Glavni junaci svog života
U svojoj kultnoj knjizi Junak s tisuću lica, američki pisac, znanstvenik i mitolog Joseph Campbell opisuje strukturu koja se krije ispod svjetskih mitova i narodnih priča. Tu strukturu nazvao je monomitom - jedinstvenim mitom koji čini kralježnicu svih mitova, neovisno u kojim kulturama i u kojem vremenu su ti mitovi nastajali. Transformacijski proces kroz koji junaci ovih mitova i priča prolaze nazvao je junakovim putovanjem, a kao neke od najpoznatijih primjera ovih putovanja naveo je živote Buddhe i Isusa te mitove o Ozirisu i Prometeju.
Ova struktura transformacijskog procesa koja je na kolektivnom nivou nikla u mnogim kulturama pojavljuje se i na individualnom planu. Premda se katkad možemo osjećati kao da život prolazi mimo nas ili kao da nemamo svoju volju, nego smo nošeni okolnostima, svi smo mi glavni junaci svojih života. I kao glavni junaci prolazimo kroz razne životne izazove. Jedan od njih je univerzalan i mogli bismo ga sažeti u pitanje: kako (p)ostati svoj?
Povratak sebi
Svi se negdje putem, od djetinjstva pa do odrasle dobi, izgubimo. To je prirodno, nemamo baš nekog izbora. Obiteljski obrasci, zahtjevi i ograničenja koja nameće društvo, ideali i zablude o ljubavi i uspjehu – sve nas to odvaja od onog nečeg u nama što doživljavamo svojim istinskim izvorom, svojom pravom prirodom, od onoga što nam daje osjećaj vrijednosti i zanimljivosti života. Ovo je odvajanje neizbježno, a ponovno povezivanje dugogodišnji je put koji zahtijeva vrline kao što su hrabrost, senzibilnost, strpljenje, ali i priznavanje i prihvaćanje svojih loših strana, odbojnih osjećaja i agresivnih nagona.
U ovom junakovu putovanju, povratak sebi ne znači plutanje u nekom apstraktnom stanju sreće niti povlačenje u izolaciju, nego spremnost da se upoznamo kakvi jesmo u svijetu kakav jest. Krenimo.
1. Faza mirovanja
Sve je poznato, odnosi su ustaljeni, okolnosti više-manje mirne, ali postoji neko unutarnje nezadovoljstvo, mrtvilo, rastrzanost ili osjećaj izgubljenosti koji iskače u prvi plan tek kada vidimo ili povjerujemo da se možemo osjećati drukčije.
U ovoj fazi, mi - junakinje i junaci vlastitih života - dobivamo neku vrstu poruke ili poziva. To može biti knjiga, razgovor ili bilo koje iskustvo koje nam otvara novi prozor percepcije. Nakon toga, znamo da je ravnoteža narušena i to izaziva osjećaj nesigurnosti, ali i uzbuđenja jer, tko zna – možda je moguće promijeniti stvari nabolje.
2. Pomoć
Junaci poznatih suvremenih priča traže pomoć od Yode i Gandalfa, a mi tražimo pomoć od onih koje smatramo mudrijima od sebe. To može biti neki član šire obitelji, terapeut ili autor neke knjige. Međutim, prihvaćanje pomoći nije kraj, nego tek početak putovanja jer se tuđi savjeti, ma koliko mudri bili, temelje na tuđem iskustvu, a nama treba vlastito transformacijsko iskustvo. Mudar pomoćnik tu je samo kako bi nam dao nadu da taj put možemo proći sami i da se u ključnim trenucima možemo prisjetiti njegovih mudrih riječi ili ga nazvati i podijeliti svoje osjećaje i dileme s njim.
U ovoj fazi junak izlazi izvan svojih granica sigurnosti, prelazi prag poznatog i odlazi u nepoznati svijet. Na unutarnjem putovanju, postaje nam suviše naporno nositi maske (kao što su, na primjer, maska dobrote, maska uspjeha ili maska nepovredivosti), dosta nam je udovoljavanja društvenim normama ili težnje savršenstvu koje se nikako ne ostvaruje. Napuštamo uhodane obrasce i spremni smo na novu razinu iskrenosti prema sebi, na priznanje svojih strahova, nemoći i ranjivosti.
