Buddha se rodio u kraljevskoj obitelji i kao mladi princ vodio je raskošan život pun blagostanja. Njegov otac radio je sve što je bilo u njegovoj moći da ga zaštiti od patnje i svega lošeg što ljudski život donosi, tako da je Buddha sve do svoje dvadeset i devete godine živio u blaženom neznanju (FAZA MIROVANJA).
Povremeno su do njega dolazile vijesti o nečijoj patnji, bolesti ili smrti, ali je u potpunosti postao svjestan da se svi rađamo, razbolijevamo i umiremo tek kada je i sam otišao izvan granica velikog kraljevskog posjeda i uvjerio se da je to istina. Osim običnih ljudi, vani je naišao na svetog čovjeka koji je tragao za istinom (POMOĆ).
Nakon tog iskustva, Buddha se odrekao blagostanja i otišao u potragu za univerzalnim lijekom za univerzalnu patnju ljudskog roda (ODLAZAK). Susretao je bolesnike i poluraspadnuta trupla (ISKUŠENJA), ali je ostao pri svom naumu i posvetio se asketskom životu i meditaciji. Nakon raznih duhovnih metoda koje je iskušao, okrenuo se ekstremnom asketizmu koji je uključivao i deprivaciju od hrane, te se onesvijestio od izgladnjelosti i umalo da se nije utopio u rijeci (KRIZA).
Nakon toga je sjeo pod drvo indijske svete smokve i nakon četiri dana meditacije pronašao ono za čim je tragao – prosvjetljenje (BLAGO), te počeo prenositi vlastito duhovno učenje koje je nazvao Srednji put (NOVI ŽIVOT).
Više o Junakovu putovanju doznajte ovdje
.png)
.png)
