anđeoskih karata, te knjigama Kako čuti svoje anđele, Iscjeljenje uz anđele (obje je izdala kuća “Znanje”) te Žudnja za hranom (Planetopija). Ova je 56-godišnjakinja svoju karijeru započela kao klinička terapeutkinja s fokusom na ljude koji su pretpjeli zlostavljanje kao djeca, te su u odrasloj dobi razvili poremećaj u prehrani. Doktorirala je upravo na toj temi, a doktorsku je disertaciju objavila i kao knjigu Gubiti kilograme boli (Losing Your Pounds of Pain).

"U ovome času doista postoji golema potreba za radnicima svjetlosti. Oni su potrebni na rukovodećim mjestima. Osobito su potrebni u svim verzijama iscjeljivanja i liječenja, ali i u politici, pravu, tradicionalnoj medicini, novinarstvu, obrazovnim institucijama...

Potrebni su nam radnici svjetlosti koji djeluju javno, kao vođe, i oni koji rade tajno, ali sustavno u svrhu poboljšanja ovog planeta. Našem je planetu potreban mir, ljubav, vedrina. Potrebno je i da netko počne racionalno razmišljati i unese dozu odgovornosti u sustave koji vladaju. Cilj je da se ta promjena na planetu dogodi na miran i inteligentan način.

'Je li to uopće nešto što trebam raditi?'

Katkad mi u praksu dolaze ljudi koji traže potvrdu od nekog autoriteta da im kaže što je točno njihova životna svrha, jesu li oni ti koji sada mogu i trebaju pomoći planetu. Moj je odgovor jednostavan: ti si sam sebi jedini autoritet i ti sam sebi jedini trebaš dati dopuštenje da se baviš stvarima koje ti ispunjavaju srce i dušu i daju smisao tvome životu. Samo kreni u pravcu svojih snova.

Svi duhovni učitelji, svi radnici svjetlosti, prošli su isti put tijekom kojeg su se osjećali nesigurno, katkad im je čak bilo malo i neugodno to što rade, neki su se i ozbiljno bojali, propitivali ima li to sve smisla, borimo li se protiv vjetrenjača jer smo i danas, iako je svijest puno veća, i dalje u manjini. No daje li nam to za pravo da odustanemo? Da ne radimo ono što je naša životna svrha?

Često se pitamo jesmo li doista kvalificirani za to što trebamo učiniti? Obeshrabre nas ružne riječi ljudi, svaku kritiku primamo srcu... No, to su samo testovi koje moramo izdržati, naša vjera u to da radimo ono što je dobro, treba nadvladati sve strahove i nelagode.

Nije poanta u tome bojiš li se i jesi li nesiguran. Poanta je u tome hoćeš li dopustiti da te taj strah i nesigurnost zaustave na tvome putu?

'Još nisam spremna, još samo ova radionica, knjiga, škola...'

Mnogi radnici svjetlosti duboko u sebi se boje, pa ipak rade to za što se osjećaju pozvani (duhovni i energetski rad, istraživanja u kemiji i fizici, otkrivanje prevara u medicini, prehrambenoj industriji, očuvanje čistoće voda, okoliša, spašavanje životinja, organski uzgoj...). Čekaš li vrijeme kad se nećeš bojati, kad ćeš biti posve siguran u to što radiš, vjerojatno nikad nećeš dočekati. Strah je tiho brujanje u zatiljku. No hoćeš li dopustiti da vlada tvojim životom?

Misao poznatog američkog psihoterapeuta Sheldona Koppa može poslužiti kao uvod i moto kojim vas želim pozvati na djelovanje. Sheldon je rekao: “Nisam bio adekvatno pripremljen ni za jedan važan pothvat koji sam poduzeo u životu.” Ova rečenica u sebi nosi razlog, srž, zašto se u današnju bitku za bolji svijet ne uključi puno više ljudi koji se zapravo osjećaju da su pozvani učiniti nešto.

Ljudski mozak pravi je majstor i odgađa sve važne stvari u životu pod izgovorom da “još nismo spremni”, “još nemam taj certifikat”, “još moram proći tu radionicu”... Najveća obmana ega upravo je u tome: on vas ispunjava osjećajem da nikad niste spremni. Treba se pripremati, obrazovati i svoj posao znati raditi najbolje što možemo, no ako se to pretvori u posjećivanje tečajeva, radionica, škola unedogled, ako se to pretvori u gomilanje i čitanje knjiga unedogled, moguće je da ste upali u klopku ega koji vas je uvjerio da ste tik do cilja, ali ipak morate još malo...

'Sad stvarno nemam vremena'

Vremena, međutim, nisu više takva da možemo čekati. Osobno sam se s time naučila boriti malim koracima. Kad sam dobila prvi ugovor koji je od mene zahtijevao da u određenom roku napišem knjigu, i to knjigu kojom sam željela pomoći svijetu upravo na ovaj način o kojem govorim, preplavio me je strah. Postojao je vrlo konkretan rok, koji i nije bio tako daleko, da napravim ono što je bilo nužno.

U to sam vrijeme bila zaposlena majka s malom djecom, radila sam u jednoj tvrtki i k tomu još studirala, ali jednostavno sam si zadala zadaću da ću svako jutro, dok djeca još spavaju, napisati tri stranice teksta i da ću tako za tjedan dana imati jedno poglavlje. I sljedećih 12 tjedana po jedno poglavlje. Uzela sam to kao ozbiljan cilj, zadatak, sastanak, i nisam smjela preskočiti nijedan dan.

Svrha ove priče je da sam svaki dan, bez preskakanja, aktivno radila na cilju, u malim koracima i zato sam stigla odraditi taj posao. Važno je imati sastanak sa samim sobom, važno je nijedan dan ne propustiti učiniti ono što je važno za naš konačni cilj i svakako razlomiti u manje korake. Svako djelovanje koje ide u pravcu onoga što istinski žudite, za što osjećate da je vaš poziv u ovome životu, naići će na još veću potporu koja će pristizati neobičnim putevima.

'Hoću li moći živjeti od toga?'

Često se pitamo hoće li moja životna misija moći plaćati račune i prehraniti  obitelj. Ako ulažemo energiju u tu vrstu strahova samo si odmažemo. Mnogo je korisnije da se svakoga dana pitate: što danas mogu učiniti kako bih se više približila cilju? Sve što radiš u pravcu onoga za što doista osjećaš da je tvoja životna svrha puni te energijom. Sve što radiš protiv toga slabi te energetski i svaki se dan osjećaš umorno.

Pozivam vas, sve vas svjetlosne radnike, da ne odustajete, da kročite dalje stazom kojom ste krenuli, bez obzira na to što nam se ponekad čini da je sve nemoguće. Nije. Vrijeme se mijenja, danas smo bliže ostvarenju sna nego što smo bili prije, sve je više ljudi, osobito onih iz indigo generacije, koji se izlažu i opasnosti da naprave pozitivan pomak (primjer zviždača), vijesti su sve prezentnije na internetu, jednostavno je danas nemoguće skriti baš sve što se radi protivno logici humanosti.

Ustrajmo dalje zajedno i ostavimo budućim generacijama bolji planet, s pravednijom raspodjelom bogatstva, s manje depresije, manje niskih energija, sačuvan planet na kojem se poštuje priroda, životinje i ljudi."