To je često praćeno i velikim životnim turbulencijama kao što su zaokret u karijeri ili zaljubljivanje u novu osobu nakon dugogodišnje veze. Ove promjene nas i u vanjskom svijetu guraju u nepoznato – u nova iskustva iz kojih ćemo možda izaći povrijeđeni, ali možda i osnaženi. Jedno je sigurno – bit ćemo iskusniji.
4. Iskušenje
Ni jedna značajna promjena nije lagana. Junaci u pričama sukobljavaju se sa zmajevima, zlikovcima i demonima, a mi se sukobljavamo s vlastitim teškim stanjima, strahovima, a često i s time što nas je odbacila okolina. Ako smo do sada bili „uvijek dobri“, a sada odjedanput, nespretno i u izljevima, pokazujemo ljutnju, otpor ili neslaganje, naravno da ćemo naići na šok i nevjericu ljudi oko sebe.
Ako smo do jučer bili uvijek jaki, vječni tješitelji svojih prijateljica, tim istim prijateljicama se vjerojatno neće sviđati ako im se pokažemo ranjivima, slabima, u potrazi za osloncem. Ako smo navikli biti stalno u kontroli i živjeti po pravilima, osjećaj gubitka kontrole može biti tako jak da izaziva paniku.
Sve su ovo ozbiljna iskušenja na putu promjene. Još postoji mogućnost da se vratimo, da pokleknemo pred otporom okoline i vratimo se u sigurne ljušture uhodanih obrazaca. Još je moguće da se prepadnemo svega onog u sebi što još nismo upoznali – teških osjećaja, mutnih stanja, nesigurnosti, ranjivosti, straha – i napravimo sve kako bismo se vratili na staro. No uspijemo li prokrčiti put naprijed, čeka nas suočavanje.
5. Suočavanje
U ovoj fazi susrećemo se sa svojim najvećim strahovima. „Svi će me odbaciti“, „Ostat ću sama, bez partnera, do kraja života“, „Upast ću u depresiju iz koje se nikada neću izvući“, „Doživjet ću slom živaca i završiti u ludnici“, „Nisam sposobna prehraniti sebe i djecu“, „Ništa ne vrijedim, što uopće pokušavam?“ - to su samo neke od misli koje mogu iskrsnuti.
Najveći strah je obično povezan s najvećim životnim traumama, tako da suočavanje s njim zahtijeva upoznavanje sa svojim najvećim slabostima. U ključnom trenutku, ako smo zreli za promjenu, uvidjet ćemo da su ovakve i slične misli posljedica prošlih neugodnih iskustava, da nisu prava istina, nego da proizlaze iz potisnutih osjećaja, i smoći ćemo snage za put dalje.
6. Kriza
Ovo su najmračniji trenuci junakova putovanja u kojima se junak suočava sa smrću, a možda čak i umire, ali samo kako bi se preporodio. Na unutarnjem putovanju na kojem se događa transformacija koja nas približava sebi i čini „više svojima“ također se događa mala smrt. „Staro ja“ koje je bilo vođeno naučenim obrascima i potisnutim osjećajima umire, a s njim zamiru i neki odnosi, ali samo kako bi se stvorili novi, kvalitetniji ili kako bi se stari odnosi, ako imaju potencijala za promjenu, podigli na novu razinu.
Ovo je razdoblje duboke krize, jer je „novo ja“ tek u začetku i osjećaj povjerenja da će sve biti u redu izmjenjuje se s osjećajima praznine i nesigurnosti. Umiranje je bolno i pokatkad se osjećamo kao da zapravo gubimo sebe, a ne kao da se vraćamo sebi. Ipak, tihi glas iznutra vodi nas dalje, a tuga zbog gubitka starog sebe i odnosa koji su je podržavali podmazuje cijeli proces i pomalo zacjeljuje rane.
