Samuraj poznat po plemenitosti i iskrenosti odlučio je posjetiti zen monaha i zatražiti njegov savjet. Međutim, čim je ušao u hram gdje je monah molio, počeo se osjećati inferiornim i nedostojnim te je zaključio da, unatoč tome što se čitav život borio za pravdu i mir, ni blizu nije dostigao stanje milosti poput čovjeka kojeg je ugledao ispred sebe.
"Zašto se osjećam tako inferiorno, tako maleno?" upitao je čim je monah završio svoje molitve. "Ja sam bio suočen sa smrću mnogo puta, branio sam slabije od sebe i znam da se nemam čega sramiti. Ipak, vidjevši vas kako meditirate osjetio sam da moj život nema nikakve važnosti."
"Pričekaj. Nakon što odgovorim svima koji su me danas došli posjetiti, odgovorit ću i tebi."
Samuraj je proveo čitav dan u vrtovima hrama i gledao ljude kako ulaze i izlaze u potrazi za savjetom redovnika. Primijetio je kako ih on sve dočekuje i prima s istim strpljenjem i osmjehom na licu. Ipak, samurajev se entuzijazam ubrzo počeo smanjivati jer prirođeno mu je djelovanje, a ne čekanje.
U sumrak, kad su svi otišli, počeo je zahtijevati: "Možete li me sada savjetovati?"
Zen monah ga je pozvao. Pun Mjesec sjao je na nebu, a oko njih je bila samo duboka tišina.
"Vidite li Mjesec kako je predivan? Noćas će prijeći cijeli svod, a sutra će ponovno zasjati sunce. Sunce je puno svjetlije, može bolje prikazati detalje krajolika oko nas. Drveće, planine, oblake. Dugo sam uspoređivao Sunce i Mjesec i nikada nisam čuo Mjesec da kaže: Zašto ja ne sjajim poput Sunca? Jesam li ja inferioran?
"Naravno da ne – odgovorio je samuraj – Mjesec i Sunce različite su stvari, svaki ima svoju ljepotu. Ne može ih se uspoređivati."
"Dakle, vi znate odgovor. Mi smo dvije različite osobe, svaka se bori na svoj način za ono u što vjeruje. Ako zajedno možemo učiniti svijet boljim, sve ostalo je nevažno."
.png)
.png)