Napokon je tu i ono za čim smo tragali – blago. Većina nas, kada tek krenemo na put transformacije, vjeruje u brza rješenja, u formule, pa pokušavamo preskočiti prethodne četiri faze i odmah nakon „odlaska“ skočiti do blaga. Nažalost, to tako ne ide. Bilo bi lijepo kada bi se promjene događale lakše, ali pitanje je da li bi blago tada bilo toliko vrijedno.
Na ovom našem junakovu putovanju, blago je njegujuća bliskost sa samim sobom, cjelovitost, ispunjenje, osjećaj vrijednosti, suradnja srca i uma, mir, zdrava ambicija i samopouzdanje. Ovo je tek početak liste dragocjenosti koje se kriju u škrinji s blagom koju je čuvao opasan zmaj i to blago je zaista neprocjenjivo.
8. Rezultat
Jednom kada dođemo do blaga, treba naučiti živjeti s njim. Ne možemo ga zatvoriti u ormar i zaboraviti ga jer smo prošli prilično težak put da bismo do njega došli. Trebamo održati dodir s njim i dopustiti mu vidljivost, a to možemo samo ako mu stvorimo sigurne uvjete – biranjem harmoničnih odnosa i organiziranjem života tako da nas u tom životu „više ima“.
9. Povratak
U ovoj fazi, junak se vraća kući. Osjećamo da stanujemo u toplom osjećaju u prsima, a ne u glavi, nošeni kaosom misli koje nas drže u grču. U nama se, ovisno o situaciji u kojoj se nalazimo, izmjenjuju razni osjećaji – i oni „pozitivni“ i oni „negativni“ – tuga, ljutnja, radost, zavist, ljubav, ushit, sram, čežnja, divljenje... Ti su osjećaji prolazni jer slobodno teku tijelom, jer ih priznajemo i dopuštamo im njihovo postojanje.
Djelujući iz svojih osjećaja i u skladu s njima, stječemo osjećaj zdrave kontrole, što ne znači da život postaje predvidljiv, nego da smo odani radu za kvalitetan unutarnji osjećaj iz kojeg se širi kvalitetno djelovanje u vanjskom svijetu.
10. Novi život
Vanjski svijet postaje mjesto mogućnosti, a ne mjesto ograničenja i spremni smo za život u kojem se osjećamo više svojima i više živima. Iskustvo puta koji smo prošli daje nam novu unutarnju zrelost i povratak na staro više nije moguć.
Blago do kojeg smo došli sve više osjećamo kao dio sebe, kao i špilju koje smo se bojali, a koja je to blago skrivala. Naš je unutarnji svijet obogaćen i imamo snažniji osjećaj pripadnosti svijetu koji više nije u tolikoj mjeri diktiran okolnostima u kojima smo rođeni i koje su nam odredili drugi, nego i vlastitim odlukama i izborima.
11. Razrješenje
Rasterećeni smo i vidimo svoje prijašnje probleme u sasvim novom svjetlu. S razumijevanjem i empatijom gledamo unatrag na „starog sebe“. Osjećamo se stabilnima unutar novih i starih odnosa koji su se transformirali zajedno s nama.
Jasno nam je da su nam problemi, kriza i sve što smo iskusili putem bili potrebni kako bismo došli do svog unutarnjeg blaga i spremni smo, na njihovim junakovim putovanjima, biti potpora drugima.
12. Nova faza mirovanja
U ovoj fazi beremo plodove cjelokupnog procesa i ponovno smo na poznatom terenu. Odmaramo se od turbulencija, gradimo nove planove i istražujemo život znajući da nismo tek marionete vođene okolnostima, nego junaci vlastitih životnih priča. Sve je u redu, na sigurnom smo i otvara nam se pozitivna vizija za put naprijed. Ovakvih junakovih putovanja u životu ima više. Svako novo životno razdoblje donosi nova iskušenja i nakon faze mirovanja uvijek ponovno nastupa novi ciklus.
.png)
.png)
